O spolno prenosivim bolestima za Vitu piše Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine.
Spolno prenosive zarazne bolesti obuhvaćaju pedesetak zaraza i sindroma, čiji su uzročnici patogene bakterije, virusi, paraziti i gljive, a prenose se razmjenom tjelesnih tekućina (krvlju, sjemenom, vaginalnom tekućinom i slinom) te direktnim intimnim kontaktom kože i sluznica sa zaražene na zdravu osobu. U većine njih opasnost od zaraze ne eliminira, iako je može smanjiti, pravilno i trajno korištenje kondoma cijelo vrijeme vaginalnog ili analnog odnosa, kao i kod oralnog seksa. Danas se za spolne bolesti uglavnom rabi izraz spolno prenosive infekcije, čime se želi naglasiti da spolnim uzročnicima inficirana osoba može širiti zarazu i kada je samo inficirana i bez vidljivih znakova bolesti.
Najčešće upale
Uobičajeno zdrava populacija spolno aktivnih žena najčešće traži liječničku pomoć zbog upala rodnice - vaginitisa - uzrokovanih uglavnom bakterijama E. coli, H. influenzae, Proteus, a često i miješanih bakterijsko-gljivičnih infekcija uzrokovanih gljivicom Candidom albicans. Najbolji lijek za ove česte boljke je lokalna terapija širokog spektra djelovanja, a sadrži mješavinu antibiotika te fungicid protiv gljivica. Danas takvi pripravci osim u vaginaletama postoje i u formi gela, koji osim što djeluje gotovo odmah olakšavajući simptome lokalne upale (crvenilo, svrbež, otečenost, žarenje, pečenje), ima i prolongirano zaštitno protuupalno djelovanje na nabore rodnice te se lijek aplicira jednom dnevno, navečer prije počinka.
Gljivične se infekcije u oba spola pojačano javljaju ljeti, u žena simptomima upale rodnice i stidnice, a u muškaraca upalama glavića i kožnih nabora. Ako se te bolesti pojave u iste osobe više od četiri puta godišnje, radi se o recidivirajućim upalnim bolestima. Razlog može biti (zlo)uporaba antibiotika u prehrani (meso životinja), liječenje drugih bolesnih stanja, prevelik unos šećera u svakodnevnoj prehrani, korištenje hormonalnih kontraceptiva koji pogoduju prolongiranim gljivičnim infekcijama te (sve češća) slabokrvnost zbog nedovoljnog unosa željeza prehanom.
Bakterijske infekcije
Osnovna se podjela među spolno prenosivim bolestima temelji na vrsti uzročnika, pa se dijele na bakterijske i virusne. I danas su najčešće bakterijske spolne bolesti one koje su već desetljećima na vrhu liste: klamidija, ureaplazma, sifilis, gonoreja. Dobra je vijest da su, unatoč sve češćoj pojavi otpornosti uzročnika tih bakterija na antibiotike, sve četiri izlječive ako liječenje počne ubrzo nakon pojave infekcije.
Karakteristično je za mnoge od spolnih bolesti da često nakon zaraze dugo egzistiraju u tijelu u tihoj formi, bez simptoma, pa se osoba uobičajeno ponaša, a zapravo je kliconoša i godinama može širiti klice partnerima s kojima stupi u intimne odnose (oralni, vaginalni, analni seks ili peting). Zbog toga su povremena zdravstvena provjera i bez posebnog povoda, uz kontinuiranu edukaciju o mogućim rizicima i načinima zaštite, važne preventivne mjere koje svatko može poduzeti.
Statistike govore da 80 posto žena i 40 posto muškaraca s dijagnozom klamidije uopće nema nikakve simptome. Slično je i kod zaraze Ureaplasmom urealyticum. Neplodnost uslijed začepljenja jajnika, izvanmaternične trudnoće i spontani prekidi trudnoće, autoimuni i kronični bolni i reumatološki sindromi u žena i muškaraca koji nastupe i desetak godina nakon zaraze očita su pouka da je spolne bolesti važno na vrijeme dijagnosticirati i potpuno izliječiti kako bi se izbjegle komplikacije. Prepoznavanje asimptomatskih kliničkih slika nespecifičnih upala mokraćne cijevi i vrata maternice, kojima će se spriječiti nastanak kroničnih bakterijskih upala, boli u zdjelici, erektilnih i drugih seksualnih disfunkcija od neprocjenjive je koristi u čuvanju reproduktivnog zdravlja oba spola.
