ŽIVOTNA PRIČA

'Dala sam otkaz, odselila u provinciju, zaljubila se, živjela tamo par godina, a onda prelomila: Sjela sam u auto, prešla 3500 km i otišla na frizuru'

OBJAVLJENO:
  • 15.08.2018. u 00:00

  • Carlo Allegri / REUTERS

    Odjevena u grimizni kaput, s martinijem u ruci i cipelama marke Jimmy Choo na stopalima, 34-godišnja Allison Snyder privela je još jedan tjedan kraju. Kao i prethodnih godina, više od 10 prema vlastitom priznanju, Snyder je tijekom tog tjedna u jednom odvjetničkom uredu na Manhattanu odradila 70 radnih sati. "Osjećala sam se prazno. Manhattan me žderao, svi oko mene su bili bolesno ambiciozni i bezdušni", piše Snyder u svojoj ispovijesti za The New York Times.

    Odvjetnica je odlučila nešto promijeniti te je dala otkaz, sjela u svoj automobil i odvezla se na zapad, naposljetku zadržavši se u jugozapadnom dijelu savezne države Colorado.

    "Prekinula sam sa svijetom u kojem sam živjela svih tih godina", rekla je Snyder i pojasnila da se u potpunosti odrekla njujorške verzije sebe. "Rijetko kada sam se tuširala. Odjeću sam prala jednom mjesečno. Radne tjedne od 70 sati zamijenila sam s trčanjem 65 kilometara po prirodnim stazama", rekla je. "Upalilo je."

    Allison se prestala šišati. Kako kaže, njezina kosa joj je toliko dugo bila izvor frustracija i nezadovoljstva. "Što se moje kose tiče, uvijek sam bila puna povjerenja. Većinu svog života sam puštala frizerima da s njom rade što hoće. Mislila sam si: 'Oni su stručnjaci, neka rade što misle da je najbolje'. To je naravno rezultiralo s pregršt jednostavno loših frizura."

    Onda je, kaže, upoznala Anne, frizerku koja je uspjela ukrotiti kosu njezine prijateljice. "Anne je jednostavno znala s mojom kosom, znala je napraviti najbolju verziju mene", rekla je Snyder. No, to je bila njujorška verzija Allison. Naporni radni tjedni i Jimmy Choo cipele.

    Nakon godinu dana na cesti, oslobođena okova svog prijašnjeg života, Snyder je pronašla potpuno novi dio sebe. "Taj je dio zasjao sa samostalnošću i neovisnošću koja me oslijepila do te mjere da nisam ni bila svjesna koliko sam zapravo izolirana od drugih", rekla je. "Onda sam upoznala njega."

    Snyder ga je upoznala nakon godinu i dva mjeseca nomadskog života. Kaže da ga je uočila dok je sporo planinario. "Divila sam se njegovoj brzini. Pogledali smo se i osvojio me. Osvojio me licem koje me podsjetilo na moju prvu ljubav, idealiziranu ljubav iz mladosti. Uvukao me u tu priču", dodala je odvjetnica i rekla da ga je odlučila slijediti. Pratila ga je preko grebena, dolina i obronaka da bi ga konačno sustigla na vrhu planine. Pogledali su se, on joj je pružio ruku. "S planinama iza sebe rekao mi je da mu je drago što smo se upoznali", rekla je Snyder i pomislila: "Je li moguće ovako se sudariti s ljubavi?"

    Kombinacija odbacivanja svog prijašnjeg života i uživanja u novom životu, ali i usamljenost i izolacija pomogli su Allison da se zaljubi. "Pronašla sam partnera", rekla je. "Nas dvoje smo se potom sakrili u gradu koji je imao manje stanovnika od zgrade u kojoj sam živjela u New Yorku."

    Allison i odabranik njezina srca živjeli su na rubu godinu dana. "Bila sam proglasila novac potpuno nebitnim. Žalila sam one koji nisu bili produhovljeni poput mene", dodala je. "No, život na rubu zahtijeva disciplinu koja graniči sa zavaravanjem. Osjetila sam da se njujorška Allison polako počinje buditi."

