IVANA LISAK

EKSKLUZIVNO: HRVATICA IZ ELITNOG DRUŠTVA ZA JUTARNJI Kako sam stvarala glazbu za crtić 'Bao' koji je dobio Oscara

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 04.03.2019. u 22:00

Pixar, privatni album

 

Hrvatska, čini se, ima posebnu vezu s Oscarima kada je riječ o animiranim filmovima. “Surogat” Dušana Vukotića još uvijek je jedini naš film koji je osvojio ovu najprestižniju filmsku nagradu, no i ove godine imamo na što biti ponosni.

Naime, glazbu za film “Bao”, proglašen najboljim kratkim animiranim filmom, stvorili su Zagrepčanka Ivana Lisak i njezin suprug, poznati filmski skladatelj Toby Chu.

- Kad je ‘Bao’ proglašen najboljim, osjećali smo se kao da smo preletjeli Mjesec! - kaže nam Ivana u telefonskom razgovoru iz Los Angelesa.

Pixar
 

Ivana Lisak završila je klavir na Muzičkoj akademiji u klasi Vladimira Krpana, a potom dobila stipendiju za nastavak obrazovanja na Berklee College of Music, gdje se specijalizirala za filmsku glazbu, preselivši se u SAD kad je imala 23 godine. Nakon toga magistrirala je i doktorirala kompoziciju i glazbenu teoriju na Sveučilištu u Bostonu. Nakon što je završila svoje obrazovanje, nastavila je s akademskim radom i predavala na najprestižnijim sveučilištima - Berklee College of Music, Bostonu, Harvardu - gdje je držala cijeli niz kolegija - kompoziciju i teoriju, solfeggio i harmoniju, kompoziciju i povijest…

Put do uspjeha

Na Berklee College of Music upoznaje Tobyja Chua, koji se također obrazuje za filmskog glazbenika. On 2000. radi posla odlazi u Los Angeles, a ona ostaje u Bostonu predavati. Deset godina poslije, Ivana Lisak se odlučuje udati za Tobyja pa daje otkaz i također se seli u Grad anđela, gdje zajedno počinju raditi na filmskoj glazbi, započinjući priču koja ih je danas dovela do toga da njihov rad bude nagrađen Oscarom.

Privatna arhiva
 

- Toby već 19 godina radi u toj branši, dok sam ja klasično obrazovana za kompoziciju - objašnjava nam Ivana kako su se ona i suprug profesionalno savršeno nadopunili: - Filmska glazba nije samo olovka, papir i pisanje nota. Tu ima nebrojeno mnogo komponenti u samom procesu, stilova i načina na koje se glazba može staviti u film, a Toby je iskusniji u tom dijelu. Ja, pak, recimo, pomažem u pisanju teme, radim orkestracije, pripremam partiture, a ovisno o projektu, ponekad sam i montažer. Više radim na samom glazbenom dijelu, dok je on koncentriraniji na kreativu. Oboje volimo raditi glazbu za filmove jer se radi o jako izazovnim projektima, od kojih je svaki drugačiji, svaki je novi izazov i jednostavno iz njega morate izaći s novim znanjima - govori nam Ivana.

Trebalo im je, objašnjavaju, šest godina napornog rada te puno iskustva i sreće da dođu do angažmana za Pixar, koji je sada u vlasništvu Disneyja. - Tih šest godina čini mi se kao 20 - kaže nam Chu, koji je već na početku karijere počeo raditi s poznatim filmskim skladateljem Harryjem Gregson-Williamsom, koji je bio nominiran i za Grammyja. Surađivali su više od desetljeća i radili na više od 50 filmova. Tako je Toby i ušao u svijet kompozicije za filmove s A-liste. On i Ivana radili su, među ostalim, na “Shrekovima”, “Kronikama iz Narnije”, “Izbaviteljima 2”, “Povratku u Oz”, “Covert Affairsu”, seriji “Brave”, koja se trenutno emitira na našoj televiziji... - Gregson-Williams mi je bio učitelj i mentor. Puno sam naučio od njega. A prije nešto više od šest godina sam se preselio u vlastiti studio i počeo s nezavisnim radom. Bilo je to nevjerojatno uzbudljivo iskustvo - kaže nam.

Ugledni Pixar

Ivana nam objašnjava da velike producentske kuće poput Pixara najčešće kompozitore ili traže po imenu ili otvore neku vrstu natječaja. U njihovom slučaju Tobyja su pozvali u Oakland na preliminarni sastanak, na kojem su mu pokazali tada još tek rukom nacrtanu priču. On je, prisjeća se, najprije na nekoliko minuta zanijemio. Pred njim je bila alegorijska priča o kineskim iseljenicima u Kanadi. Većina radnje zapravo je san usamljene žene, koja pati jer joj se sin odselio od kuće. Pronalazi utjehu u Baou, valjušku koji je oživio, a kojeg počinje tretirati kao sina. Prema njemu se počinje ponašati previše zaštitnički, što u Baou budi bunt, pa on jednog dana odlazi i doma se vraća sa zaručnicom i viješću da napušta dom. Kraj filma (koji je ipak sretan) nećemo otkrivati, no ono što je zapanjilo Chua bila je nevjerojatna povezanost s njegovom vlastitom životnom pričom. - Pa, u filmu kao da je prepričan njegov život! Mislio je da se netko šali - smije se Ivana i dodaje:

- Stvar se poklopila do takvih detalja da smo se kasnije šalili da se čak, kao i lik u filmu, vratio doma s plavušom.Da je odmah znao da se radi o posebnom projektu, potvrđuje nam i Chu.