• Gonoreja
Klasična spolna bolest s gnojnim iscjetkom sve je češća u zemljama EU, te je značajan njen porast, zajedno sa sifilisom, među europskim muškarcima (posebno homo i biseksualnim). Uzročnik je gonokok prepoznatljiv već pregledom gnojnog obriska pod mikroskopom. Zarazi pogoduju promiskuitet, pojačani fizički napori i nezaštićen snošaj u doba menstruacije. Nakon kratke inkubacije pojavi se peckanje na izlazu mokraćne cijevi. Otvor uretre je crven, otečen i osjetljiv, a kod mokrenja kaplje obilan žutozeleni gnojni sekret (kapavac). Bol otežava mokrenje, uz temperaturu, umor i glavobolju. U žena su simptomi slabiji te bolest može neprimjetno prijeći u kroničnu, a nastane li upala vrata maternice, luče se veće količine gnoja. Upala može prijeći na jajovode i jajnike i dovesti do steriliteta, slično kao i kod klamidije, kod koje su simptomi najčešće nezamjetni. Važno je da se svi partneri testiraju, ciljano liječe i kontrolno testiraju kako bi se bolest sanirala te spriječilo daljnje širenje.
• Klamidija
Probirna testiranja na klamidiju savjetuju se svim spolno aktivnim ženama ako nisu trudne, mlađima od 25 godina i svima u kojih postoji neki od rizičnih faktora: raniji dokaz o pozitivnom nalazu, druga spolna bolest, mijenjanje partnera, nedosljedno korištenje kondoma.
Dok je upala mokraćnog mjehura uzrokovana klamidijom u muškaraca rijetka, neliječena upala uretre može se proširiti u sjemenovod i nadsjemenik pa je moguć epididimitis. Kao komplikacija mogu se razviti upala testisa i upala prostate.
Od klamidijskih upala obolijeva i novorođenčad zaraženih rodilja te je povećan rizik od spontanih pobačaja i prijevremenog porođaja, a novorođenčad obolijeva od upala oka i pluća.
Neke serološke varijante bakterije C. trachomatis uzrokuju još jednu spolnu bolest, čija je učestalost u porastu među muškom homoseksualnom populacijom - lymphogranuloma venereum. Očituje se genitalnim ulceracijama i otokom limfnih čvorova u preponama i ždrijelu, ali i upalama debelog crijeva uz vrućicu.
• Sifilis
Klasična spolna bolest uvođenjem antibiotika u liječenje postala je sporadična, no danas je ponovno u porastu (u svim oblicima) u cijelom svijetu i u nas, osobito među homoseksualnim i biseksualnim muškarcima. Značajan je rastući problem kao koinfekcija u osoba već zaraženih HIV-om, a često se ponavlja unatoč provedenoj terapiji, pa je teško razlikovati je li nastupio recidiv ili reinfekcija (novo oboljenje stečeno kontaktom s novim zaraženim partnerom). Uzročnik je Treponema pallidum.
Dođe li do akutne zaraze u trudnoći, moguć je pobačaj, mrtvorođenje ili porod djeteta sa sifilisom. Lijek izbora je penicilin, ali se smjernice u svijetu razlikuju s obzirom na vrstu primijenjenog penicilina i na duljinu terapije.
• Ureaplasma urealyticum
Jedna je od 17 vrsta mikoplazmi poznatih u čovjeka, nalazi se i kao pripadnik fiziološke flore u 40-80 posto spolno aktivnih žena. Sve češće se opisuje kao spolno prenosiva infekcija koja je čest nalaz u koinfekciji s HPV virusima, a odgovorna je i za niz patoloških ishoda trudnoća koje završavaju spontanim prekidima trudnoće zbog upala plodovih ovojnica, ali i jajovoda, jajnika itd.
