Radiš u bolnici kao kirurg ili anesteziolog, a istodobno se baviš ajurvedom ili akupunkturom? Pomalo neobično.
Većina medicinskih stručnjaka, naime, gotovo bez iznimke smatra da alternativne tehnike liječenja nemaju ama baš nikakvo znanstveno uporište. Kažu da su opasne, čak i kada imaju placebo učinak jer često navode pacijente da zanemare provjerene i uspješnije metode. No, s tim se mišljenjem ne slažu i naši sugovornici.
Razgovarali smo s tri zagrebačka liječnika - dr. Ivanom Vladićem, kirurgom KB-a Merkur i pionirom transplantacijske kirurgije u Hrvatskoj, dr. Zrinkom Orešković, anesteziologinjom KBC-a Zagreb, te doktoricom opće prakse i gerontologinjom Vesnom Gorički, prvom liječnicom u Hrvatskoj koja je zapadnu medicinu zamijenila tradicionalnom. Sve troje posvetilo je pola svojih života učeći o klasičnom načinu liječenja, no danas ravnopravno govore o zapadnoj i istočnjačkoj medicini. Dr. Vladić proučava ajurvedu i druge tradicionalne prakse, a obje njegove kolegice bave se akupunkturom, s time da se dr. Gorički bavi i homeopatijom.
Možda su u svojem načinu razmišljanja usamljeni u Hrvatskoj, no u Švicarskoj to sigurno ne bi bili.
Švicarci su, naime, prije nekoliko dana službeno priznali homeopatiju, holističko liječenje, herbalnu i tradicionalnu kinesku medicinu te akupunkturu i tim metodama liječenja s aspekta zdravstvenog stanja dodijelili status kakav ima i konvencionalna medicina.
Još 2005. godine Švicarci su pokušali uvrstiti komplementarnu i alternativnu medicinu na popis plaćenih zdravstvenih usluga, no prijedlog nije prošao zbog nedostatka znanstvenih dokaza njihove učinkovitosti. Čak dvije trećine Švicaraca 2009. referendumom je poduprlo ideju da te vrste tretmana budu pokrivene obaveznim zdravstvenim osiguranjem u sklopu šestogodišnjeg probnog razdoblja. Njihova se “efikasnost, ekonomičnost i podobnost”, kako je zatraženo, trebala dokazati do ove godine.
Nakon što je 2016. nadležno ministarstvo zaključilo kako je “nemoguće dati takav dokaz za ove terapije u njihovoj cjelini”, odlučeno je da će se u zdravstvenom osiguranju izjednačiti s drugim medicinskim disciplinama pod uvjetom da ih pružaju ovlašteni liječnici.
Dok u Europi već godinama postoje centri tzv. psihosomatske medicine, u kojima se alternativnim metodama liječenja bave isključivo liječnici, istražili smo kakva je kod nas situacija s komplementarnim metodama liječenja, obično proizašlim iz nekoliko tisuća godina starih istočnjačkih medicina.
Iako se bave različitim tradicionalnim praksama, liječnici Vladić, Orešković i Gorički vjeruju da se medicina ne bi trebala dijeliti na klasičnu i tradicionalnu, nego ističu da sve metode koje dokazano pomažu u borbi protiv bolesti čine jednu, integrativnu medicinu. Samo je na taj način, kažu, moguće otkriti i ukloniti uzrok određene tegobe umjesto da se tretira samo posljedica.
- Da se ponovno rodim, opet bih studirala medicinu jer je to najbolji temelj za bilo koji vid daljnjeg liječenja. No, još na fakultetu sumnjala sam u to da za jednu dijagnozu svaka osoba može dobiti istu terapiju. Vidjela sam i sama da terapija jednom djeluje, a jednom ne i onda sam počela istraživati. Zanimala me bioenergija, što u ono vrijeme nisam uopće smjela reći naglas. To je onda bilo prestrašno - sjeća se dr. Gorički, koja je prve knjige o akupunkturi počela čitati još osamdesetih godina.
Jedan od pionira transplantacijske kirurgije u Hrvatskoj, dr. Ivan Vladić, 1998. godine bio je član transplantacijskog tima KB-a Merkur koji je obavio prvu uspješnu transplantaciju jetre u Hrvatskoj. Danas često razmjenjuje iskustva s ajurvedskim liječnicima u New Earthu, prvoj ajurvedskoj klinici u Hrvatskoj i regiji, jednoj od pet takvih u Europi.
- Pokušavam pronaći ono što je dobro u tradicionalnoj medicini i ono što je dobro u službenoj medicini te kombinirati najbolje iz obje. Produbljujem svoje znanje s izvrsnim indijskim stručnjacima, ajurvedskim liječnicima iz obitelji Indukuri, koja ima dugu tradiciju te čije su generacije liječile i kraljevske obitelji - priča Vladić. Vani je sasvim uobičajeno da se klasična i tradicionalna medicina nadopunjuju, dodaje.
