.jpg)
Svatko od nas ima neki predmet ili jelo, prostor ili ritual, osjećaj ili miris koji ga uvijek podsjeća na Božić, u kojem najintenzivnije prepoznajemo duh Božića. Zamolili smo sedamnaest poznatih osoba da nam otkriju što je njima prva asocijacija uz veliki blagdan i otkriju nam priču koja stoji iza toga
Judita Franković, glumica
... sir i vrhnje i police krumpira
Meni Božić predstavlja sir i vrhnje i police od krumpira. To smo uvijek jeli za Božić kad smo bili djeca i usput gledali crtani film “Kako je Grinch ukrao Božić”. To su mi uspomene na blagdane koje su mi se duboko urezale u sjećanje. Danas, nažalost, ne radim često police, pravim ih tek za posebne prilike pa ih možda i napravim ovog Božića.
Ivica Propadalo, glazbenik
... mala, krivudava Fera u mom rodnom Livnu
Ivica Propadalo sa fotografijom svoje kuće iz djetinjstva
Kada pomislim na Božić, sjećanja me vuku u daleko djetinjstvo. Mala krivudava ulica Fera, u mom rodnom Livnu, svaki Božić bi zablistala. Na prozoru su sijale svjećice i žarulje s borova, koji su bili okićeni skromnim ukrasima, tik uz prozor, kako bi ih prolaznici mogli uočiti, slobodno ući i čestitati Božić.
Sijala je moja Fera kao najljepši ukras Gornjega grada, sijalo je i nebo nad mojim Livnom, sve sem moje kuće i kuće mog druga Ekrema. Po njegovoj vjeri, Božić se nije slavio. Ali u tim dječjim godinama nikako mi nije išlo u glavu zašto “borića” nema u mojoj kući, zašto je svima Božić, samo Ekri i meni nije. Naravno, s godinama mi je bivalo sve jasnije.
Moj otac Marko, kao član Saveza komunista ili, kako su to u narodu zvali, “član Partije”, nije smio slaviti vjerske praznike, a samim time ni mi, kao članovi uže obitelji. Dječačiću od samo par godina bilo je jako teško objasniti suštinu tih partijskih “dužnosti i obaveza”. Moja majka Antonija znala je to nadomjestiti tako što bi me uputila baki, strini ili tetki u goste, kako bih i ja uživao u božićnoj čaroliji, koja se u njihovim domovima odvijala.
Sjećam se da se jednom prilikom moja strina Ljuba, moja druga majka, okuražila i odvela me na ponoćku. Obučenog kao curica i maskiranog ispod marame, vješto me je krila od pogleda mnogih kako moj otac ne bi saznao, a i partijske “špije” prijavile te ga pozvale na red.
Sada, nakon toliko godina, kada se osvrnem u djetinjstvo i zažmirim, osjetim miris bakinih božićnih kolača i strininih vrućih kiflica i šapica. Sjetim se i mog drugara Ekre i naših suza koje su se kotrljale niz promrzla lica dok smo krišom gledali kroz prozore komšijskih kuća.
Danas, kada uveliko slavim Božić u krugu svoje obitelji i dragih prijatelja, sretan sam da ih imam u tolikom broju i da su mi zdravi. A svoje dječačke snove o Božiću bih radije mijenjao za snove da su mi moj brat Dubravko, moja mati Antonija i otac Marko među živima. Zato mi moj “borić”, a i Božić nisu ono što su mi nekad bili.
Vatroslav Kuliš, slikar
... Dubrava pod snijegom, negdje oko Osječke ulice
Ova slika Vladimira Filakovca prikazuje Dubravu zimi, pod snijegom, a to je upravo ono na što ja pomislim kad netko spomene Božić. Prikazuje dio kvarta negdje oko Osječke ulice, jedan skroman dio Dubrave, pogled iza kuća prema Sesvetama. Sliku sam dobio od Vladimirove obitelji, a on je bio moj prvi profesor slikarstva, podučavao me likovni još u osnovnoj školi, i bio je baš kao i ja vezan za Dubravu. Miris bora, naranči, svijeća, sve me to asocira na Božić i praznike, ali najviše od svega snijeg. Više nema takvih snjegova. Slika, po meni, savršeno prikazuje duh Božića i djetinjstva, vremena kad sam čitao knjige Julesa Verna, Zagorke i Karla Maya s mirisom bora u nosu. Sve je bilo nekako bezbrižno i romantično. A ova slika je tu da me na to podsjeti.
