IZNAJMLJIVANJE MATERNICA

'BIT ĆE TEŠKO DATI DIJETE NAKON PORODA, ALI TO NIJE MOJE DIJETE' U Ukrajini cvjeta surogat majčinstvo; jedni to vide kao pomoć, drugi bi zabranili

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 14.01.2019. u 15:05

, Image: 310996630, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

 

„Kad sam upoznala Natašu Borodu u jednom malom stanu u Kijevu u Ukrajini, iznenadilo me kako dobro izgleda. Prekrasna kosa, prekrasna koža, crvena haljina. Njezine oči uzbuđeno sjaje pogotovo kad govori o budućnosti“, piše za Daily Mail novinarka Sally Williams.

„Trudna je, naravno.

'Kad sam doznala da sam trudna, bio je to najsretniji trenutak', kaže Nataša. Željela je još djece, ali nije znala hoće li se to dogoditi jer se od oca svojega sina rastala prije tri godina, prije nego se Arthur uopće rodio, a otada više nije bila u ozbiljnoj vezi. No ova je trudnoća daleko od uobičajene.

Prošloga ljeta, Nataša je autobusom stigla iz Priluka na sjeveru Ukrajine, u kliniku u Kijevu. Ondje su je polegni na krevet i dugačkom cjevčicom usadili embrio u maternicu. Taj embrio je nastao nekoliko dana ranije u petrijevoj zdjelici pomoću jajašca žene i spermija muškarca koje Nataša ne poznaje. Rodit će dijete koje vjerojatno nikada neće vidjeti. Djecu surogat majki odnose odmah nakon rođenja kako bi se smanjio rizik od vezivanja.

Natašu je najviše iznenadilo koliko je postupak bio jednostavan.

'Mislila sam da će puno više boljeti, no kad je sve bilo gotovo pitala sam liječnike: Zar je to sve?', kaže Nataša.

Kasnije je potpisala ugovor s agencijom za surogat majčinstvo te doznala da su budući roditelji Britanci.

Ukrajina, Gruzija i SAD su jedine zemlje na svijetu u kojima je komercijalno surogat majčinstvo legalno. U Velikoj Britaniji surogat majkama roditelji mogu platiti 'razumne troškove' koji će nastati tijekom trudnoće, dok je to isto u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj, Japanu i Pakistanu najstrože zabranjeno.

Dugi niz godina, jugoistočna Azija je bila popularna destincija za surogat majčinstvo, no onda je Tajland 2015. zabranio strancima da plaćaju surogat majkama, a iduće godine i Nepal koji je zabranio čitav postupak bez obzira na plaćanje. Nakon nekoliko mjeseci, isto je učinila i Indija. Za mnoge britanske parove, Ukrajina je sad jedino mjesto gdje će njihove molitve biti uslišane.

Posebno molitve starijih majki. Naime, u Velikoj Britaniji se liječnicima ne preporučuje da ženama iznad 40 godina omogućuju umjetnu oplodnju preko nacionalnog zdravstvenoh osiguranja.

'U Ukrajini ne postoji dobno ograničenje', kaže Anastasia Aleksandrovna voditeljica odjela za klijente engleskog govornog područja u BioTexComu, agenciji za surogat majčinstvo za koju radi i Nataša.

'Imamo mnogo žena iznad 50 godina koje pomoću doniranih jajašaca postanu majke i jako su sretne. Neke od njih su se mučile postati majke i po 15 godina i ništa nije upalilo.'

Nataša utjelovljuje sve paradokse idealne surogat majke. Suosjeća s neplodnim parom i njihovo dijete nosi kao vlastito. No svoju ljubav drži pod kontrolom.

'Neko vrijeme sam mislila hoću li biti u stanju roditi dijete i tad ga predati strancima. No onda sam se navikla na tu ideju. To dijete nije moje, ja ga samo nosim', kaže Nataša.

Nataša je postala surogat majka jer misli da je to dobra stvar, ali i zato što će dobiti značajnu količinu novca u zemlji gdje je prosječna mjesečna plaća oko 110 eura. Nataša je studirala pravo i povijest, no kako su plaće učitelja male (oko 200 eura), još radi i u lokalnoj trgovini s delikatesama.

Tijekom trudnoće, dakle od začeća pa do poroda, dobit će oko 14.000 eura i još 2.000 eura za dodatne troškove za hranu, odjeću i brigu za njezino dijete.