U posebnim medicinskim centrima u zapadnoeuropskim zemljama ljudi se liječe reikijem, kineskom medicinom, bioenergijom, svim mogućim alternativnim metodama, ali to rade isključivo liječnici, ne šarlatani. - Kod nas se sva alternativa još doživljava s određenom dozom skepse i proziva nadriliječništvom.
No, u razvijenijim zemljama alternativa je legalizirana tako da se njome mogu baviti isključivo medicinari, ljudi koji su završili medicinski fakultet - pripovijeda nam kirurg.
Zapadna je medicina orijentirana na bolest, tako da se svaki specijalist bavi bolestima “svojeg” organa, tumači nam mlada anesteziologinja s Rebra. Upravo je svojom specijalizacijom dr. Zrinka Orešković tijekom godina učenja i rada dotaknula različita područja ljudskog organizma. To ju je potaknulo da se počne baviti granom koja pojedinca promatra kao cjelinu.
S akupunkturom je započela 2011. godine. To ju je, kaže, promijenilo kao osobu, ali i kao liječnicu. - Danas apsolutno promatram čovjeka kao cjelinu, tražim uzroke bolesti u nekom poremećaju, u psihi i dublje, pokušavam pružiti cjeloviti pristup u liječenju. Akupunktura ne liječi simptom, nego pokušava pronaći uzrok bolesti i to je jedna najvećih razlika zapadne i istočnjačke medicine - kaže dr. Orešković.
Ono u čemu se naši sugovornici slažu jest da se sve tradicionalne metode mogu primjenjivati usporedo sa službenim medicinskim procedurama, posebno kod kroničnih bolesti.
- U centru sam susreo ljude s različitim bolestima, poput artritisa, visokog tlaka, Chronove bolesti, multiple skleroze, alopecije, pankreatitisa, koji su se na vrlo prirodan način uspješno riješili svojih tegoba, pridržavajući se ajurvedskih savjeta o prehrani, uzimajući vedske preparate, prolazeći kroz detoksicirajuće tretmane te mijenajući dnevnu rutinu - kaže dr. Vladić.
Ivana Vladića je do tradicionalnih metoda liječenja dovelo osobno iskustvo, o čemu smo razgovarali u idiličnom vrtu New Earth Ayurveda Health Centera, na zagrebačkom Bukovcu.
Nakon šest godina bavljenja transplantacijskom kirurgijom, zdravlje mu je narušila netipična kožna bolest ruku. - Bolest mi je promijenila pogled na medicinu, kirurgiju i život općenito. Svaka je bolest, kažu duhovne knjige, neka poruka da promijenimo način života - zaključuje. - Promjene na rukama onemogućavale su mi rad i otežavale mi svakodnevni život. Budući da višemjesečne terapije i tretmani konvencionalne medicine nisu davali rezultate, na preporuku prijateljice i kolegice okrenuo sam se alternativi. To je bilo otkrivanje meni dotad nepoznatog područja svjesnosti, duhovnosti, zdravog načina života i početak uvođenja velikih promjena - prisjeća se Ivan Vladić bolesti koja mu je, kaže, promijenila život.
Sve tegobe izliječio je promjenom prehrambenih i životnih navika, koje su njegovu tijelu omogućile da se detoksicira i oslobodi stresa, što su glavni preduvjeti za vraćanje tijela u ravnotežu i konačno izliječenje. - Takav obrazac tipičan je za mnoge tradicionalne medicine i stoga ne bismo smjeli olako odbacivati tradicionalne medicinske prakse samo zato što ih dovoljno ne poznajemo. Jedan od tih tradicionalnih medicinskih sustava, ujedno i najstariji poznati, jest ajurveda, ‘znanost o životu’, kao sastavni dio kompleksnije vedske znanosti - zaključuje dr. Vladić.
Koncept bolesti u zapadnoj i istočnoj medicini dijametralno se razlikuje, pa tako i koncept liječenja, nastavlja tumačiti kirurg zagrebačkog KB-a Merkur.
- Zapadna medicina bolest definira kao napad. Bakterije i virusi, gljivice i tumorske stanice su neprijatelji koji nas napadaju, bolest se definira kao neka vrsta agresije na naše tijelo, na koju i odgovaramo agresijom. Alopatska medicina bori se protiv napadača, ubija ih antibioticima, kemoterapijom, svim raspoloživim oružjima, što, nažalost, djeluje pogubno i na samo tijelo. No, tradicionalni medicinski sustavi bolest ne definiraju kao napad, nego poremećaj ravnoteže, disbalans, pa je prema tome i put izlječenja ponovno vraćanje tijela u ravnotežu - smatra dr. Vladić te dodaje da je zapadna medicina vrlo efikasna u rješavanju urgentnih slučajeva i trauma, no kod kroničnih bolesti njezino je djelovanje uglavnom usmjereno na ublažavanje simptoma te vrlo često pretpostavlja doživotnu terapiju.
