Ono prekoputa ti je Crveni križ, ja ću te odvesti. Ali, idemo okolo, ne ovuda preko blata, poslije ću ja morati prati te podove. Moram i ja doktoru da mi previje ranu - govori mi čovjek kojega susrećem u prostranom parku na Dubravkinom trgu u blizini zagrebačkog Autobusnog kolodvora.
- Doktore moj! - obraća se po ulasku u prostorije Hrvatskog crvenog križa dr. sc. Siniši Zovku, voditelju Odjela za prevenciju ovisnosti pri ovoj važnoj službi za zdravstvene i socijalne djelatnosti. Doktor Zovko ga prijateljski primi za rame.
- Sjedni tu - uvede ga u ordinaciju pa započne previjati ranu.
- Samo vi fotografirajte. Nisam ja narkoman, samo običan pijanac. Pijanac k’o pijanac! - nastavlja pacijent dok mu Zovko omata gazu oko nadlaktice. Čovjek si je, kako kaže, opekao ruku dok je spremao jaja za doručak. Po završetku tretmana ustaje sa stolca u ordinaciji pa odlazi u drugu prostoriju koja pri ambulanti funkcionira kao svojevrstan lounge, a uređena je otprilike kao i prostorije za produženi boravak u školama. Tu se klijenti, kako ih naziva doktor Zovko, druže i provode vrijeme u razbibrigi. Vrata su uvijek i svima otvorena, a klijenti sami vode računa o urednosti i izgledu prostora. Tu si mogu skuhati kavu ili čaj, provesti vremena koliko žele ili smatraju potrebnim. Zabranjene aktivnosti? Fiksanje, dilanje, ispijanje alkohola i pušenje cigareta, kao i podizanje tona, međusobne svađe i razmirice. Sve ostalo je dopušteno, a ovdje redom svraćaju ovisnici o kojekakvim supstancama koji su ušli u Program smanjenja šteta od zlouporabe opojnih droga.
Uspješnost “harm reductiona”
- Ti se programi u Crvenom križu provode od 1998. godine, i mi smo dio uspješne priče koja se tiče bolesti ovisnosti, a koja je u svijetu poznata kao ‘hrvatski model’ - započinje priču Zovko, navodeći kako se “hrvatski model” borbe protiv ovisnosti temelji na izuzetnoj i multidisciplinarnoj suradnji psihijatara, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za ovisnosti o drogama, zatim nevladinih organizacija i Zavoda za javno zdravstvo koji u sinergiji rade obilan posao koji inače nije sasvim vidljiv. Rezultati su tu, navodi Zovko.
- Pozitivni rezultati modela očituju se u činjenici da je među populacijom ovisnika zaraženost HIV-om vrlo niska, kao i zaraženost hepatitisom B i C. Zadnjih deset godina je kod populacije ovisnika u Hrvatskoj zaraženost HIV-om oko 0,5%. Zaraženost hepatitisom C je stabilna i mala, zadnjih pet godina ispod 30%, a zaraženost hepatitisom B je također relativno mala, nešto više od 10%. prema našim saznanjima, navika korištenja zajedničkog pribora za drogiranje je kod naše populacije ovisnika manja od 2%, a kada su se programi počeli provoditi krajem devedesetih godina, ta brojka je išla preko 80%. To su sve pokazatelji da “harm reduction” program itekako ima smisao i značaj. Prema istraživanjima, jedan dolar uložen u takve programe štedi 10 dolara u troškovima javnog zdravstva, jer i HIV i hepatitis se skupo liječe - pojašnjava voditelj Odjela za prevenciju ovisnosti na Dubravkinom trgu. U njegovoj ordinaciji su jasno izložene sterilne igle i štrcaljke, svima nadohvat i po koje klijenti u svakom trenutku mogu doći. Stoje na stolu poput obične, svakodnevne stvari, recimo vaze za cvijeće. Materijali se dijele besplatno, a tu su i kondomi, alkoholni tupferi kao i ampule destilirane vode. Sve, dakle, potrebno da se klijent drogira na sterilan i siguran način, kad već ne može bez supstance koja mu zagorčava život.