Ksenija Marinković, glumica
... filmski maraton uz božićne filmove
Božićno vrijeme za mene su božićni, „feel good“ filmovi. Oko Božića krenem s maratonom klasika, ali i novijih, modernijih božićnih filmova. Gledam ih sve: bajke, filmove s Djedom Mrazom, dječje filmove, ljubavne filmove... Gledam ih pod dekicom, na toplom, s nekom finom hranom pri ruci. A onda oko Nove godine, kao finale maratona, gledam “Divan život” koji nekako zaokružuje cijelu priču. Ove godine prvi put i sama glumim u “feel good” filmu, “Sve najbolje” Snježane Tribuson pa ću napokon možda i ja biti dio nečijeg božićnog ugođaja.
Damir Martin, veslač
... kolači moje bake, točnije njene “šape”
Olimpijac Damir Martin i baka Nada
Božić su bakini kolači, konkretno „šape“. To je poznati slavonski kolač od prhkog tijesta i oraha posuto šećerom u prahu bez kojeg su nezamislivi blagdani u našem kraju. Sad već dugo živim u Zagrebu, ali i dalje ne mogu zamisliti blagdane bez svoje bake Nade i njenih kolača. Radi ona različite vrste kolača, bude to prava mala manufaktura, kod nje kad uđeš kao da si ušao u pekarnicu, sve miriše. Tijekom blagdana kod nas su na stolu cijelo vrijeme kolači, uvijek ima nešto za prigristi, a glavna kuharica u tim prigodana uvijek je baka Nada.
Marijan Hržić, arhitekt
... napuštene životinje i moja dva psa
Iz djetinjstva se sjećam uvijek velikog bora ispod kojeg su me veselili pokloni. Naročito bi me veselilo kad bih među njima našao: čokoladice sa sličicama nogometaša! Pogotovo ako bih dobio one koje do tad nisam sakupio. I danas, puno godina kasnije, nosim navijačku majicu pa je očito da su neki afiniteti ostali. Smatram da je u ove blagdanske dane posebno važno pomoći potrebitim ljudima. Također, treba se sjetiti i napuštenih životinja. Moji psi Lila i Kajla uživaju u toplini svog doma i želio bih da to osjete i psi iz azila.
Andrija Mutnjaković, arhitekt
... drveni konj kojeg su mi darovali moji prijatelji
Prije nekoliko godina pričao sam priču prijateljima, koju sada pričam vama, i nakon toga su mi poklonili ovog prekrasnog drvenog konja koji me asocira na Božić. Božić je meni svečanost postojanja. Ljudskog ili božanskog, Postojimo kao nastavak obitelji – zato Božić slavimo kao obiteljski blagdan. Moj osječki doživljaj božićnog Badnjaka bio je slavonski tradicionalan. Popodne smo kitili jelu, koju smo nazvali bor. Navečer je tata Stjepan donio vreću slame u sobu i zaželio nam sijaset dobrih želja za rodnu, zdravu i sretnu godinu. Slama je bila prostrta po podu i stolu, gdje je mama Manda dodala novčić kao zalog blagostanju i sve prekrila bijelim lanenim stolnjakom. Mama je ispekla poseban kruh na čijoj su površini u uglovima bile tijestom izrađene figurice sunca i mjeseca, zvijezde repatice, cvijeta, burenca s čepom te Djetešca u kolijevci na sredini kruha. Večera je bila uobičajena: najprije kriška kruha i češnjak bijelog luka s medom, zatim kuhani grah bez začina i na kraju raskošni šaran iz pećnice. Ispod bora šarenili su se darovi pa je bilo jako dugo čekati na otvaranje darova – a ja sam se godinama nadao da ću dobiti njihaljku sa šarenim drvenim konjem. Nakon večere soba se ispunila debelim slojem slame pa je cijela obitelj spavala na slami, a u peći se žario badnjak – debela hrastova klada. I sada sam sretan zbog postojanja uspomene na te obiteljske božićne svečanosti. Unatoč tome što konja nisam nikad dobio – moji su roditelji bili siromašni i nisu ga mogli kupiti.
