Prije tri godine Goranu Čučkoviću dijagnosticirana je rijetka i teška bolest perifernog živčanog sustava: mlohava tetraplegija. Stanje u kojem mu ruke i noge sustavno otkazuju.
Dotada profesionalni fotograf svoju je kreativnost potom usmjerio na glazbu. Svirao je i pjevao, snimao pjesme. A onda više ni to nije mogao.
- Trebao sam nešto kreativno, da ne razmišljam o bolesti. I smišljao što bi to moglo biti a da sam u stanju to raditi. Tipkovnicom se još mogu služiti pa sam došao na ideju napisati slikovnicu. Zmaj Anđelko jednostavno je nekako izašao iz mene - govori nam Čučković dok pričamo o tome kako je počeo pisati pričice za djecu. Naime, njegova slikovnica “Zmaj Anđelko i dugački rep” označila je početak i njegova humanitarnog projekta “Zmaj Anđelko pomaže djeci”, čiji je cilj stvaranje i doniranje slikovnica djeci pacijentima po hrvatskim bolnicama te djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i slabijeg imovinskog stanja.
Zašto baš Anđelko?
- Ne znam ni sam. Zmaj Anđelko zvuči nekako dobroćudno, a istodobno i smiješno. Recimo, zmaj Ivan je nekako preozbiljan - pojašnjava autor slikovnice i smije se.
Slikovnica “Zmaj Anđelko i dugački rep” prva je u nizu slikovnica koje sprema za svoju najmlađu publiku. Bit će ih još, a nova stiže u siječnju.
Velika podrška
Iako je ideja rođena spontano i vrlo lako, sljedeća je faza već bila zahtjevnija.
Trebalo je pronaći ilustratora, a potom i novac kako bi se tiskala.
- Prvotna ideja mi je bila napraviti slikovnicu za svu djecu svijeta. Međutim, danski izdavači brzo su me razuvjerili. Kad sam imao priču, trebalo je nešto dalje poduzeti.
Vrlo brzo sam s ilustratoricom i dizajnericom Milicom Vezmar Basara počeo surađivati oko kolorita slikovnice. Kad sam dobio vjetar u leđa, a stigao je zaista iz cijele Hrvatske, sve je išlo lakše. U projekt se na kraju uključilo mnogo ljudi iz Hrvatske. Stigla je podrška, kao i pohvale, donacije... - kaže Čučković.
Svoje priče opisuje kao maštovite, zabavne i krajnje poučne, a piše ih, kaže, s dva prsta.
Sinovi kao inspiracija
Sve je počelo u ljeto ove godine i bilo je dosta posla, ali od ideje do realizacije prošla su samo tri mjeseca.
- Iako se na prvu ne čini kao posebno velik projekt, ima posla oko toga, a ja sam preuzeo produkciju, marketing, PR... - objašnjava 39-godišnji autor slikovnice.
Njegove su zdravstvene nevolje krenule prije tri godine. Najprije jedna pa druga noga, da bi mu na kraju svi udovi omlohavili.
- Kod mene tijelo mnogo brže propada i dok god mogu nešto raditi, dok me ne počnu boljeti i ruke, sve je u redu. Ne znam što me čeka, ne znam do kada ću i što moći. Zato bih volio ostaviti neki trag u ovom svijetu. Volio bih da se moji sinovi, Lav, Adam i Max, ponose mnome, da mogu jednog dana kad me ne bude pričati kako im je tata autor slikovnica za djecu - priča nam iskreno Čučković, čiji dječaci imaju 14, 12 te tri i pol godine.
Oni su mu, kaže, svakodnevna inspiracija.
Zašto se posebno obraća dječici u bolnicama, djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i teško bolesnoj djeci?
- Sjećam se kad sam kao klinac bio u bolnici zbog potresa mozga... Bilo mi je to prilično traumatično iskustvo jer sam bio prava mamina maza. Ondje mi je neki dječak darovao slikovnicu, čime me baš razveselio. To sam jako dobro upamtio pa sam odlučio svoje slikovnice dijeliti djeci u bolnicama kako bih im malo uljepšao i skratio te bolničke dane, odveo ih u svijet mašte, predstavio novog prijatelja... - napominje Čučković.
Nova priča
Zmaj Anđelko inače je mlad znatiželjan zmaj koji živi u Dragoniji, zemlji zmajeva, i gleda velike zmajeve koji imaju duge repove, rigaju vatru... i on sebi poželi veći rep. Pa sašije najprije kraći pa još duži. Onda je išao uokolo i hvalio se njime, dok jednom tako nije upropastio rođendansku proslavu svojeg prijatelja. Bilo mu je žao i tada si je obećao da više nikada neće poželjeti biti nešto što nije.
Sredinom siječnja bit će za tisak spremna nova slikovnica. Svaka se tiska u otprilike tri tisuće primjeraka, a tiskanje stoji oko 15 tisuća kuna. Čim svi uvjeti budu ispunjeni, nova će priča ugledati svjetlo dana.