Britanski par će agenciji za surogat majčinstvo platiti 39.000 eura.

Nataša priznaje da je novac jedan od bitnijih motiva.

'Briga za sina i njegovu budućnost nagnali su me da ovo radim. No ne gledam na ovo kao na posao. Ja samo pomažem.'

Međutim, svejedno planira svoju trudnoću držati u tajnosti.

'Dat ću otkaz na poslu krajem ove godine pa neće biti potrebe da kažem kolegama. A prijatelja i nemam previše. Ovdje ima mnogo ljudi koji misle da djecu trebaju nositi isključivo majke.'

Surogat majčinstvo i doniranje jajašaca i sperme su u Ukrajini odobreni od 2002. godina. Surogat majke nemaju roditeljska prava nad djecom koju nose. S obzirom na ekonomske probleme u toj zemlji nakon političkih nemira, cijena je konkurentna. Dok u SAD-u surogat majčinstvo košta oko 100.000 dolara, u Ukrajini je cijena oko 40.000 eura.

Ministarstvo zdravstva Ukrajine ne prikuplja podatke o surogat majkama, no Sergi Antonov, odvjetnik specijaliziran za zdravstvo i reproduktivna prava procjenjuje da je u zemlji prošle godine rođeno oko oko 2.000 surogat beba, što je povećanje za oko 300 posto u proteklih pet godina.

Antonov kaže i da je u Ukrajini oko 40 klinika za ginekologiju i porodništvo, od kojih 20 nude i surogat programe. Klijenti su im strancu u 94 posto slučajeva.

Trenutni zakon u Velikoj Britaniji kaže da roditeljska prava nad djetetom imaju surogat majka i njezin suprug, čak i ako dijete nije biološki njihovo.

Iako 'plaćanje za dijete' nije dozvoljeno, ta je cijena često zamaskirana u 'tekuće troškove', kaže umirovljeni sudac, Sir James Munby. Ti troškovi mogu biti do iznosa od 15.000 funti. Munby kaže kako je u Velikoj Britaniji surogat majčinstvo komercijalna djelatnost te da je bolje to regulirati nego potpuno zabraniti.

No dok se zakon ne definira, mnogi će britanski parovi potražiti strane surogat majke.

BioTexCom centar ljudske reprodukcije je smješten iza velike sigurnosne ograde u Kijevu. Među uslugama koje nudi su surogat majčinstvo, doniranje jajašaca i umjetna oplodnja parovima iz čitavog svijeta.

Niz zgrada boje terakote, skupocjeno stubište, sjajni podovi, cafe aparati i njegovane biljke odaju dojam dijelom bolnice, a dijelom dobro podmazane mašinerije. Tu rade ginekolozi, embriolozi, stručnjaci za neplodnost i razno medicinsko osoblje, ali i tim stručnjaka za društvene medije koji barataju pojmovima poput 'paketi' i 'popusti'.

Jezgra posla koju čine - ekstrakcija jajašca, oplodnja i umetanje u maternicu - obavlja se u samoj klinici. Surogat majke djecu rađaju u bolnicama u Kijevu koje se ne protive surogat majčinstvu.

Mlade žene od kojih neke doniraju jajašca, a neke žele postati surogat majke, čekaju u redu da obave pregled ultrazvukom.

Za to vrijeme, klijenti, odnosno parovi koji se već dugo bore s neplodnošću, čekaju u susjednoj zgradi.

Tijekom našeg posjeta klinici, zatekli smo 63 para koji su iscrpili sve opcije i došli ovamo u nadi da će postati roditelji.

'Surogat majčinstvo je naša zadnja nada', kaže Stacy Owen (42) iz Surreya. Ona i njezin muž, prošle su godine zahvaljujući ovoj klinici postali roditelji blizanaca.

Pokušali su zatrudnjeti. I uspjelo im je. No Stacy je tada pobacila. To se ponovilo nekoliko puta.

Nakon 12 godina neprestanih pobačaja i tisuća funti za skupe lijekove, Stacy i njezin muž odlučili su se za surogat majčinstvo. Otišli su u Ukrajinu jer je bilo jeftinije, zakonski regulirano i jer let do Kijeva traje svega tri sata.