- Uzmimo kao primjer srčanog bolesnika, s dijagnozom fibrilacije atrija, ozbiljnog kroničnog poremećaja srčanog ritma, čija je posljedica smanjenje snage srca, koje za sobom povlači mnoge druge probleme. Suočen s mogućnostima koje mu je nudila konvencionalna medicina - liječenje medikamentima te primjenom elektrošoka - odlučio se na manje invazivno ajurvedsko liječenje. Prošao je dvotjednu dubinsku detoksikaciju Panchakarmu, pio ajurvedske preparate i strogo se držao prehrambenih i drugih preporuka ajurvedskog liječnika te nakon tri mjeseca više nije osjećao prijašnje tegobe. Uz prilagodbu svojeg životnog stila, što, ne zavaravajmo se, često zna biti jako teško, izliječio se u potpunosti - objašnjava dr. Vladić.
Iako je Svjetska zdravstvena organizacija priznala akupunkturu kao metodu liječenja za određena stanja još 1979., među pacijentima dandanas postoji prilično velik otpor prema njoj. Dr. Vesna Gorički prisjeća se kako su ih, kada se tek bila počela baviti akupunkturom, nazivali sektašima. No, danas metode tradicionalne prakse ipak imaju bolji tretman, pa se tako akupunktura može dobiti čak i na uputnicu u hrvatskim bolnicama, a svojim je najvećim policama pokrivaju i neka zdravstvena osiguranja.
Nakon što je prije petnaestak godina otvorila privatnu praksu opću medicine, dr. Gorički je uz akupunkturu počela proučavati homeopatiju, prirodnu metodu liječenja koja se zasniva na principu “slično se sličnim liječi” i pomoću prirodnih ljekovitih supstanci potpomaže samoiscjeljujuću sposobnost organizma. Danas se zbog velikog interesa njezina ordinacija zove Centar za akupunkturu i homeopatiju, iako, kako navodi, Hrvati još nisu privatili homeopatiju. Omiljena je, kaže, među mladim parovima s djecom, koji je koriste kao prvu pomoć za virusne i bakterijske bolesti. - Homeopatijom se možete riješiti Escherichije coli i Helicobactera pylori, ali to liječenje traje do godinu dana, a ljudi danas nemaju vremena ni volje za tako duge tretmane - priča dr. Gorički.
No, zato je, kako kaže, akupunkturom uspješno izliječila mnoge bolesti i stanja: glavobolje, teške migrene, alergije, astme, križobolje, probleme sa sinusima. Akupunktura je, kaže, uspješna i pri mršavljenju i pušenju, no tada iziskuje timski rad jer i pacijent u tome mora sudjelovati svojom snagom volje. Često joj kolege iz bolnice, priča nam, šalju i teže slučajeve neuralgije i pareze, a u posljednje vrijeme uspješno tretira i sve češće probleme sa začećem. - Nikad ne možete sto posto garantirati uspjeh, ali mnoge žene uspjele su nakon tretmana začeti. Ponosni smo, sada već imamo jako puno beba - priča liječnica.
Akupunkturom se prije nekoliko godina počela baviti i dr. Zrinka Orešković, koja se specijalizirala za pripremu za porođaj, porođaj pod akupunkturom te druga trudnička i postporođajna stanja. U poodmakloj trudnoći, i sama sebe bode, pripremajući se za vlastiti porođaj.
No, kad se počela time baviti, njezini su je kolege s Rebra često zafrkavali da se bavi sumnjivim poslovima. Ipak, kada je otkočila nekoliko svojih kolega liječnika, počeli su mijenjati mišljenje. - Sjećam se jednog slučaja kolege ortopeda, kojega su toliko boljela leđa da nije mogao ustati. Predložila sam mu tretman akupunkturom, nagovarajući ga tvrdnjom da ne može ništa izgubiti.
Sva sreća da je na njega tako dobro djelovalo, jer nikad ne možeš znati, ljudi su drugačiji, ponekad je potreban jedan, a ponekad i više tretmana. Ustao je nakon jednog jedinog tretmana i gotovo me smatrao čudotvortkom. Nakon toga zvao me na neki njihov stručan ortopedski kongres da govorim o akupunkturi kao uspješnoj metodi liječenja - prisjeća se dr. Orešković.
Moderni čovjek hoće tabletu, brzo rješenje. Kaže da nema vremena za bolest.
- To ne govorite vi, to iz vas progovara vaš ego. Kada netko kaže da nema vremena za bolest, vrijeme je da ga pronađe - zaključuje dr. Vladić.