U doba kad su se naoružani banditi muvali napuštenim planinskim lancem u jugozapadnoj kineskoj pokrajini Guizhou u kaotičnim godinama prije uspostavljanja moderne Republike Kine, pripadnici naroda Miao sakrili su se od njih u najvećoj spilji te regije.
I tamo su ostali čak i nakon što je Kina ujedinjena pod komunističkom vlasti.
Ovo područje je sada jedno od najsiromašnijih u Kini, a jedina veza s državom i vanjskim svijetom je strmi jednosatni put koji vodi preko planina do najbliže ceste.
Iako, u proteklih 20 godina stanovnici ove špilje više nisu toliko osamljeni, zbog sve većeg broja turista koji ovdje dolaze iskusiti ono što čuju preko lokalnih medija i vidjeti posljednju kontinuirano naseljenu pećinu u Kini.
Stanovnici špilje sada zarađuju dodatan novac iznajmljujući sobe unutar svojih domova koji su se s vremenom grupirali u pećini Zhing koja je velika kao četiri nogometna igrališta. Nalikuje hangaru unutar čijih su zidova stanovnici od bambusa sagradili malo selo.
Tijekom dana špiljom odjekuje mukanje krava i kukurikanje pijetlova. Petkom poslijepodne čuje se dječji smijeh, a miris kuhanja širi se hladnim zrakom pećine koji pruža osvježenje od vrućina koje haraju dolinom ispod nje.
Lokalne vlasti žele da se stanovnici Zhong pećine isele u obližnji stambeni blok koji je završen još prije deset godina, jer smatraju da se ne brinu za špilju i da je neprikladna za život te su ponudili svakom stanovniku po 60.000 renminbi (oko 60.000 kuna) da odu.
Samo pet obitelji pristali su na ponudu, dok se ostalih 18 tvrdoglavo drži svojih domova u špilji. Kažu kako su im nove kuće premale i skromne te kako strahuju da će izgubiti pristup zemlji koju obrađuju te kako bi samo oni zbog svoje povijesne veze sa špiljom Zhing trebali imati pravo da nezavisno kontroliraju svoju malu ekonomiju.
Wang Qiguo, glava sela, koji je u pećini otvorio prvi hostel, kaže kako 'su ovdje najbolja stvar upravo stanovnici'.
Ima i onih koji bi pristali iseliti se no misle kako je ponuđeno premalo novca, posebno jer stariji stanovnici znaju vrlo malo ili nimalo mandarinskog jezika što znači da bi bili izolirani ako izađu iz pećinske zajednice gdje uzgajaju proso i povrće od kojeg žive.
Tijekom 80-ih jedini posjetitelji špilje bili su vladini dužnosnici koji su dolazili provjeriti drže li se pripadnici ove zajednice kineske politike 'jednog djeteta'. Ova mjera bila je duboko nepopularna među seljanima čija djeca rade zajedno s roditeljima na polju. Wang tvrdi kako je tijekom tih godina mnogo žena bilo prisiljeno pobaciti ili su pak sterilizirane.
Najveća promjena u špilju došla je sa strujom 2002. godine.
No struju u ovo područje nije dovela kineska vlada, već bogati američki biznismen iz Minnesote, Frank Beddor. Jr. koji je te godine prvi put posjetio seljane, a iste se godine vratio nekoliko puta i na kraju im donirao desetke tisuća dolara kako bi se priključili na lokalnu električnu mrežu.
Njegova kontinuirana financijska potpora pomogla im je izgraditi škole, kupaonice, te im je dostavio i živu stoku kao i ostalu pomoć, drastično poboljšavajući kvalitetu njihovog života. Beddor je umro 2007. godine u 83. godini, a 2011. školu je zatvorila lokalna vlada, prisiljavajući djecu da idu u mjesnu školu koja je udaljena gotovo dva sata hoda.
Wang Qicai (39), farmer koji vodi maleni dućan ispred svog doma u pećini kaže kako mladi ljudi nekad odlaze raditi van, no da se puno puta vrate svojoj obitelji.
- Pećina ima miris doma. Vrijeme unutra je predivno, ovdje je kao u raju zaključuje.