- Moram reći da sam ovaj film apsolutno shvatio osobno. Razmišljao sam o vlastitom odgoju prije no što sam se bacio na posao. Bilo je to otvaranje očiju na više načina. Stvarno sam želio kvalitetno prenijeti emociju. Osobna povezanost na toj razini bila je neprocjenjiva i vrlo inspirativna - kaže.

Privatna arhiva
 

Ekskluzivan klub

Toby je redateljici i producentici na tome preliminarnom sastanku okvirno objasnio kako bi on i supruga pristupili temi, vratio se doma, pa su se on i Ivana bacilli na posao. - Znali smo da nam je to jako bitno. Pixar je u svijetu filmske kompozicije kao Sveti gral. Za njih rade samo tri skladatelja, to je ekskluzivan klub pa smo morali napraviti najbolji mogući demo - prisjeća se Ivana. Angažirali su vrhunski orkestar i najbolje soliste na kineskim instrumentima s kojima su u svojem studiju snimili prvu verziju svojih glazbenih komada. Redateljica Domee Shi i producentica Becky Neiman-Cobb nakon nekog su vremena došle u njihov studio, poslušale glazbu i oduševile se, no tek nakon nekoliko mjeseci Toby je dobio poziv u kojem su mu konačno potvrdile da su u dogovoru s Tomom MacDougallom, koji je na filmu radio kao izvršni glazbeni producent, baš njih odabrali za suradnju na projektu.

- Njih su dvije drage, uspješne i pametne žene, uživali smo u toj suradnji. No, bilo je tu i drugih faktora zbog kojih nam je bio pravi gušt raditi na filmu. To je bio čisti kontrast svim našim projektima, bilo je kao u bajci. Stvarali smo glazbu godinu i pol, a stvarno rijetko možete imati toliko vremena. Kompozicija u procesu kreiranja filma obično dođe u posljednjim fazama stvaralaštva, kada je već i budžet pri kraju, pa se pregovara oko svega, a vremena je malo. Ovdje smo, pak, imali sve što nam je trebalo i sami smo odlučivali o tome gdje, kako i s kim želimo raditi - govori Ivana.

Privatna arhiva
 

Govoreći o kreativnom procesu, kaže da su se najprije bazirali na temeljne teme, teksture i motive koji se pojavljuju u filmu i pokušali osmisliti kako bi oni otprilike izgledali prevedeni na jezik glazbe. S vremenom su došli do konkretnog osmišljavanja, što nije bilo, sjećaju se, nimalo lako. - Film govori o spoju Istoka i Zapada, kineske i kanadske kulture, pa smo to morali prikazati i kroz našu glazbu. Vjerujte, nije lako spojiti tradicionalni zapadnjački orkestar i kineske instrumente. Zapadna glazba se bazira na harmoniji i melodiji, dok kineski instrumenti funkcioniraju na samo jednoj pentatonici, odnosno ne idu kroz različite tonalitete. Da ne kompliciram previše stručnim objašnjavanjem, zapitali smo se - kako ispričati priču? - prisjeća se Ivana, pa dodaje da su u radu inzistirali na potpunoj točnosti i korektnosti, originalnosti kineskog dijela glazbe.

Eksperimentirali

- Nismo htjeli da to bude glazba isproducirana za Amerikance, nego da zvuči onako kako bi zvučala da je radi kineski kompozitor. Zato su nam pomagali i brojni stručnjaci, profesorica s UCLA-a koja je stručnjakinja za kinesku tradicionalnu glazbu i voditelj njihovog tradicionalnog orkestra - kaže Ivana, pa dodaje da je njezin suprug, iako se rodio u Marylandu, zaista imao želju da narodna glazba zemlje iz koje potječe njegova obitelj zvuči originalno.

Puno su eksperimentirali i, na kraju, uspjeli, stvorivši tri glazbena komada od otprilike sedam minuta. Valja naglasiti da u filmu nema dijaloga, sve se emocije prenose upravo glazbom, zbog čega je njihov rad tu bio još važniji.

- Glazba u filmu općenito često može imati krucijalnu ulogu - kaže nam Ivana. - Upravo glazbom se nerijetko prikriva kada se scena loše odreže ili ako se u njoj od glumaca ne dobije najbolja reakcija. Glazba može puno toga popraviti, iako, naravno, kompozitor ima najveću slobodu onda kada je i sve ostalo napravljeno kako treba - tumači nam, pa je pitamo koji su njoj osobno najdraži soundtrackovi: - John Williams je otac filmske glazbe, legenda koju zapravo ni ne treba posebno isticati jer se podrazumijeva da se njegov rad cijeni. Jako volim i, recimo, rad Daria Marianellija u “Jane Eyre” - kaže nam.

Dodjeli Oscara njih dvoje nisu prisustvovali, ali to im, priznaju, nije ni žao.

- Redateljica i producentica su imale pravo povesti samo jednu osobu. Vrlo je mnogo celebrityja i drugih koji rade na filmovima pa ne mogu svi biti prisutni. Nama je bilo i bolje ovako. Gledali smo prijenos na kućnoj zabavi s prijateljima i zaista smo se od srca veselili - pričaju.

Ivanina obitelj, koja živi u Hrvatskoj, a koja nam je i otkrila ovu nevjerojatnu priču, ne može opisati koliko su ponosni što među sobom, na neki način, imaju oscarovce. Baka i dida servis često su uskakali kao pomoć pri čuvanju Ivaninog i Tobyjevog sinčića dok su njih dvoje radili. A, sjećaju se njih dvoje, posla je bilo napretek. - Bez pretjerivanja mogu reći da smo devet mjeseci radili dan i noć. Otišli bismo se doma otuširati pa opet išli na probe s orkestrom, i tako danima - sjećaju se. Ali, ipak, isplatilo se, njihov je rad itekako prepoznat, a čast koja im je dana nemjerljiva.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo