Jedan rat, jedan grad, dva brata i otac – u tri različite vojske. Ukratko, tako je ratnih devedesetih sudbina podijelila karte obitelji Laketa iz Mostara. Dvadeset i pet godina kasnije, jedini preživjeli, Zoran, za RTS priča o, kako je naziva, obiteljskoj tragediji, i o tome koliko je zlo sam rat.
Zoran Laketa, rođeni Mostarac, ima vrlo neobičnu životnu sudbinu. Dok o ratu u najvećem gradu Hercegovine još uvijek svjedoče porušene zgrade, on svjedoči o tragediji svoje obitelji i o tome kako su otac i dva sina proveli rat na tri zaraćene strane.
- Brat mi bio u balijama, ja u ustašama, a otac u četnicima - kaže Zoran.
Kad je počeo rat, imao je 25 godina, a njegov brat Goran bio je godinu dana mlađi.
- Bili smo raja! Tako smo odgajani da smo živjeli ovdje i s Muslimanima, danas Bošnjacima, i s Hrvatima - priča Zoran za RTS i dodaje:
- Onda ti svi okolo govore ‘Počeo je rat’ i onda ti koji si bio tu, u čitavom Mostaru, odjednom imaš samo pola Mostara - kaže Zoran koji se ostao boriti za Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Brat Goran je zbog prijatelja Adisa otišao u Armiju BiH, a otac Ratko je mobiliziran u Vojsku Republike Srpske.
- Da je Gogo poginuo, javio je radio. Niti znam gdje, niti s kim, ni kad, ni zašto, a između ostalog možda sam i ja pucao. Faktički, mi smo bili na dvije strane, možda sam i ja pucao, možda sam brata ubio. Poginuo je s ovog mjesta, tu je ispaljena granata i pala je dolje - priča Zoran.
Otac i majka preživjeli su rat i susreli su se zahvaljujući Crvenom križu.
- Pitao sam: ‘Gdje si, Ratko, što ima?’ Zagrlio me je. Što će mi reći? Da neće možda ‘da nisi bio u ustašama’, ‘gdje ti je brat balija’ ili ‘ja sam bio u četnicima’? Zagrlio me, ćaća mi je, otac mi je - objašnjava Laketa koji danas sa suprugom i dvije kćeri živi u Mostaru.
- Moja je poruka da se nikad nikome ne ponovi ovo što se meni desilo - zaključuje Laketa.