Sigurnost u odnosima jedan je od izazova u razvoju djeteta koje ono uz vašu pomoć treba uspješno savladati. Mnoga istraživanja pokazala su da su djeca koja su sigurna u sebe i u druge gotovo u svemu uspješnija od nesigurne djece. Postoje neke općenite osobine po kojima se može u odnosima sigurno dijete razlikovati od nesigurnog djeteta.
Dijete sigurno u odnosima
Dijete sigurno u sebe već u najranijoj dobi nije vezano samo uz vas, a ako ste bili odsutni neko vrijeme ono će pri ponovnom susretu biti vrlo pozitivno. Ako je uznemireno brzo će ga utješiti vaša prisutnost. U dobi od dvije godine ova djeca duže zadržavaju pažnju tijekom igre, samouvjerenija su u rješavanju zadataka i često spremna pozvati roditelja u pomoć prilikom rješavanja problema. Predškolska djeca fleksibilnija su u pristupu životu, snalažljivija, brže i lakše uspostavljaju odnos s nepoznatim odraslim osobama. Djeca sigurna u sebe pokazuju više suosjećanja prema drugoj djeci i odraslima. S pet ili šest godina prijateljski su raspoložena prema vršnjacima i popularna u svom društvu.
Djeca koja su sigurna u sebe i u druge uspješnija su od nesigurne djece
Nesigurno dijete
Nesigurno dijete obično izbjegava majku pri ponovnom susretu nakon razdoblja odvojenosti. Još nesigurnije dijete jako je uznemireno kad je odvojeno od majke i teško ga je utješiti kad se majka vrati i može biti čak ljutito tako da odbija bilo kakvu utjehu. Ozbiljno nesigurno dijete je strašljivo i zbunjeno i ne želo bliskost ni s kim, ne uspostavlja kontakt pogledom i ne pokazuje osjećaje. U predškolskoj dobi ova djeca su manje društvena, agresivnija su i imaju češće ispade. U školi pažnju privlače nestašlucima i lošim ponašanjem. Manje su suosjećajna i sklona su smijati se tuđim nezgodama.
Uloga roditelja
Roditelji su ti koji svojim ponašanjem omogućavaju da dijete prihvati samo sebe i stekne samouvjerenost u odnosima s drugima. Roditelji koji imaju sigurno dijete prilagođavaju svoje ponašanje djetetovom i slijede njegov ritam, emocionalno su otvoreniji ne samo prema svojem djetetu nego i prema drugoj djeci, često se smiju, češće se služe svojim glasom i to na više izražajnih načina, pružaju puno pažnje svojoj djeci i često ih dodiruju i grle.