Dalibor Matanić, redatelj
... zvučnik i kako slažem play-listu za prijatelje
Zvučnik. Kada pomislim na Božić, vidim zvučnik. Objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno. Svake godine prije Božića se ‘ubijem’ od posla kako bih složio specijalnu play-listu za svoju obitelj i prijatelje. Riječ je o kompilaciji pjesama, a kada slažem listu, imam samo dva pravila – na listi se ne smije naći niti jedna božićna pjesma, kao niti jedna pjesma od Adele. Kada napokon složim kompilaciju pjesama, darujem je kao božićni poklon, a koristim sva moderna i zastarjela sredstva dostave.
Tomislav Špiček, chef
... adventski vijenac i svi ti silni ukrasi
Adventski vijenac za mene predstavlja Božić, odnosno iščekivanje samog Božića, blagdana koji provodim u krugu obitelji. Tu u restoranu sve ukrasimo za vrijeme blagdana, a adventski vijenac stavili smo na vidljivo mjesto. Za Badnjak radim do kasno i najčešće dođem doma kada je obitelj već okitila bor. Žena i majka su u kuhinji i tradicionalno se priprema naša domaća purica, kada je post, tata poha domaćeg šarana, a djeca se vesele kićenju bora. To ih jako veseli i svake godine si odabiru kuglice za bor i kupe nešto novo. Sin je ove godine i svoju sobu ukrasio. Božić je jedan lijepi, obiteljski blagdan, a nas je puno i svi se okupimo. Božić je jedina prilika da smo svi doma, nećaci, moja djeca, roditelji.
Neno Belan, kantautor
... Split i stan moje majke
Kao što znate, ja sam samac i glazbenik pa za mene Božić već godinama prolazi radno. Uvijek negdje sviramo tako da nemam prilike kititi bor niti se posebno pripremati za blagdane. No, Božić je pravi tek kada se obitelj okupi za blagdanskim stolom kod moje majke u Splitu. To je za mene Božić.
Ivanka Mazurkijević, pjevačica
... ispraznost. Božić koji je izgubio svoj smisao
Prva asocijacija na Božić? - Ispraznost! Zato i ova prazna kutija koja je simbolizira. Jer, ne mogu ne primijetiti da se Božić s godinama odmaknuo od svoje prvobitne simbolike i smisla. Nije li on slavlje rođenja Isusa, koji po mom shvaćanju predstavlja svjetlost ljubavi i bezuvjetne dobrote? A što mi imamo? Što je nama od svega toga ostalo? Malo mudrih riječi, gomila reklama, prometni kaos, drvena kućica na krovu drvene kućice pa još jedna prislonjena uz nju... Nemam ništa protiv rada i zarade, daleko od toga. Ali, svega mi je toga nekako previše, baš kao i, s druge strane, praznih, tužnih i osiromašenih srca. Gdje naći ljepotu slavljenja trenutka ako nemamo koga zagrliti? U crkvi? Vrlo rado, ali od nje puno očekujem. Voljela bih da Crkva cijeni duhovnost i da se ne predaje zgrtanju materijalnih dobara. Voljela bih da Crkva grešnike zove k sebi, a ne da ih s visokih odara proziva. Nemojte me krivo shvatiti, daleko sam ja od ideje Isusa, i sama sam ovih dana u potrazi za “savršenim poklonom”. Ali, zastanimo malo svi zajedno i zagrlimo se u toleranciji, razumijevanju različitosti i ljubavi!