Platili su 30.000 eura ukupnih troškova i još 3.000 eura jer su dobili blizance. U međuvremenu je BioTexCom povukao ovu ekonomsku cijenu i sada naplaćuje 39.000 eura za standardnu i 49.000 eura za VIP uslugu.

Surogat majka je imala 20 godina i već jedno vlastito dijete, sina od dvije godine.

'Došli smo mjesec dana prije rođenja jer se blizanci obično rode malo ranije. To je bio prirodan porod. Do vremena kad je surogat majka došla kući, bila je odvojena od svojega sina tri mjeseca. To je prilična žrtva.'

Stacy je i dalje u kontaktu sa surogat majkom svoje djece. 'Ona je za nas učinila nešto predivno i želim da djeca znaju tko je ona. To ne treba ništa skrivati. To je bilo vrlo neobično i radosno iskustvo.'

Anastasia (36) je vrlo dobro sređena i vrlo pragmatična zaposlenica BioTexComa. Objašnjava da njihova kompanija zapravo ne pruža usluge tipičnog surogat majčinstva (gdje se koristi jajašce surogat majke), već je ono što oni rade 'hosting' – surogat majke na neki način iznajmljuju svoju maternicu.

Surogat majke obično nisu mlađe od 20 godina, niti starije od 38. Prije nego se mogu uključiti u program, prolaze iscrpna testiranja na kojima se provjerava da je maternica u dobrom stanju i da majka nema spolno prenosivih bolesti. Kad uđu u postupak, ne smiju imati seksualne odnose sve do 12. tjedna trudnoće.

Također, surogat majka mora imati i jedno vlastito dijete.

'Trudnoća je nepredvidljiva. Znam za slučaj kad je zbog nekih komplikacija surogat majka izgubila maternicu. Nije dobro izgubiti sposobnost imanja vlastite djece', kaže Anastasia.

Također, surogat majke za parove iz Velike Britanije ne smiju biti udane jer je tako pravni postupak jednostavniji i dijete bez problema dobije britansko državljanstvo.

Što se tiče uvjeta koje moraju ispuniti klijenti, oni svakako moraju biti u braku što znači da ne dolaze u obzir nevjenčane osobe kao i istospolni parovi. Također, parovi moraju biti potvrđeno neplodni, odnosno moraju proći bar četiri ciklusa umjetne oplodnje, a dijete mora biti genetski povezano barem s jednim od roditelja.

Paket koji nudi klinika uključuje prijevoz, hotelski smještaj i proces vađenja putovnice za dijete što može potrajati i do četiri mjeseca.

Surogat majke i buduće roditelje spajaju liječnici na temelju krvnih pretraga i sličnih testova, no hoće li se roditelji i surogat majka upoznati, ovisi o njima samima.

Anastasia kaže da često postoji sumnja na obje strane. 'Surogat majke se boje da će se roditelji predomisliti i neće uzeti dijete, a roditelji se boje da surogat majka neće htjeti dati dijete.'

Parovi također žele znati je li surogat majka zdrava, živi li u dobrom uvjetima i ima li potporu te što će njezino biološko dijete misliti kad se nakon poroda vrati kući praznih ruku. Neki parovi imaju i posebne želje, poput toga da surogat majka bude vegan i da pješači najmanje dva sata dnevno.

Anastasia takvim parovima objašnjava da surogat majka ima i svoj život, da im samo pomaže ali da im nije sluškinja te da trebaju poštovati njezin način života.

Neke stvari trebaju se dogovoriti unaprijed. Na primjer, koliko će se embrije usaditi (trojke nisu dozvoljene) i hoće li se pobaciti embrio s Downovim sindromom.

Oni klijenti koji u klinici odaberu VIP paket, imaju i osiguranu pomoć domaćice i kuhara tijekom svog boravka u Ukrajini te mogu izabrati spol djeteta.

Katerina Hobzhila (34), voditeljica trgovine u gradu Uzinu, trudna je s četvrtim djetetom.

'Volim djecu. Imam sina Konstantina (18) i dvije kćeri Anu (12) i Polinu (6).'

Katerina je brižna majka jako bliska sa svojom djecom. Zbog toga ne može jasno artikulirati što osjeća za dijete koje nosi. Ovo joj je prvo iskustvo surogat majke.

'Bit će teško ne vidjeti dijete nakon poroda. Iako to nije moje biološko dijete, ja ga nosim ispod srca.'