Cilj je potpuno izlječenje osobe
- Većina ljudi naše programe najčešće doživljava kroz podjelu igala i šprica, ali ti su programi mnogo dublji i kroz njih su profesionalci svakodnevno u kontaktu s aktivnim korisnicima droga, kojima se uvijek upućuju tri osnovne poruke. Prva, nemojte koristiti droge. Druga, ako ih već koristite, nemojte ih inicirati. I treća, ako ih inicirate, uvijek koristite svoj osoban, sterilni pribor. Neinformirani ljudi često misle da takvi, ‘harm reduction’ programi iniciraju drogiranje. No, njihov je smisao da spriječite širenje bolesti, da približite klijentima koji se žele liječiti mogućnosti liječenja, a ovdje i vršimo brze testove na HIV i hepatitis C. Sve osobe koje se pokažu pozitivnim na ove testove, bivaju upućene u kliniku za infektivne bolesti, a radimo i programe resocijalizacije putem kojih organiziramo kontakte sa socijalnim službama i liječnicima. Čitavo vrijeme potenciramo osobe na liječenje, a onima koji pristanu pomažemo s upućivanjem u komune. Dakle, to što prihvaćamo da netko koristi droge i dijelimo sterilni pribor samo je jedan dio priče. Glavni je cilj potpuno izlječenje osobe koja boluje od bolesti ovisnosti - pojašnjava Zovko koji je u cijeloj priči od najranijih dana, otkako je Hrvatska, kao jedina zemlja u svijetu, zakonski prihvatila “harm reduction” programe. Dogodilo se to 1996. godine u sklopu prihvaćanja Nacionalne strategije za borbu protiv ovisnosti, kada je “harm reduction” prihvaćen kao sastavni dio zdravstvene politike, što je olakšalo implementaciju programa, pogotovo s obzirom na to da se plaća iz fonda Ministarstva zdravstva. Otada Zovko radi s ovisnicima svih vrsta, od onih heroinskih pa sve do alkoholičara.
- Treba reći da programe ne provodi samo Crveni križ. Mi ih provodimo u Zagrebu, Krapini i Zadru, a u Hrvatskoj djeluje još nevladinih udruga koje pokrivaju druga područja te provode iste programe. Treba ih spomenuti radi korektnosti. To su Udruga Help u Splitu, Udruga Terra u Rijeci, Udruga Institut u Puli i Udruga Neovisnost u Osijeku, a djeluje i Udruga Led u Zagrebu. Sve te udruge aktivno rade na krajnjem izlječenju ovisnika - priča Zovko.
Dok razgovaramo, pacijenti, odnosno klijenti kako ih naziva Zovko, svraćaju u ordinaciju. Neki uzimaju sterilan pribor za fiksanje, drugi su samo došli pozdraviti doktora. Treći se, pak, okupljaju u onoj prostoriji za druženje pa razgovaraju. Atmosfera je nekako obiteljska, a u doktora Zovka gledaju kao u svjetionik. On im se obraća osobnim imenima - onako kako se obraća starom znancu - a s njima komentira mnoge stvari, pa i one koje nemaju nužno veze s njihovim liječenjem ili problemima s ovisnošću.
- Resocijalizacija, taj termin koji se često spominje, definira izlječenje osobe. Sjetimo se kako je govorio dr. Andrija Štampar. On je rekao da zdravlje nije samo odsustvo bolesti ili nemoći, već da zdravlje predstavlja stanje čovjeka koje uključuje potpuno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. Dakle, da biste vi bili zdravi morate biti fizički i psihički okej, kao što morate biti okej u okviru socijalnog stanja koje podrazumijeva neki krug društva, obitelji, jer ipak smo mi, kao jedinke, društvena bića. Kada je ovisnik na vrhuncu svoje ovisnosti, on nema ništa od toga. Ima samo svoju ovisnost i potrebu, žudnju za dolaskom do droge ili ponavljanjem oblika ponašanja koje će zadovoljiti njegove potrebe - komentira Zovko, a nama odmah postaje jasnije zašto na Odjelu za prevenciju ovisnosti pri Hrvatskom društvenom križu postoji ona soba za druženje, gdje se događaju tek prvi koraci resocijalizacije klijenata. Krajnji je cilj osobu koja živi u svom skučenom krugu, opterećenu supstancom bez koje ne može uslijed psihičke i fizičke ovisnosti, dovesti u stanje u kojemu će se riješiti konzumiranja supstance i svoj život dovesti u normalu. Liječenje ovisnosti je dugotrajno i kompleksno, a započinje upravo u ordinaciji dr. Zovka gdje svakodnevno i dobrovoljno svraćaju ovisnici svih profila.
- U ovom trenutku u Hrvatskoj brojimo 15 tisuća ovisnika o drogama, s time da kad govorimo o ovisnosti o drogama, moramo znati da je droga svaka supstanca koja se zloupotrebljava zbog djelovanja na mozak. Postoje zakonom dozvoljene droge i one ilegalne. Zakonom su dozvoljene cigarete i alkohol, a ilegalne droge su sve one koje nazivamo uličnim drogama. Ako govorimo o legalnim drogama, o alkoholu, broj ovisnika, odnosno alkoholičara, penje se i na 250 tisuća ljudi. Prema svjetskim podacima mi smo pri samom vrhu u svijetu što se tiče alkoholizma. Mi smo nacija koja je po godišnjoj konzumaciji vina prva u svijetu. U prosjeku, svaki stanovnik Hrvatske godišnje popije 44 litre vina. Prema istraživanjima koja uključuju srednjoškolce prvih i drugih razreda i odnose se na nikotin, droge i alkohol, mi smo po upotrebi alkohola unutar Europske unije na petom mjestu. Dakle, svi ti podaci pokazuju da, ako govorimo o problematici droga generalno u Hrvatskoj, naš najveći problem je alkohol - navodi Zovko pa se vraća na psihoaktivne droge i stručni rad s pacijentima.
Liječenje do kraja života
- Mi imamo vrlo visoku kvalitetu stručnog rada, što nam omogućava i Zavod za javno zdravstvo, koji već 40 godina radi jedno izvješće o liječenju bolesti zbog zloupotrebe psihoaktivnih drogi, koje mi u slengu nazivamo registar ovisnika. Mi smo jedina zemlja u Europi koja tako kvalitetno izvješće ima već 40 godina, a mi zbog njega imamo dobru sliku situacije i poznajemo našu ovisničku populaciju, što nam dosta olakšava rad. Zbog tih izvješća znamo i najveći problem u Hrvatskoj što se tiče ovisnosti - obrazlaže doktor Zovko.
- Ovisnici prvi kontakt s drogom imaju u dobi od šesnaest godina. Prvi kontakt sa službenim osobama, dakle sa psihijatrima, policijom ili doktorima, događa se u njihovoj dvadeset i šestoj godini. To konkretno znači da u našem okruženju imamo osobe koje se deset godina drogiraju, a da nitko ne poduzme ništa. Postavlja se pitanje kako je to moguće - nastavlja Zovko koji je čitav svoj život posvetio radu s ovisnicima i krajnjem cilju - njihovom izlječenju. - Kad imate jednog ovisnika, on svojim ovisničkim ponašanjem direktno uništava otprilike četvero ljudi, koji također postaju ovisnici. No, slika je šira. Ovisnik svojim ponašanjem, zapravo, uništava krug od 15 do 20 ljudi. On uništava svoju obitelj, emocionalno i financijski, koja više ne može funkcionirati u društvu. Nije problem u ovisniku kao jedinki. Problem je u njegovom širem društvenom djelovanju - pojašnjava Zovko koji je, inače, i doktorirao na temi “harm reductiona”. Jedini u svijetu, kako kaže. No, kako nagovoriti klijenta da od dolazaka po sterilni pribor za drogiranje dođe u fazu u kojoj se doista liječi?
- Liječenje ovisnosti je dobrovoljno, vi ne možete nikoga prisiliti da se ode liječiti. Najkritičniji dio priče jest što osoba mora sama sebi priznati da je ovisna te zatražiti pomoć. Kada se susretne s profesionalcem, on dalje procjenjuje psihičko i fizičko stanje, budući da se ovisnost sastoji od psihičke i fizičke ovisnosti. Fizička se ogleda u krizama kada se ne uzima supstanca, koje dovode do grčenja, znojenja, mučnine i nesanice, no mnogo je pogubnija psihička ovisnost. Liječenje bolesti ovisnosti traje do kraja života, a u praksi kažemo da govorimo o zalječenju ovisnosti ako osoba nije uzimala supstancu pet godina - priča Zovko dok nam jedan od njegovih klijenata, onaj s početka priče, koji nas je doveo do ambulante, glasno napominje: - Obavezno napišite da je doktor velik čovjek i gospodin i da mi ne znamo što bismo bez njega!