Dugotrajna kriza navela nas je da shvatimo kako nije dovoljno biti strpljiv i pričekati da dođu bolja vremena te da su pred nas postavljeni izazovi prilagodbe i promjena. Financijska skučenost primorala nas je da u drugačijem svjetlu razmislimo o stvarima koje su nam važne. Kako se što bolje prilagoditi recesijskoj situaciji i što nam dobro nosi nova situacija, za Vitu piše prof. psihologije Ana Žele.
Blanka (29), ekonomistica u manjoj građevinskoj tvrtki, do recesije se nije morala brinuti za posao i egzistenciju. Međutim, dolaskom krize, koja je osobito pogodila građevinarstvo, nije joj bilo lako. Prvo joj se smanjila plaća, a nakon nekoliko mjeseci tvrtka je otišla u stečaj. Iako je Blanka tražila drugi posao, nije ga uspjela naći jer su ostale građevinske tvrtke bile u sličnoj situaciji. Budući da je imala kredit za stan, a trebala joj je podrška, Blanka je ponovno, ali na drugačiji način, počela razmišljati o obitelji kao podršci, prijateljima, štednji kao navici i mnogim drugim stvarima. Na neki je način preispitala svoj sustav vrijednosti i način života.
Hijerarhija potreba
Recesija, pogotovo za osobe koje su ostale bez posla, ima obilježja krize ili trajnijeg stresnog događanja. U takvoj smo situaciji zabrinuti za egzistenciju. Prije smo, u boljim vremenima, bili više orijentirani na materijalno i živjeli ugodnijim životnim stilom. Sad u recesiji preispitujemo sustav vrijednosti i mijenjamo navike. U fokusu su druge potrebe.
Prema teoriji potreba, kojoj je autor A. Maslow, potrebe su hijerarhijski organizirane. Na dnu hijerarhije su fiziološke potrebe kao hrana i piće, koje imaju veću snagu od svih ostalih potreba. Nakon njih dolazi potreba za sigurnošću (krov nad glavom), zatim za ljubavlju i pripadanjem, potom potreba za poštovanjem, dok je na vrhu hijerarhije potreba za samoaktualizacijom.
Što se mijenja
Odraz ove hijerarhije potreba možemo uočiti u vrijeme recesije. Dok smo prije možda više razmišljali o tome kakav nam je, primjerice, društveni ugled ili tko nas poštuje, sada više razmišljamo o tome hoćemo li moći osigurati hranu za obitelj ili kako ćemo otplatiti ratu kredita. Evo nekih tipičnih promjena koje su posljedica recesijskih zbivanja:
• Skromniji stil života
Ova promjena znači da si možemo priuštiti manje stvari. Primjerice, prije smo mogli otići u trgovinu i kupiti nekoliko različitih krema ili majica ako su nam se svidjele. Sada kupujemo ako nam je nešto nužno potrebno i pomno biramo određeni proizvod, najčešće cjenovno najpovoljniji.
• Veća samokontrola i veće odricanje
Kriza nam je svima odnijela dio novca iz ruku i logično je da se više kontroliramo prilikom kupnje. Sada si više ne možemo dopustiti ležernost i impulzivnost. Brižljivo planiramo svaku kupnju i nekoliko puta razmislimo prije nego što određeni artikl ponesemo na blagajnu.
• Veća pažnja za nematerijalnim
Dok smo prije recesije više bili orijentirani na to što ćemo kupiti (odjeću, auto, tehniku…) i karakteristike tih stvari, sada smo više usmjereni na iskustva i doživljaje (susret s partnerom ili prijateljem, sunčan dan, neočekivani kompliment…). Dakle, veći fokus stavljamo na ljude i vrijeme jer smo materijalno ograničeni.
Svako zlo za neko dobro
Koliko god kriza ima negativne utjecaje, važno je vidjeti i one pozitivne. Možemo reći da ona djeluje negativno na naš novčanik, ali pozitivno na našu širinu u razmišljanju. Primjerice Blanka, koju smo spomenuli na početku, olakšala si je situaciju s nekoliko honorarnih poslova, od kojih neki čak i nisu u njenoj struci. Kaže kako joj je zanimljivo raditi više različitih stvari, a može otplaćivati ratu kredita, uz značajnije skromniji život. Zahvalna je na prilici da se okuša i u drugim područjima poslovanja. Ovisno o uspjehu, odlučit će hoće li se vratiti u građevinarstvo.
Također je primijetila kako su neki prijatelji, od kojih to čak i nije očekivala, spremni financijski pomoći, dok su joj neki drugi rame za plakanje kad joj je teško. Revidirala je svoju socijalnu mrežu i više se druži s prijateljima koji su doista uz nju.
Kako se nositi s teškoćama
Smjernice kako da što bolje presložimo prioritete, a time se i bolje nosimo s težim razdobljem:
• Biti sretan s onim što imamo, a ne biti nesretan zbog onog što nemamo. Primjerice, neki od nas se suočavaju s činjenicom da si mogu priuštiti samo nekoliko dana na moru, a prije su ljetovali dva tjedna. Važno je biti zahvalan sebi za ušteđevinu i za tih nekoliko dana na moru.
• Razmisliti o tome što nam je doista važno. Tu uvijek krećemo od primarnih potreba, kao što su stanovanje, hrana, režije i slično. Nakon toga ono malo novca što nam ostane trebamo usmjeriti na prioritete. Dakle, ako odlučimo da nam je za novi potencijalni posao važno naučiti strani jezik, onda ćemo uložiti u tečaj. Pritom ćemo se odreći ljetovanja, jer djelujemo po prioritetima.
• Redefinirati socijalnu mreže podrške. Poslovica kaže kako se prijatelji poznaju u nevolji. Ako u krizi ostanemo bez posla, prijeko su nam potrebni prijatelji koji su senzibilni na našu trenutačnu situaciju. Trebaju nam oni koji će saslušati naše brige ili nas pozvati nekoliko dana na odmor. Tako ćemo i mi možda otkriti neke nove ljude u okolini kojima prije nismo poklanjali veliku pažnju, a s njima možemo uspostaviti kvalitetne dugoročne odnose.
• Otkriti zadovoljstva u (besplatnim) hobijima. Financijska skučenost usmjerava nas na uživanje u iskustvima, ljudima, doživljajima više nego u materijalnim stvarima. Postajemo svjesni kako su naše granice uže i više se radujemo stvarima koje smo možda prije, u velikoj zaposlenosti, zapostavili. Možemo uživati u vožnji biciklom, kreativnoj radionici itd.
• Shvatiti situaciju kao trenutačnu. Gubitak posla ili novčanu stisku trebamo shvatiti samo kao fazu. To ne znači da ćemo nemilice trošiti, nego da vjerom u dobru fazu života koja tek slijedi povećavamo vjerojatnost da će se ta faza doista i dogoditi. Važno je biti optimističan te imati povjerenja u sebe i u život.