Saša Šekoranja, akademski slikar
... bor i ulični prodavači drvaca
Kao dijete, tjednima ranije očekivao sam pojavu prvih uličnih prodavača borova. Od uzbuđenja nisam mogao spavati i vjerujem da smo godinama moja obitelj i ja bili među prvim ranojutarnjim kupcima. Naravno, uvijek bih, onako dječački nerealno, odabrao bor viši pola metra od stropa u našem stanu. Zanimljivo, životni put me odveo u smjeru moje fascinacije iz djetinjstva. Iako sam akademski slikar, moj je fokus trenutačno cvjetni dizajn pa sam, osobito u ovo vrijeme godine, često okružen crnogoricom. Nevažno mi je uređujem li bor visok dva metra, kakav sam u djetinjstvu priželjkivao, ili pak jednu jedinu granu. Uživam u svakom trenutku, a miris borovih grana, u kombinaciji s prepoznatljivim blagdanskim mirisima cimeta, kolača i klinčića te začinjen s puno smijeha i radosti, moja je prva i jedina asocijacija na Božić.
Ivica Boban, redateljica
... staro božićno zvonce moje bake i djeda
Ivica Boban
Božićno zvonce koje potječe od moje bake i djeda, negdje početkom 20. stoljeća. To zvonce za mene ima simboliku svega što je u Božiću sadržano. Njime se zvonilo u onom trenutku kada se može ući u zaključanu sobu, kada su anđeli u tu sobu donijeli bor i darove. Soba se tradicionalno zaključavala dan ili dva prije Božića, mi nismo smjeli u nju ući, a vidjeli smo samo neke sjene u sobi, a to su bili anđeli koji su sve pripremali za Božić. Na Badnjak bi zazvonilo zvonce i puštala su se djeca u sobu. Bor je uvijek bio visok do stropa, a obitelj bi nakon ulaska u sobu počela pjevati božićne pjesme, a mi djeca smo bili jako nestrpljivi jer smo što prije htjeli otvoriti poklone. A zatim smo se svi okupili na blagdanskom stolu. Tu tradiciju, ali i zvonce, odnosno sve ono što je za mene bio doživljaj za Božić, prenijela sam na svoju djecu i isto smo zaključavali sobu, a danas i na unuke te se moj najmlađi unuk Luka jako veseli kada vidi da su vrata sobe zaključana.
Tonči Stipanović, jedriličar
... orehnjača moje mame. I cijeli ručak
Orehnjača je kolač bez kojeg ne mogu zamisliti Božić i blagdane. Naravno mamina, nitko ju ne zna tako dobro napraviti. Osim orehnjače, tu je cijeli božićni ručak, purica, kićenje bora, ali za mene blagdani uvijek nekako počnu tek kad zamiriše mamina orehnjača.
Sandra Bagarić, operna pjevačica
... kućica na Risnjaku i nebo puno zvijezda
Božići su najljepši kad smo mali ili kad imamo malu djecu. Moja prva božićna asocijacija je vikendica na Risnjaku u kojoj smo godinama provodili blagdane kad su sinovi bili mali. Unajmljivali smo ju s velikim veseljem, znajući da nas u toj kućici, koja je nalikovala onoj koju nalazimo na kičastim starinskim božićnim razglednicama, čeka sva radost Božića. Ona prava američka idila koju gledamo na filmovima. Tamo smo imali sve, sanjkanje, grudanje, kuhano vino, čaj, blagdansku toplinu začinjenu klinčićima, cimetom i srećom. Na televiziju su se danonoćno vrtjeli svi nastavci nezaobilaznog filma “Sam u kući”, u kojemu su ponajviše uživala djeca. Nas odrasle oduševljavao je pogled na zimsko zvjezdano nebo iznad Risnjaka. U skladu sa spomenutom kućicom, i ono je bilo najzvjezdanije ikad. Baš kao iz bajke.
Mani Gotovac, dramaturginja
... vatra što je stvara Badnjak
Za mene je Božić vatra koja nastaje od badnjaka. I dalje se u obitelji držimo starog običaja paljenja badnja na Badnjak, i to je trenutak kada za mene počinje Božić. Djeca nabave komad drva koje je staro i dobro gori. Jednostavno, bez osobitih kićenja, Božić se slavi u obitelji, vatra nas iznova spaja. Uz nju se dijele darovi i želje.
Tereza Kesovija, pjevačica
... miris tamjana i orahnjače
Božić je za mene miris tamjana, mamine orahnjače i bakalara. Vrlo jednostavno. To je sve nekada mama pravila za blagdane, a sada sam ja zadužena za tu tradiciju.