Četiri H
Najčešće virusne spolno prenosive bolesti današnjice su one čije kratice imena virusa uzročnika počinju slovom H (hepatitis, herpes, HPV, HIV). Sve su to bolesti za koje nema specifičnog protuvirusnog lijeka koji će eradicirati (potpuno uništiti) virus, već djeluju virustatski i ublažavaju znakove i simptome zaraza. Samo za dvije (hepatitis B i HPV tipa 16, 18, 6 i 11) postoji cjepivo.
• Hepatitis B
Kao spolno prenosiva bolest uglavnom je značajan hepatitis B, dok se C virusni hepatitis spolnim putem prenosi rijetko (najčešće se prenosi zaraženom krvi), a A se češće prenosi prakticiranjem homoseksualnih spolnih odnosa. Virus hepatitisa B širi se zaraženom krvi i tjelesnim tekućinama (krv, sperma, znoj, suze i majčino mlijeko).
Hepatitis B zarazna je virusna bolest jetre koja rezultira oštećenjem jetrenih stanica hepatocita. Klinička slika može varirati od blage, tek primjetne infekcije, do teških, tzv. fulminantnih oblika bolesti s lošim ishodom. Serološke biljege akutne ili preboljele HBV zaraze u svijetu nosi trećina populacije, a brojke o kronično inficiranima i dalje su u porastu.
U većini razvijenih zemalja HBV infekcija prenosi se najviše spolnim putem, heteroseksualno oko 45% te homoseksualno oko 25 posto. U oko 15 posto slučajeva prenosi se parenteralnim putem, zaraženim narkomanskim priborom, a značajan je i prijenos nečistim iglama i priborom za tetovaže, piercingom i akupunkturnim iglama.
Tek mali broj oboljelih ima nespecifične i jedva primjetne simptome, pa većina bolest otkrije slučajno, u uznapredovaloj fazi. Stoga je najbolja preventiva i dalje cijepljenje cjepivom protiv hepatitisa B.
• Herpes
Herpes simplex virusi tip 1 i 2 uzročnici su genitalnog herpesa, spolne bolesti koja je u svijetu u porastu. Ova bolest može biti velik problem ako se prva infekcija dogodi tijekom trudnoće ili ako se bolest reaktivira na sluznici porođajnog kanala u vrijeme termina poroda.
Bolest se prenosi spolnim kontaktom sa zaraženom sluznicom ili kožom, ili tjelesnim tekućinama u kojima se luči virus. Zaraza se može prenijeti bez vidljivih znakova bolesti, a primarna infekcija najteža je u adolescenata. Inkubacija traje 2-14 dana, uz pojavu mjehurića na koži i sluznici genitalija prisutna je i bolna osjetljivost, pečenje, pojačan iscjedak i opći simptomi: temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima. Simptomi prve infekcije obično su jači u žena. Mjehurići za 2-4 dana pucaju, nastaju bolne ulceracije koje zarastaju uz nastanak krastica koje mogu krvariti. Mjehurići i kraste su zarazni i prepuni virusa. U osoba normalnog imuniteta promjene nestaju spontano za 6-15 dana. Nakon primarne infekcije virus živčanim ograncima putuje u ganglijske nakupine stanica korijena kralježnične moždine, odakle povremeno recidivira. Ponovne pojave može izazvati provocirajući čimbenik - menstruacija, trauma, stres, temperatura, izlaganje suncu itd. Simptomi i lezije su nešto blaži, uz osjetljivost i neuralgijsku bol u slabinama i genitalnom području.
Zaražena osoba trajni je kliconoša, a lijekovi smanjuju broj recidiva i njihovo trajanje. Kondom može spriječiti prijenos, ali nije potpuno sigurna zaštita. Zaraženo mjesto treba održavati čistim i suhim. Leziju ne treba dirati niti trgati krastice, jer se virus može prenijeti prstima u oko ili drugdje. HSV infekcija oka može dovesti do sljepoće! Rijetka komplikacija je herpesni encefalitis, ozbiljna i teška upala mozga koja može dovesti do smrti.