    Snyder kaže da bi toj njujorškoj verziji sebe povremeno udovoljila s martinijem, reprizama serije "Seks i grad" te oblačenjem haljine sa šljokicama. "Pokušala bih je potom potisnuti nazad u prošlost gdje sam mislila da joj je mjesto", dodala je. "Ipak je ona bila ta koja me natjerala da pokušam ispuniti tuđa očekivanja. To je do određene mjere ubilo ono kreativno i jednostavno u meni. No, potiskivanje dijelova osobnosti ide samo do određene točke. Prije ili kasnije, doći će do pobune."

    Allison je bila iskrena prema sebi. "Njujorška ja se nikada ne bi zaljubila u tog muškarca na tom grebenu i on se nikada ne bi zaljubio u takvu Allison. Držati ga u vezi sa samo pola sebe nije bilo pošteno", rekla je Snyder. "Rekla sam mu da se selim."

    Kako piše za New York Times, to nije bila novogodišnja odluka koju je on očekivao. "Nisam je ni ja očekivala. Psovalo se i optuživalo, međutim istina je bila da je naša veza završila."

    Snyder nije oklijevala već je drugi dan nove godine odmah svoj automobil natrpala sa stvarima koje je prije godinu dana iz njega izvadila kako bi se uselila muškarcu s grebena. "Bila sam žalosna, tako je to kada nešto završi. Godinu dana prije vjerovala sam u onu '...dok vas smrt ne rastavi'. Sada sam pjevušila "Glinene golubove" ("Clay Pigeons") Johna Prinea i hodala gore-dolje po stepenicama koje su proteklih godinu dana bile moj dom. Zaklela sam se da ću se, kako ide u pjesmi, 'naviknuti da sam sama'", rekla je Snyder. Ponovno u automobilu, ponovno sama.

    "Bila sam ja sama i prije. Mislim, veći dio svog odraslog života sam provela sama. S 36 godina, koliko sada imam, najbliže što sam se približila prosidbi bilo je s muškarcem koji se nije mogao obvezati na večeru. Htjela sam ja pronaći vječnu ljubav. Još uvijek to želim. Međutim, jednostavno ne znam kako ona izgleda. A kako sam se borila sa sobom svih ovih godina, nisam mogla odabrati jednog od tih muškaraca koje sam sretala."

    S viskijem u venama, Allison je zaspala.

    Kada se sutradan probudila, osjetila je da je nešto vuče prema istoku. Ubacila je u brzinu i počela voziti. "Taj dan je nebo bilo nevjerojatno plavo. Djelovalo je nestvarno. Nakon dva sata vožnje, Allison je stala na semaforu. "Pogledala sam dolje i spazila kako mi zlatna zamršena kosa puna kovrča pada po desnom ramenu. Nedostajao mi je moj bob. Nedostajala mi je žena s tim bobom. Na tren sam zatvorila oči i vratila se u New York. Hodala sam nogostupima punih žvakaćih guma, oko mene je bila buka prometa, a u nosu je bio miris ljudi koji su me užurbano zaobilazili. Ta prljavština, taj ljudski žrvanj i ta borbenost uvijek su bili dio mene i uvijek će biti", rekla je Allison. "Mašila sam se za mobitel. Znala sam tko će mi pomoći da vratim taj odbačeni i potisnuti dio sebe. Anne."

    Snyder kaže da je nije vidjela ni čula tijekom svoje dvije godine van Velike Jabuke. "Odmah sam se sjetila povjerenja i sigurnosti koje sam osjećala kad god bih došla u njezin salon. Poslužila bi mi čaj i razgovarale bismo o svemu i svačemu. Otvorila sam njezinu stranicu i vidjela da u subotu u 16.30 sati ima slobodan termin. Rezervirala sam ga odmah", rekla je Snyder.

    "Nisam se ja tada vozila skoro 3.500 kilometara da bi me Anne ošišala. Vozila sam se kako bih povratila onu ženu koju sam ostavila u New Yorku. Veći dio vremena koje sam provela van Manhattana provela sam u strahu od njega i od te verzije sebe. Taj je strah nestao. Umjesto toga, počela sam se bojati da ću ponovno završiti na istom mjestu na kojem sam bila kada sam se spakirala i pobjegla. Ista krajnost samo s druge strane emotivnog spektra. Odlučila sam otići po tu Allison i uzeti je sa sobom. Nadala sam se da ćemo se ova i ona ja moći naći negdje na pola puta", rekla je Snyder.

    Na kraju je zaključila: "Idem sada slušati Sinatru".

    Izdvajamo