Kažu da svako vrijeme ima svojeg Don Kihota, nekoga tko se na svoj način, koji je gotovo sigurno pogrešan, bori protiv nepravde, iako su njegove namjere sigurno čiste i časne. Što je španjolski “vitez” prije 400 godina provodio po Španjolskoj, to danas u Karlovcu radi “direktor” Nikola Badovinac (35) - bori se s vjetrenjačama. Nikola se, naime, odlučio javljati na svaki natječaj koji bi za direktorsko mjesto raspisala poduzeća kojima je osnivač Grad Karlovac, odnosno Karlovačka županija. Do sada je odradio četiri, jedan je propustio jer je ljetos slomio nogu, a još su mu ostala tri. On dakako ni u jednom poduzeću nije imenovan direktorom, no to mu i nije bila namjera, već samo pokazati da direktorom ne može postati nitko tko u desnom džepu nema “plavu knjižicu”. Može se stoga reći da je pobjednik u svim natječajima, jer mu je uspjelo točno ono što je i predvidio - u sve ustanove izabrani su, naime, provjereni lokalni HDZ-ovci.
Stasom podsjeća na slobodnog borca Stipu Miočića, a dolazi s Banije, iz radničke karlovačke gradske četvrti u kojoj nikada nije manjkalo razbijača. Kaže Nikola da je šesta generacija Karlovčana, a posljednje četiri nose isto ime. Pradjed mu je bio poljoprivrednik, djed je bio majstor za strojeve u “Josipu Krašu”, poduzeću za proizvodnju cipela kojega je s gradske gospodarske karte zbrisao privatizacijski vihor, a otac je dugogodišnji radnički sindikalni vođa. I posljednji Nikola, ovaj naš, inženjer strojarstva, završio je u tvornici, zove se Energoremont i bavi se remontom industrijskih postrojenja i izradom svih vrsta konstrukcija. Odradio je niz terenskih poslova, naprimjer vodio dio plinske platforme koji s Talijanima u Jadranu dijelimo kod Pule, a u tvrtki u Karlovcu bio je voditelj najvećeg tvorničkog odjela i zadužen za provođenje nekoliko velikih projekata. Politički se aktivirao u SDP-u i postao gradski vijećnik te stranke u prošlom mandatu, ali nije bio zadovoljan kako se radilo. Prešao je u HNS nadajući se boljoj podršci kolega, no svijet mu se srušio kada je njegova stranka na nacionalnoj razini ušla u koaliciju s HDZ-om, strankom s kojom je na lokalnoj razini u tom trenutku imao stotinu otvorenih frontova. Sutradan je napustio tu stranku i protiv mrskog neprijatelja odlučio se boriti sam.
Poziv na akciju
- Ja bez Karlovca ne mogu, a njima ne mogu pustiti da od njega rade što žele. Smeta mi mnogo stvari i o njima ne mogu šutjeti, od stanja u mojem kvartu, loše komunalne infrastrukture i dijelova koji nisu taknuti 30 godina, do silnih problema u preostalom dijelu Karlovca. No, ne želim samo kritizirati, nego i nuditi rješenja - kaže Nikola.
Još kao vijećnik Nikola je zapazio da se na natječaje za najviše pozicije uvijek javljala po jedna osoba koja bi, dakako, tamo bila i imenovana. S obzirom na to da direktore biraju nadzorni odbori u kojima većinu također ima HDZ i njegovi partneri, znao je da kao kontrastruja nema prevelike šanse u tako postavljenim pravilima igre, ali se odlučio javljati na natječaje i da bi pozvao svoje sugrađane na akciju. Zna da ni oni neće biti izabrani, ali potajno vjeruje da među prostalih 55.000 ljudi ipak postoji netko stručan, toliko da sa svojim znanjem može konkurirati čak i uhljebu.
Prvi mu se na meti našao Hrvatski radio Karlovac, gradsko poduzeće koje se bavi nakladništvom lokalnih glasila, tjednika, radiopostaje i internetskog portala. Dugogodišnjem gubitašu nudilo se na natječaju šest osoba, osim Nikole, bilo je tu četvero njih s iskustvom u radu s medijima te HDZ-ovac Matija Perković, poznat kao predsjednik Mladeži te stranke iz njihove najdivlje faze. On se, dakako, i prije samog natječaja spominjao kao vrlo izgledan kandidat za novog direktora, iako je do tada imao radno iskustvo blagajnika na šalteru gradskog poduzeća Inkasator te šefa vlastite pizzerije. Da je ekonomistu prvostupniku koji je ispite i diplomu polagao putujući u pet sati vožnje udaljeni Travnik direktorsko mjesto bilo predodređeno, svjedoči manevar vladajućih struktura.
- Odradili smo intervjue u kojima smo prezentirali svoje poslovne planove samo dva sata prije sjednice NO-a koji je birao direktora, tadašnji gradonačelnik Damir Jelić smijenio je predsjednicu tog tijela iz redova HSLS-a, možda sumnjajući u njezinu pravednu prosudbu, te imenovao Dubravka Strnića (HDZ). Iako uopće nije znao kako su izgledali naši intervjui, znao je da je Perković najbolja osoba za gradsko poduzeće - kaže Badovinac.
Sljedeći natječaj za direktorsko mjesto raspisala je Županijska uprava za ceste. Stjepan Turković, direktor Zelenila, spominjao se kao čovjek kojega će gradonačelnik Jelić povući za sobom u Županiju, nakon što postane župan, i to u ŽUC. Jelić je postao župan, a onda je trebalo još samo nekako provući Turkovića kroz natječaj.
Novi izazov
- Ako je imenovanje Perkovića bilo smiješno, onda je situacija u ŽUC-u bila još smješnija. Tamo su raspisali natječaj za ravnatelja i za njegova savjetnika, i to na način da se za ravnatelja tražila samo viša stručna sprema, kakvu ima Turković, a njegov savjetnik je morao imati najmanje visoku te znanje rada na računalu. Savjetničko mjesto pripalo je dotadašnjem ravnatelju Borisu Kozjanu, a za ravnateljsko mjesto natjecali smo se Stjepan Turković i ja. Poslao sam poštom dokumentaciju, potvrdu o nekažnjavanju, pet godina radnog staža, presliku diplome i životopis. Plan rada ih nije zanimao, niti me itko zvao na razgovor. Preko radija sam čuo kako župan Jelić predstavlja na Županijskoj skupštini Turkovića kao novog direktora. Rekao je da su pri izboru presudile Turkovićeve menadžerske sposobnosti - kaže Badovinac, pa se pita kako je to moguće kada se njegov protukandidat nije dokazao nigdje doli u gradskom poduzeću za održavanje zelenih površina koje je na tržištu monopolist.
Kako se s odlaskom Turkovića otvorilo mjesto u Zelenilu, bio je to novi Badovinčev izazov. Pozvali su ga na razgovor i pitali kako će zatvoriti minus koji će se dogoditi s odlaskom istog onog menadžera Turkovića.
- Zelenilo je ostvarivalo dobit od 600.000 kuna, no na naplatu ima je dolazila godišnja rata od 800.000 kuna kredita za gradnju nove poslovne zgrade, pa su me pitali kako to mislim zatvoriti. Mogu reći da sam se za ovaj natječaj baš pripremio, imao sam nekih informacija iznutra i znao sam da tvrtka u vlasništvu ima tri stana koja su nepotrebna, pa sam rekao da bih ih prodao i time zatvorio dio kredita - priča nam Nikola, iako je, kaže, tri tjedna prije čuo da se u kuloarima vrti ime njegove protukandidatkinje Jasmine Cvetković kao nove direktorice.
Njegove nade pokopao je lokalni gradski tjednik koji je znao da će biti izabrana njegova protukandidatkinja dan prije negoli je o tome odlučivao Nadzorni odbor sljedećom objavom: “Jasmina Cvetković bit će najvjerojatnije nova direktorica gradske tvrtke Zelenilo. Nju bi trebao imenovati na sutrašnjoj sjednici Nadzorni odbor tvrtke. Jasmina Cvetković poznata je kao predsjednica Društva za promicanje kulture življenja “Zvono uz Kupu”. Cvetković se posebno istaknula u projektu “Žitna lađa”.
I tako je Nikola opet izvisio. U međuvremenu je bio raspisan i natječaj za direktora Vodovoda i kanalizacije, no Nikola je slomio nogu, pa nije uspio pripremiti dokumentaciju. Za direktora je izabran Ivica Horvat, koji je za to mjesto bio i jedini kandidat.
Onda je na red došla Čistoća. Lokalna radiopostaja proročki je objavila 8. rujna da će HDZ-ovka Josipa Škrtić Pucarević biti nova direktorica, iako se natječaj tek trebao raspisati. Prije tri dana i 34 dana nakon prve medijske objave Josipa Škrtić Pucarević imenovana je direktoricom. Imala je samo jednog protukandidata - Nikolu Badovinca. Što je točno presudilo u njezinu korist, ne zna, jer mu je, isti dana kada i medijima, samo dostavljena štura obavijest da je njegova protukandidatkinja imenovana direktoricom.
- Ni ovdje nije bilo intervjua, nitko me nije zvao, ali baš sam se i tu vrhunski pripremio. Malo mi je i žao jer sam očekivao barem neki igrokaz, nešto kao u Zelenilu. Mislim da ću se na ovu odluku žaliti. Zanima me da mi barem formalno objasne što je presudlio u ovom slučaju. Iskreno, ja bih ovdje sam sebe izabrao - kaže Nikola ozbiljno. Smatra da bi baš bio dobar direktor Čistoće.
- U firmi u kojoj radim obavljao sam razne odgovorne poslove, surađivao sa stručnjacima iz Hrvatske i inozemstva, posla se ne bojim, volim dinamiku, a najbolje funkcioniram u stresnim situacijama - govori o svojim radnim kvalitetama Nikola Badovinac.
Jedini protukandidat
Nada se da će mu netko pružiti priliku da ih prezentira i na budućim natječajima na koje se misli javiti. Očekuje raspisivanje za direktorska mjesta u još tri gradska poduzeća: Mladosti, Inkasatoru i Gradskoj toplani. Siguran je da će i u ta tri slučaja biti jedini protukandidat novim direktorima, ali to ga, dakako, neće obeshrabriti.
- Bit će tu još posla za mene. Nakon što se izaberu direktori, trebat će uhljebiti zaslužne na niže rangiranim mjestima. Tako to ide u ovisničkom sustavu hobotnice. Logika je tu vrlo jasna. Ljudima ti poslovi znače egzistenciju. Onda zbrojite zaposlenike svih gradskih ustanova i poduzeća i doći ćete do broja 1000, pa pomnožite s tri, koliko ima obitelji i dobit ćete 3000 glasača. Pa se pribroji još pokoja udruga i razni izvođači radova financirani iz Grada i evo prave male vojske glasača. Tako se krug zatvara - tumači Nikola Badovinac.
Nikola smatra da je sustav toliko razgranat da je HDZ takvom politikom u sebe usisao velik broj karlovačkih stručnjaka, pa priznaje da je od mnogih od njih profesionalno lošiji kandidat za mjesta za koja se natjecao.
- Ali nije u tome poanta. Ja im ne mogu pustiti Karlovac, ne mogu mirno gledati kako se s gradom godinama ništa ne događa, a njihovi mediji sve umotovaju u celofan. Želim još nekoga isprovocirati da se bori - zaključuje Nikola pa, dok ne smisli nešto bolje, poziva sve svoje sugrađane da zajedno s njim udare na vjetrenjače.