• HPV
Genitalne infekcije humanim papilloma virusima najčešća su spolno prenosiva bolest današnjice. One uzrokuju kožne i sluznične lezije povezane s raznim promjenama - od kožnih običnih bradavica, šiljastih kondiloma, preinvazivnih i invazivnih promjena na vratu maternice (CIN-ovi), rodnici, stidnici, penisu i drugim dijelovima genitalnog područja, ali i drugdje. Zabrinjava činjenica da se ti virusi sve češće izoliraju i iz melanoma i raznih vrsta karcinoma kože, u tzv. aktiničkim keratozama, u Bowenovoj i Pagetovoj bolesti, pa čak i u invazivnim tumorima dojke.
Osim dijagnostike i liječenja genitalnih viroza važno je stvoriti, osobito kod spolno aktivnih HPV pozitivnih djevojaka, naviku redovnog odlaska ginekologu radi praćenja tijeka infekcija, kako bi se neinvazivnim metodama, poput Papa testiranja, HPV testiranja i kolposkopije što više poštedjela osjetljiva tkiva, a istodobno pratila kroz godine, kako bi se utvrdilo kod kojih osoba i kada infekcije spontano prolaze, a kod kojih se treba pristupiti liječenju kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice i spriječila najgora moguća komplikacija - rak vrata maternice.
I kod nas su HPV genitalne infekcije među najčešćim spolno prenosivim bolestima. Prema rezultatima epidemioloških studija, kod 60% seksualno aktivnih žena pronađen je HPV u obrisku vrata maternice. Znaci HPV bolesti pronađeni su kod 40-60% muških partnera žena s dokazanom HPV infekcijom. Učestalost infekcije najviša je u dobi od 18 do 24 godine i znatno opada nakon 40. godine, međutim, sve su češći slučajevi HPV genitalnih infekcija u dječjoj dobi, kao i u menopuazi i andropauzi.
• HIV
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije virusom HIV-a u svijetu je trenutačno zaraženo oko 35 milijuna ljudi, od čega većina u subsaharskoj Africi. Prvi slučaj HIV-a kod nas je zabilježen prije više od 25 godina. I danas su u Hrvatskoj 80 posto zaraženih muškarci, od kojih se gotovo polovica zarazila tijekom homoseksualnog odnosa, najčešće u dobi između 25 i 49 godina. Međutim, u posljednje vrijeme bilježi se porast slučajeva u biseksualnoj populaciji, a sve je češća identifikacija zaraze u žena.
Izlječenje HIV zaraze i dalje nije moguće, unatoč tome što je krajem 2010. godine objavljen jedini slučaj izlječenja HIV-a u svijetu (tzv. berlinski pacijent). Spoznaja da je genetskom manipulacijom možda moguće ukloniti HIV iz organizma zvuči ohrabrujuće, kao i vijest da suvremeni anti-HIV lijekovi koji se daju nezaraženim partnerima HIV pozitivnih partnera znatno smanjuju rizik od zaraze tih osoba, no činjenica je da još nema pravog lijeka koji bi eradicirao virus, niti cjepiva protiv HIV-a.
Ostali patogeni
Uz bakterije, viruse i gljive, i drugi se patogeni mogu prenijeti spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Među njima najčešći su protozoarni parazit Trichomonas te stidne uši i šuga ili svrab. Liječe se antibioticima i kemoterapeuticima te posebnim kremama, losionima i šamponima.
Pravila sigurnog odnosa
Ako mijenjate partnere, držite se ovih preporuka:
• Uvijek koristite kondom i lubrikant.
• Testirajte se protiv spolnih bolesti koje nemaju simptome, uključujući HIV.
• Ako živite s muškarcem koji je homoseksualan ili biseksualan, testirajte se oboje barem jednom godišnje.
• Razgovarajte o spolnim bolestima s budućim partnerom prije seksa.
• Obratite pažnju na partnerovo ponašanje (alkohol, droge, promiskuitet, nasilno ponašanje).
• Ako se partner do sada nije testirao na spolne bolesti, nagovorite ga da to učini.
• Planirate li ostati u drugom stanju, obavezno napravite pretrage na HIV, HBsAg, HCV i sifilis i druge spolne bolesti.