DOBRE VIJESTI

Kriza srednjih godina je mit. Život postaje bolji nakon pedesete

AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 24.07.2018. u 18:50

  • Ivo Ravlić / CROPIX

    Jonathan Rauch, autor knjige 'Zašto život postaje bolji u drugoj polovici života' napisao je članak za Guardian u kojem objašnjava temeljne ideje iz svoje knjige.

     

    U dobi od 50 godina vaša produktivnost, kreativnost i prilagodljivost započinju svoj neizbježni pad. Najbolje godine života su iza vas, a zadovoljstva je sve manje. Naravno, vaš brak, posao i nerealizirane ambicije su krivi za to... Sve ove tvrdnje su netočne, kaže Rauch u svom članku.

     

    Sve što ljudi misle o krizi srednjih godina, počevši sa samom idejom o tome da se radi o nekakvoj krizi je pogrešno i temeljeno na štetnim mitovima i zastarjelim stereotipima. Istina je mnogo zanimljivija i mnogo poticajnija.

     

    Evo nekih krivih uvjerenja:

     

     

    1. Ulazite u opasnu zonu

     

    Srednje godine su ustvari doba prelaska i za većinu ljudi ovo je postupan proces, prihvatljiv, ali neugodan. Drugim riječima, to je čista suprotnost krizi. Ideja krize srednjih godina prvi put se pojavila u članku psihoanalitičara Eliotta Jacquesa 1965. i brzo je ušla u populartnu kulturu. Psiholozi nisu kroz istraživanja došli do zaključka da ovakav fenomen postoji, ali je unatoč tome ideja o krizi srednjih godina nastavila egzistirati.

     

    Onda su, prije 15 godina ekonomisti došli do neočekivanog otkrića: sreća se može predočiti kao krivulja u obliku slova U. Ako se dohodak, posao, zdravlje i brak ne uzmu u obzir, a drugi faktori su jednaki, zadovoljstvo životom se smanjuje od naših ranih dvadesetih do pedesetih. Onda se krivulja opet penje sve do kasne životne dobi. Ovaj obrazac je ustanovljen u kulturama širom svijeta, a sličan fenomen je pronađen kod čimpanzi i orangutana.

     

    Pretpostavljamo da starenje, samo po sebi, ili nema efekta na sreću ili da nas naprosto čini jadnima. Zapravo, starenje negativno utječe na sreću do sredine života, a onda se situacija preokreće. Naravno, na sreću utječu i ostali faktori, ali starenje ima važan utjecaj i to povoljan od pedesete godine života nadalje.

     

     

    2. Mora da sam nesretan iz nekog razloga

     

     

    To nije nužno istina. Često nezadovoljstvo u srednjoj dobi života dolazi bez nekog naročitog razloga, osim samog procesa starenja. Nasuprot stereotipu kojeg možemo vidjeti u filmu 'Vrtlog života', većina ljudi kroz probleme srednjih godina prolazi bez drastičnih rezova u životu, što je dobro jer impulzivno ponašanje može dovesti do opasnih pogrešaka koje ostavljaju ozbiljne posljedice.

     

     

    O čemu se zapravo radi u takvim životnim krizama? Radi se o prirodnim promjenama u našim vrijednostima. Početkom odrasle dobi, u našim dvadesetim i tridesetim godinama života smo ambiciozni i kompetitivni, željni da akumuliramo društveni kapital. U kasnoj odrasloj dobi, nakon srednje dobi života, mijenjamo prioritete prema produbljivanju naše povezanosti s ljudima i aktivnostima koje su nam najvažnije. U međuvremenu, često osjetimo težinu promjene kad stare vrijednosti nisu donijele zadovoljstvo koje smo očekivali, a nove vrijednosti još nismo uspostavili.

     

     

     

     

    3. Osjećaj nezadovoljstva je za neuspješne ljude

     

    Jedna od neobičnih karakteristika sredovječnog nezadovoljstva je da su njime posebno pogođene učinkovite i uspješne osobe. Razlog je ono što istraživači nazivaju hedonistička rutina. Da bi nas motivirala, mladenačka ambicija nas čini nerealno optimističnima po pitanju količine zadovoljstva kojeg će uspjeh sa sobom donijeti. Kasnije, kad odredimo cilj, naša želja za statusom i uspjehom povećava očekivanja. Unatoč našim objektivnim učincima, nismo zadovoljni kao što smo očekivali. Pitamo se zašto nismo sretniji.

    Kako se ovaj ciklus postignuća i razočaranja ponavlja tijekom vremena, zadovoljstvo se uvijek čini van dosega. Uspješni ljudi su toliko ranjivi baš zbog tolikog očekivanja od postignuća. Važno je imati na umu da objektivni uspjeh ne garantira subjektivno zadovoljstvo i može stvari pogoršati dok se ne dogode promjene u našim vrijednostima i učine nas manje sklonim da imamo previsoke ambicije.

     

     

     

    4. S 50, moje najbolje godine su iza mene

     

     

     

    Ovaj mit je jedan od glavnih uzroka nezadovoljstva jer pretpostavljamo da ako nismo zadovoljni u pedesetoj, nikad nećemo ni biti. Ustvari, krivulja sreće pokazuje da, ako su ostale stvari jednake, ono najbolje u životu tek dolazi. Kako prolazimo kroz pedesete, šezdesete i sedamdesete, starenje nas čini pozitivnijima i uravnoteženijima, manje na nas utječe stres i ne žalimo za propuštenim.

    Ovaj pozitivni efekt pomaže protiv negativnih aspekata fizičkog propadanja i lošeg zdravlja. Studija iz 2011. koju je provela psihologinja Laura Carstensen  sa Sveučilišta Stanford zaključuje: 'Suprotno uobičajenom gledištu da je mladost najbolji dio našeg života, današnja istraživanja sugeriraju da vrhunac emocionalnog života dosežemo tek u sedmom desetljeću života.

     

     

    Kriva pretpostavka da nam vrhunac uspjeha dolazi u srednjoj dobi ne vodi samo nepotrebnom pesimizmu nego i jača stereotip o starijim radnicima koji su ogorčeni i nemaju više volje za posao. Studije u SAD-u su pokazale da osobe u dobi od 55-65 godina češće pokreću kompanije od onih koji imaju 20-34 i da su stariji radnici jednako produktivni kao i mlađi.

     

     

     

     

    5. Kriza srednjih godina je nešto čega bi se trebalo sramiti

     

     

     

    Ovo je vjerojatno najštetnija pretpostavka od svih. Kad kombinirate krive pretpostavke koje smo već naveli i 'kriza srednjih godina' se pokazuje kao neopravdani, sebičan oblik ponašanja ljudi koji imaju sreće i trebali bi biti zahvalniji. Nije čudo da je 'kriza srednjih godina' postala kliše kojeg se često ismijava. Problem je što veliki broj ljudi kroz ovaj prelazni period prolazi u šutnji i izolaciji, u strahu da govore o tome da im se ne bi prigovorilo da stvaraju paniku i da trebaju lijekove.

     

     

    To se mora promijeniti, piše Rauch za Guardian. Izolacija i sram povećavaju vjerojatnost da se pojavi stvarna kriza. Ljudima treba potpora i povezivanje. Moraju znati da prolaze kroz sasvim normalnu i u konačnici povoljnu životnu tranziciju.

    Izdvajamo