“Dragi Sveti Nikola! Zovem se Mehdi, želim te daš me moj azila”, napisao je Mehdi iz Irana na svojoj čizmici koja stoji na vratima učionice Osnovne škole Gustava Krkleca u Zagrebu u Travnom, s drugim čizmicama koje su od papira u boji izrezali te na njih napisali svoje želje i njegovi prijatelji iz razreda.
Mehdi je dječak velikih smeđih očiju koji izgleda i ponaša se kao mali gospodin. Osnovnu školu u Travnom pohađa gotovo godinu dana. On i njegov otac s kojim živi u hotelu Porin katoličke su vjeroispovijesti. Žele ostati u Hrvatskoj i traže azil.
- Dobro mi je tu u školi, učiteljica Melita uči sa mnom. Svi su mi dobri prijatelji - kaže Mehdi pa mi pokazuje Ivana koji mu je najbolji prijatelj.
U OŠ Gustava Krkleca prva djeca iz hotela Porin, djeca tražitelja azila, došla su na početku ove godine, nakon zimskih praznika prošle školske sezone. Njih 28 raspoređeno je u više razreda. U razred do Mehdijeva ide osmogodišnja djevojčica Malika iz Afganistana koja pohađa 2 c. U školu je došla s nešto predznanja hrvatskog jezika, za što su nju i drugu djecu pripremili volonteri udruga koji im pomažu u hotelu Porin.
- Djeca u razredu odlično su je prihvatila, brzo se uklopila. U samom početku zbog jezične barijere ona se sama malo povlačila, ali to je brzo prošlo i sada se sa svima druži - kaže nam njezina učiteljica Tajana Tintor.
Šapat i osmijeh
Malika govori hrvatski jezik, ali je još gnjave padeži i vokabular riječi joj nije širok. Govori gotovo šaptom, uz topli osmijeh. Sve znatiželjno upija i prati.
- Recimo, zna što znači liječnik, ali ne zna što znači zubar. Međutim, brzo uči i jako se trudi. Najbolje joj ide matematika, iz nešto prilagođenog ispita je nedavno dobila pet, no muči se s prirodom i društvom - govori učiteljica Tintor.
Malika ne skriva svoju veliku želju da ostane u Zagrebu, što, kaže, želi i njezin brat, koji pohađa 3. razred.
- Škola je lijepa. Svi mi u Hrvatskoj kažu: “Ljepotice Mali”. Moj tata ‘oće ići, a ja neću, hoću tu živjeti, naučila sam čitati i pisati - iskrena je Malika.
Njezin se otac sa svojom velikom obitelji želi vratiti u Afganistan, ali preko Italije jer oni izbjeglicama organiziraju povratak u domovinu. Malika nam priča kako je ovo ljeto bila pet dana u Splitu. Bilo joj je, kaže, predobro. Odsjeli su u Kaštelima, u programu udruge Are You Syrious? koja je 38 djece izbjeglica vodila na more. Ove je godine u sklopu školskog programa naučila i plivati. U školi nam još pričaju kako su djeca iz hotela Porin sretna s malim stvarima jer nemaju mnogo toga. I što je zanimljivo - uvijek nešto donesu u školu.
Tako im Malika u školu donosi darove - ukrase koje izrađuje s majkom. No ovog je puta u školi nju dočekao poklon. Školska torba i nekoliko vreća punih darova koje su za sv. Nikolu prikupila djeca iz Krnjaka iz OŠ Zrinski. Djevojčice Nella i Marija s učiteljicom Mirjanom Kromar donijele su u Zagreb darove Maliki, što ju je jako razveselilo. Skromno je pitala smije li iz svih tih paketa uzeti jednu lizalicu. Kada joj je rođendan, pitamo je, a ona nam odgovora brojevima:
- Jedan. Jedan. Dva, nula, nula, devet, za Novu godinu i moj brat je Jedan. Jedan - kaže Malika.
Objašnjavaju nam da su svim tražiteljima azila koji su došli u Hrvatsku bez dokumenata upisali 1. siječnja kao datum rođenja. Dijete koje je s roditeljima u postupku traženja azila i nalazi se u hotelu Porin te je školski obveznik usmjerava se prema školi u Travnom.
- Procedura ide tako da nam iz MUP-a jave kad imaju nove učenike. Provedemo testiranje da se utvrdi za koji su razred. Neko dijete možda nije spremno ići u razred kojem bi pripadalo po godinama. Imali smo primjer jednog dječaka od 13 godina koji je bio nepismen i na svojem pismu pa smo ga stavili u četvrti razred. Naučio je pisati latinicu i čitati, ali više nije kod nas. Neka djeca već imaju neko predznanje. Također djeca prije upisa prođu liječnički, docjepljivanje i slično - objašnjava Marija Luković, ravnateljica škole.
Trebaju pomoć
Trenutačno školu u Travnom od 28 djece tražitelja azila, koja su ovdje upisana početkom godine, pohađa 18, od toga je dvoje dobilo azil, a 16 ih je iz Porina. Neki su se vratili kući ili su otišli u druge zemlje. Jedno dijete koje je dobilo azil ostalo je u istoj školi, ide u četvrti razred. Školu pohađa i dijete čija je obitelj dobila azil i ide u prvi razred, a u ovoj je školi jer stanuju u tom dijelu grada.
