Roditelji često svojim curicama s nepunih godinu dana buše uši, jer smatraju da će im djeca tako izgledati ljepše i da će na taj način izbjeći one nezgodne situacije kada nepoznati nisu sigurni je li riječ o curici ili dečkiću. Mnogi od njih odlaze u najbližu zlatarsku radnju, gdje njihovim bebama buše uši takozvanim "pištoljem" za bušenje, koji bi, nadaju se, trebao biti steriliziran. Međutim, pedijatri savjetuju da s takvim ukrašavanjem beba ni u kom slučaju ne treba žuriti, jer ono nije nimalo bezazleno i može dovesti do niza neželjenih situacija. Povreda uha naušnicom i infekcije uslijed neadekvatnog bušenja i održavanja rane, više su nego dovoljan razlog zašto bebama ne treba bušiti uši.
Roditelji koji se ipak odluče svojoj djevojčici probušiti uši trebaju se dobro informirati o mjestu na kojemu će zahvat izvršiti te provjeriti je li oprema uistinu sterilizirana i sigurna kako bi se u startu izbjegla mogućnost infekcije. Djeca se tijekom "bušenja" ušiju mogu nehotice pomaknuti pa može doći do povrede. Osim toga, svaki ubod je traumatičan za dijete pa unatoč tome što je kod bebica pamćenje kratkotrajno, ne zna se ostane nešto u njihovoj podsvijesti.
Moguće komplikacije
S druge strane, beba se tijekom sna vrti, premješta i okreće u krevetiću pa se može dogoditi da joj se naušnica zakvači za jastučnicu, ogradicu od krevetića ili je može povući ručicom. Na taj način može povrijediti i rascijepiti ušnu resicu. To se također može dogoditi i u igri s vršnjacima. Zato treba biti vrlo obazriv.
Ukoliko roditelji primijete da djevojčica na probušenom uhu ima crvenilo ili uho natiče i bolno je na dodir, savjetuje se da naušnicu odmah izvade i jave se svome pedijatru. To je naime znak da je došlo do infekcije. Infekcija se javlja ako oprema prilikom bušenja nije bila sterilizirana ili se rana nakon bušenja nije održavala na pravi način. Ranicu nakon bušenja uha potrebno je desetak dana svakodnevno provjeravati, a naušnicu nekoliko puta dnevno okrenuti par puta, kako ne bi zarasla. Ukoliko se pojavi blago crvenilo, mjesto treba premazati ili pošpricati nekom antiseptičkom otopinom, poput Octenisepta i nekog sličnog preparata.
Ako se crvenilo proširi i dođe do naticanja ušne resice, obavezno se trebate javiti liječniku.
Infekcije ušne resice uopće ne moraju biti bezazlena situacija, budući da se radi o području glave. U slučaju da se zakasni s intervencijom, može doći do komplikacija. Ukoliko se infekcija proširi na ušnu školjku, onda može otići i dublje, kroz cijeli ušni kanal i unutrašnje uho, a može čak prouzročiti i upalu moždane ovojnice. Ipak, to se rijetko događa jer roditelji u najvećem broju slučajeva reagiraju čim primijete crvenilo ili otok.
Alergija na nikl
Nakon bušenja ušiju može doći i do alergijske reakcije kod djeteta, što stvara dodatni problem. Alergija se javlja u vidu osipa ili otoka i tada se obavezno trebate javiti pedijatru, a naušnicu prethodno izvaditi.
Kako bi izbjegli tu situaciju, roditelji trebaju provjeriti jesu li svi dijelovi naušnice koji dodiruju uši napravljeni od kirurškog čelika ili četrnaestokaratnog zlata, jer do reakcija najčešće dolazi kada naušnice sadrže nikl u nekom svom dijelu. Zato se savjetuje da prve naušnice budu od nekog plemenitog metala - zlata ili srebra.
Plemeniti metali imaju takozvano oligodinamsko djelovanje, što znači da gotovo steriliziraju okolinu. Zato je važno da se, nakon privremenih naušnica, koje dijete treba nositi prvih mjesec dana, obavezno stave zlatne.
Devojčice ne bi trebale nositi naušnice prije treće ili četvrte godine - tada su već veće i svjesne pa mogu same paziti da se ne povrijede.