TREBAJU POMOĆ

DAN U ŠKOLI U ZAGREBU S MALIM IZBJEGLICAMA 'Dragi Djedice, za ove blagdane pokloni mi azil...'

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 14.12.2017. u 18:39

Tomislav Krišto / CROPIX

Na fotografiji: Mehdi iz Irana i Malika iz Afganistana

 

“Dragi Sveti Nikola! Zovem se Mehdi, želim te daš me moj azila”, napisao je Mehdi iz Irana na svojoj čizmici koja stoji na vratima učionice Osnovne škole Gustava Krkleca u Zagrebu u Travnom, s drugim čizmicama koje su od papira u boji izrezali te na njih napisali svoje želje i njegovi prijatelji iz razreda.

Mehdi je dječak velikih smeđih očiju koji izgleda i ponaša se kao mali gospodin. Osnovnu školu u Travnom pohađa gotovo godinu dana. On i njegov otac s kojim živi u hotelu Porin katoličke su vjeroispovijesti. Žele ostati u Hrvatskoj i traže azil.

- Dobro mi je tu u školi, učiteljica Melita uči sa mnom. Svi su mi dobri prijatelji - kaže Mehdi pa mi pokazuje Ivana koji mu je najbolji prijatelj.

Tomislav Krišto / CROPIX
 

U OŠ Gustava Krkleca prva djeca iz hotela Porin, djeca tražitelja azila, došla su na početku ove godine, nakon zimskih praznika prošle školske sezone. Njih 28 raspoređeno je u više razreda. U razred do Mehdijeva ide osmogodišnja djevojčica Malika iz Afganistana koja pohađa 2 c. U školu je došla s nešto predznanja hrvatskog jezika, za što su nju i drugu djecu pripremili volonteri udruga koji im pomažu u hotelu Porin.

- Djeca u razredu odlično su je prihvatila, brzo se uklopila. U samom početku zbog jezične barijere ona se sama malo povlačila, ali to je brzo prošlo i sada se sa svima druži - kaže nam njezina učiteljica Tajana Tintor.

Šapat i osmijeh

Malika govori hrvatski jezik, ali je još gnjave padeži i vokabular riječi joj nije širok. Govori gotovo šaptom, uz topli osmijeh. Sve znatiželjno upija i prati.

- Recimo, zna što znači liječnik, ali ne zna što znači zubar. Međutim, brzo uči i jako se trudi. Najbolje joj ide matematika, iz nešto prilagođenog ispita je nedavno dobila pet, no muči se s prirodom i društvom - govori učiteljica Tintor.

Tomislav Krišto / CROPIX
 

Malika ne skriva svoju veliku želju da ostane u Zagrebu, što, kaže, želi i njezin brat, koji pohađa 3. razred.

- Škola je lijepa. Svi mi u Hrvatskoj kažu: “Ljepotice Mali”. Moj tata ‘oće ići, a ja neću, hoću tu živjeti, naučila sam čitati i pisati - iskrena je Malika.

Njezin se otac sa svojom velikom obitelji želi vratiti u Afganistan, ali preko Italije jer oni izbjeglicama organiziraju povratak u domovinu. Malika nam priča kako je ovo ljeto bila pet dana u Splitu. Bilo joj je, kaže, predobro. Odsjeli su u Kaštelima, u programu udruge Are You Syrious? koja je 38 djece izbjeglica vodila na more. Ove je godine u sklopu školskog programa naučila i plivati. U školi nam još pričaju kako su djeca iz hotela Porin sretna s malim stvarima jer nemaju mnogo toga. I što je zanimljivo - uvijek nešto donesu u školu.

Tako im Malika u školu donosi darove - ukrase koje izrađuje s majkom. No ovog je puta u školi nju dočekao poklon. Školska torba i nekoliko vreća punih darova koje su za sv. Nikolu prikupila djeca iz Krnjaka iz OŠ Zrinski. Djevojčice Nella i Marija s učiteljicom Mirjanom Kromar donijele su u Zagreb darove Maliki, što ju je jako razveselilo. Skromno je pitala smije li iz svih tih paketa uzeti jednu lizalicu. Kada joj je rođendan, pitamo je, a ona nam odgovora brojevima:

- Jedan. Jedan. Dva, nula, nula, devet, za Novu godinu i moj brat je Jedan. Jedan - kaže Malika.

Objašnjavaju nam da su svim tražiteljima azila koji su došli u Hrvatsku bez dokumenata upisali 1. siječnja kao datum rođenja. Dijete koje je s roditeljima u postupku traženja azila i nalazi se u hotelu Porin te je školski obveznik usmjerava se prema školi u Travnom.

- Procedura ide tako da nam iz MUP-a jave kad imaju nove učenike. Provedemo testiranje da se utvrdi za koji su razred. Neko dijete možda nije spremno ići u razred kojem bi pripadalo po godinama. Imali smo primjer jednog dječaka od 13 godina koji je bio nepismen i na svojem pismu pa smo ga stavili u četvrti razred. Naučio je pisati latinicu i čitati, ali više nije kod nas. Neka djeca već imaju neko predznanje. Također djeca prije upisa prođu liječnički, docjepljivanje i slično - objašnjava Marija Luković, ravnateljica škole.

Trebaju pomoć

Trenutačno školu u Travnom od 28 djece tražitelja azila, koja su ovdje upisana početkom godine, pohađa 18, od toga je dvoje dobilo azil, a 16 ih je iz Porina. Neki su se vratili kući ili su otišli u druge zemlje. Jedno dijete koje je dobilo azil ostalo je u istoj školi, ide u četvrti razred. Školu pohađa i dijete čija je obitelj dobila azil i ide u prvi razred, a u ovoj je školi jer stanuju u tom dijelu grada.

- Budući da smo mi prvi radili s djecom iz hotela Porin u čijoj smo blizini, sad nas iz drugih škola u kojima su djeca obitelji koje su dobile azil zovu i pitaju za savjet - rekla nam je ravnateljica. Najveći problem, dodaje ona, predstavlja im komunikacija s roditeljima đaka koji su u hotelu Porin, ali i to uspijevaju riješiti uz pomoć udruga koje volontiraju u hotelu i MUP-a.

 

- Ono što bi nam najbolje koristilo i pomoglo bilo bi da dobijemo pomoćnike u nastavi. Naši se nastavnici trude održavati nastavu i također posvećuju dosta pažnje djeci koja čekaju azil, ali bilo bi lakše uz asistente.

Tim više što mnoga od te djece nisu pohađala prije školu ili su imali pauzu u školovanju pa im je uz jezik i svladavanje samog gradiva teško. Najlakše nam je s manjima koji pohađaju prve razrede - napominje Marija Luković.

Prije nego što su djeca tražitelji azila počela pohađati školu u Travnom prvo je s time bilo upoznato razredno vijeće škole pa su održani roditeljski sastanci i stručno predavanje za sve uključene.

- Bilo je dosta pitanja, ali ne i negodovanja. Možda je nekoliko roditelja bilo protiv, ali su nadglasani velikom većinom - kaže ravnateljica Luković. Donedavno su djeca tražitelji azila pohađali kod njih pripremnu nastavu kroz djelomičnu integraciju u redovnu nastavu te nisu bili ocjenjivani, ali ovih su dana uključena u redovitu nastavu.

- Zatražit ćemo islamski vjeronauk u školi za njih jer je većina njih te vjeroispovijesti - ističe ravnateljica. Malena Malika pokrit će kosu maramom za koju godinu, ulaskom u pubertet, kao što to već rade njezine starije sestre.

Osmi razred pohađa 15-godišnja Nabaa iz Iraka koja nosi maramu. Simpatična Nabaa dobro govori hrvatski, a kad neka riječ zapne, kaže je na engleskom jeziku.

Tomislav Krišto / CROPIX

Na fotografiji: Nabaa iz Iraka

 

Život u  Porinu

- Iz Iraka smo malim brodom došli u Tursku pa preko Srbije u Hrvatsku i Austriju. Onda smo se iz Austrije vratili u Hrvatsku, što mi je drago jer mi je njemački bio težak, hrvatski mi je lakši. Živimo u hotelu Porin u kojem je tako-tako, jer mi smo velika obitelj, a živimo u maloj sobi.

Odbili su nam azil i sad čekamo sud, odgovor na žalbu. Kad se dobiju dva “negativa”, onda ne možeš više ostati u Hrvatskoj, ali ima u Porinu i onih koji su još ovdje i s dva negativa jer nemaju kamo - ispričala je Nabaa.

U školi joj je, kaže Nabaa, odlično, najbolje joj ide hrvatski jezik, povijest i zemljopis, a najteža je matematika.

Ne razmišlja još u koju će srednju školu ako ostane u Hrvatskoj.

- U Porinu je odlično to što svaki dan učim s volonterima i pišu se zadaće. Moje sestre i braća su svi mlađi i svi već govore hrvatski jezik. Moja bi obitelj željela ovdje ostati. U Iraku nam je bilo jako teško i nemamo ništa tamo. Baka i djed su u kampu u Turskoj - objašnjava Nabaa.

Ako dobije azil, nada se, kaže, da će njezina obitelj živjeti u Novom Zagrebu jer je u ovoj školi i dijelu grada sretna.

- Zagreb je jako lijep, bila sam na Adventu u nedjelju, sve je prekrasno, samo je malo hladno - kaže Nabaa.

U deset naših škola upisano je točno 31 dijete

U Zagrebu 16 djece tražitelja međunarodne zaštite, smještenih u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu (hotel Porin), pohađa OŠ Gustava Krkleca u Zagrebu. Srednju školu pohađa dvoje djece - I. gimnaziju u Zagrebu i Zdravstveno učilište Zagreb, doznajemo u MUP-u. U Kutini 13 djece tražitelja međunarodne zaštite pohađa OŠ Vladimira Vidrića i OŠ Stjepana Kefelje, a troje ih pohađa SŠ Tina Ujevića.

Osim njih, i djeca obitelji koja su dobila azil priključena su školama. Uglavnom su to djeca onih koji su dobili azil u programu raspodjele izbjeglica. U OŠ Gustava Krkleca dvoje je djece koja su ostvarila pravo na međunarodnu zaštitu. Neslužbena je procjena da djeca čije su obitelji dobile azil ima u deset škola u Zagrebu, po jedno, dvoje djece po školi. Oni se priključuju školama ovisno o mjestu stanovanja. Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da tražitelji međunarodne zaštite ostvaruju pravo na osnovno i srednje obrazovanje pod jednakim uvjetima kao i hrvatski državljani, a osobe kojima je odobrena zaštita pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje.

Za djecu koja su dobila azil ili njihova obitelj traži azil te pohađaju škole u Hrvatskoj, kako kažu u udruzi Are You Syrious?, bilo bi dobro uključiti medijatore koji bi pomogli u komunikaciji između roditelja i škole te osnažili roditelje za obrazovni sustav. U školama bi bila nužna, smatraju u udruzi, stručna obuka odgojitelja koja bi osnažila učitelje i njihovu kompetenciju za individualizaciju pristupa djeci i za obostrano interkulturalno razumijevanje. Za novonastalu situaciju unutar školstva, dodaju u toj udruzi, vrlo je važna i intersektorska suradnja.

 

Tagovi

Izdvajamo