- Budući da smo mi prvi radili s djecom iz hotela Porin u čijoj smo blizini, sad nas iz drugih škola u kojima su djeca obitelji koje su dobile azil zovu i pitaju za savjet - rekla nam je ravnateljica. Najveći problem, dodaje ona, predstavlja im komunikacija s roditeljima đaka koji su u hotelu Porin, ali i to uspijevaju riješiti uz pomoć udruga koje volontiraju u hotelu i MUP-a.
- Ono što bi nam najbolje koristilo i pomoglo bilo bi da dobijemo pomoćnike u nastavi. Naši se nastavnici trude održavati nastavu i također posvećuju dosta pažnje djeci koja čekaju azil, ali bilo bi lakše uz asistente.
Tim više što mnoga od te djece nisu pohađala prije školu ili su imali pauzu u školovanju pa im je uz jezik i svladavanje samog gradiva teško. Najlakše nam je s manjima koji pohađaju prve razrede - napominje Marija Luković.
Prije nego što su djeca tražitelji azila počela pohađati školu u Travnom prvo je s time bilo upoznato razredno vijeće škole pa su održani roditeljski sastanci i stručno predavanje za sve uključene.
- Bilo je dosta pitanja, ali ne i negodovanja. Možda je nekoliko roditelja bilo protiv, ali su nadglasani velikom većinom - kaže ravnateljica Luković. Donedavno su djeca tražitelji azila pohađali kod njih pripremnu nastavu kroz djelomičnu integraciju u redovnu nastavu te nisu bili ocjenjivani, ali ovih su dana uključena u redovitu nastavu.
- Zatražit ćemo islamski vjeronauk u školi za njih jer je većina njih te vjeroispovijesti - ističe ravnateljica. Malena Malika pokrit će kosu maramom za koju godinu, ulaskom u pubertet, kao što to već rade njezine starije sestre.
Osmi razred pohađa 15-godišnja Nabaa iz Iraka koja nosi maramu. Simpatična Nabaa dobro govori hrvatski, a kad neka riječ zapne, kaže je na engleskom jeziku.
Na fotografiji: Nabaa iz Iraka
Život u Porinu
- Iz Iraka smo malim brodom došli u Tursku pa preko Srbije u Hrvatsku i Austriju. Onda smo se iz Austrije vratili u Hrvatsku, što mi je drago jer mi je njemački bio težak, hrvatski mi je lakši. Živimo u hotelu Porin u kojem je tako-tako, jer mi smo velika obitelj, a živimo u maloj sobi.
Odbili su nam azil i sad čekamo sud, odgovor na žalbu. Kad se dobiju dva “negativa”, onda ne možeš više ostati u Hrvatskoj, ali ima u Porinu i onih koji su još ovdje i s dva negativa jer nemaju kamo - ispričala je Nabaa.
U školi joj je, kaže Nabaa, odlično, najbolje joj ide hrvatski jezik, povijest i zemljopis, a najteža je matematika.
Ne razmišlja još u koju će srednju školu ako ostane u Hrvatskoj.
- U Porinu je odlično to što svaki dan učim s volonterima i pišu se zadaće. Moje sestre i braća su svi mlađi i svi već govore hrvatski jezik. Moja bi obitelj željela ovdje ostati. U Iraku nam je bilo jako teško i nemamo ništa tamo. Baka i djed su u kampu u Turskoj - objašnjava Nabaa.
Ako dobije azil, nada se, kaže, da će njezina obitelj živjeti u Novom Zagrebu jer je u ovoj školi i dijelu grada sretna.
- Zagreb je jako lijep, bila sam na Adventu u nedjelju, sve je prekrasno, samo je malo hladno - kaže Nabaa.
U deset naših škola upisano je točno 31 dijete
U Zagrebu 16 djece tražitelja međunarodne zaštite, smještenih u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu (hotel Porin), pohađa OŠ Gustava Krkleca u Zagrebu. Srednju školu pohađa dvoje djece - I. gimnaziju u Zagrebu i Zdravstveno učilište Zagreb, doznajemo u MUP-u. U Kutini 13 djece tražitelja međunarodne zaštite pohađa OŠ Vladimira Vidrića i OŠ Stjepana Kefelje, a troje ih pohađa SŠ Tina Ujevića.
Osim njih, i djeca obitelji koja su dobila azil priključena su školama. Uglavnom su to djeca onih koji su dobili azil u programu raspodjele izbjeglica. U OŠ Gustava Krkleca dvoje je djece koja su ostvarila pravo na međunarodnu zaštitu. Neslužbena je procjena da djeca čije su obitelji dobile azil ima u deset škola u Zagrebu, po jedno, dvoje djece po školi. Oni se priključuju školama ovisno o mjestu stanovanja. Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da tražitelji međunarodne zaštite ostvaruju pravo na osnovno i srednje obrazovanje pod jednakim uvjetima kao i hrvatski državljani, a osobe kojima je odobrena zaštita pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje.
Za djecu koja su dobila azil ili njihova obitelj traži azil te pohađaju škole u Hrvatskoj, kako kažu u udruzi Are You Syrious?, bilo bi dobro uključiti medijatore koji bi pomogli u komunikaciji između roditelja i škole te osnažili roditelje za obrazovni sustav. U školama bi bila nužna, smatraju u udruzi, stručna obuka odgojitelja koja bi osnažila učitelje i njihovu kompetenciju za individualizaciju pristupa djeci i za obostrano interkulturalno razumijevanje. Za novonastalu situaciju unutar školstva, dodaju u toj udruzi, vrlo je važna i intersektorska suradnja.