Katerina se rastala od muža nakon što je ovaj postao agresivan i zlostavljao je. Izgubila je dom koji je pripadao suprugovoj majci i otada živi u unajmljenom stanu.

S novcem zarađenim od surogat majčinstva, planira kupiti stan. Podršku joj pruža njezin sin koji joj kaže da je on njezino pravo dijete, dok ovo dijete koje nosi, to, zapravo, nije.

Klinika je preko Skypea organizirala susret Katerine i para čije dijete nosi.

'Vidjela sam da ja budućoj majci teško jer ne nosi sama svoje dijete. Bila je jako tiha. Samo otac je razgovarao sa mnom. Pitali su me o zdravlju i mogu li kupiti božićne poklone za moju djecu. Kad sam ih vidjela, shvatila sam da radim nešto dobro. Zbog njih sam se osjećala poput anđela', kaže Katerina.

No, Katerina svejedno taji svoju trudnoću. Kaže da će svim poznanicima reći da se samo udebljala. Starijoj kćeri ipak je rekla što će napraviti i da će zapravo biti poput inkubatora. Ana je to prihvatila i pitala znači li to da će imati vlastitu kuću. Nakon toga je zaključila da mama radi dobru stvar.

Elena Učarenko (37) je umjetnica koja vodi radionice za djecu. Živi u gradu Borzna na sjeveru Ukrajine sa sinom Mišom (13). U ranom je stadiju trudnoće s djetetom koje nosi za jedan britanski par.

'Prošle godine sam rodila blizance jednom talijanskom paru. Tu sam trudnoću tretirala jednako kao i kad sam nosila svojega sina. Mazila sam trbuh i govorila mu: Mama i tata te čekaju, već sad te jako vole.'

Djeci je dala imena iz ukrajinskih bajki. 'Jedno je bilo jako živahno i zvala sam ga 'zečić', dok je drugo bilo mirno pa sam ga zvala 'slatkić'.'

Djevojčice su rođene u svibnju 2017. Elena ih uopće nije vidjela jer su rođene carskim rezom, a Elena je bila pod narkozom.

'Probudila sam se bez trbuha i bez beba. Dobila sam tablete da zaustavim mlijeko. Znala sam da neću vidjeti djecu, no svejedno je bilo teško. Raspoloženje mi je osciliralo i nekoliko dana sam svako malo plakala.'

S parom nije bila u kontaktu. Samo je znala da su Talijani. Prvi put ih je vidjela tri dana nakon porođaja.

'Posjetili su djecu u bolnici, a otac je, kad ih je vidio, pao na koljena i zaplakao. Vidjela sam nešto što nisam vidjela nikad prije: čistu sreću. Pitali su me želim li vidjeti djecu, a kad sam rekla da želim, donijeli su mi ih. Moje su djevojčice prekrasne', kaće Elena.

'Još uvijek smo u kontaktu. Šalju mi slike curica i osjećam kao da smo obitelj.'

Elena štedi novac za sinovo obrazovanje. Dobar je u jezicima i želi mu priuštiti najbolje škole, vjerojatno u Italiji.

No bez obzira na sve pozitivne priče, u Ukrajini postoji i mišljenje da nije etično ovako iznajmljivati maternicu na globalnom tržištu.

'S napretkom znanosti, medicine i tehnologije, surogat majčinstvo je sve teže kontrolirati', kaže Sam Everingham, direktor centra za surogat majčinstvo.

Irina Sisojenko, članica ukrajinskog parlamenta, jedna je od autorica zakona kojim bi se Ukrajinkama zabranilo da budu surogat majke ili barem zabranilo parovima da dolaze u Ukrajinu po djecu.

'Ne želimo da nas se gleda kao zemlju gdje možeš doputovati, odabrati ženu i naručiti dijete', kaže Sisojenko.

No Anastasia na to gleda drugačije. 'Kad me optužuju za zloporabu žena, ja ima kažem: 'Da, bilo bi puno boje da ta žena napusti obitelj, odseli izvan zemlje i radi za malu plaću i bude zloupotrebljena ondje.'

'Postoje žene koje su očajne i to rade zbog novca', priznaje Elena mazeći svoj poveći trbuh. 'No ja na to gledam kao na uzajamnu pomoć. Ja pomažem paru, a par pomaže meni.'"

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo