Željku Haneru osječki Trg Ante Starčevića posljednjih godina bio je jedini dom i utočište, a nesretnu svakodnevicu uljepšavao mu je pas Đipsi, kojega je ovaj skromni beskućnik velikoga srca prije pet godina spasio iz šahta uz Dravu te mu pružio ljubav i prijateljstvo.
Ljudi su svakoga dana prolazili kraj Željka u haustoru u Nami, a on ni od koga nikada ništa nije tražio. U prihvatilište za beskućnike nije želio otići jer se nipošto nije htio odreći psa, koji ondje ne smije boraviti. Tako ovaj dvojac već godinama preživljava na ulici, a osim nekolicine zabrinutih građana, često ih obilaze i volonteri iz osječke udruge Pobjede, ostavljaju im nešto hrane i razgovaraju sa Željkom, piše Glas Slavonije. Kad im se zabrinuti Haner jednom prilikom požalio kako njegova Đipsija bole zubi, udruga je žurno reagirala, pomogla izliječiti psa, a odmah ga je i kastrirala.
No, 17 godina života na margini društva učinilo je svoje. Naime, sada su Željku potrebni hitna zdravstvena pomoć i njega. Zbog pretijesne obuće i ozeblina koje je zadobio spavajući na otvorenom noge su mu u jako lošem stanju, pune su rana, a moguće je da osječki beskućnik ima i dijabetes.
- Bole me i noga i srce i glava - rekao je Haner Glasu Slavonije. Kako nema osobnu iskaznicu i sređenu papirologiju koja bi mu omogućila ostvarivanje osnovnih socijalnih prava, Željko se još jednom našao u sjeni društva. No, na Facebooku je brzo osnovana grupa Pomoć Željku Osijek, a 130 ljudi u samo četiri dana uspjeli su pronaći privremeni smještaj za Đipsija u Viškovcima, a kontaktirali su i HZZO.
Naime, kako je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisano da Republika Hrvatska iz državnog proračuna osigurava sredstva za zdravstvenu zaštitu u hitnim slučajevima osoba s prebivalištem u RH, koje nemaju zdravstveno osiguranje i sredstva za podmirenje troškova zdravstvene zaštite, Željku su najprije u Centru za socijalnu skrb riješili zdravstveno i dopunsko osiguranje, a zatim su ga odvezli na pregled i snimanje noge u KBC Osijek. Dobio je terapiju, a kupljena mu je i štaka koja će mu ublažiti bolove pri hodanju, dok je liječnik opće prakse preporučio da se Željku što prije pronađe adekvatan smještaj do odlaska u bolnicu, piše Glas Slavonije.
Iako s Đipsijem u mislima, nakon brojnih godina, Haner je napokon proveo noć u toplom krevetu, pod krovom, u Centru za prihvat beskućnika (Domu sv. Vinka). U srijedu poslijepodne odvezen je u bolnicu na kontrolu, gdje će provesti neko vrijeme na liječenju, a dobri ljudi već sada traže odgovarajući smještaj u udomiteljskoj obitelji za Željka i njegovog voljenog Đipsija.
Đipsi na privremenom smještaju
- Divni su obojica! Uvijek kaže 'neka Đipsi ima, a za mene lako'. Maleni ga uvijek vjerno čeka ispred vrata trgovine i raduje se obroku. A čovjek skromno i s puno zahvalnosti primi hranu za njega, a ne traži ništa za sebe. Mislim da voli tog psa više od ičega - samo su neki od komentara Osječana na Facebooku.
Nakon ove divne akcije koju su organizirali njegovi sugrađani, Haner je za Glas Slavonije izjavio:
- Nemam dovoljno riječi za ljude koji su mi pomogli. Oni su anđeli! Sam Bog ih je poslao! Osjećaj je neopisiv. Bit ću im zahvalan do kraja života.