Ime Dade Ćosića zasigurno ste zapamtili ako ne iz hit-serije Nove TV “Čista ljubav”, onda iz hvaljenog kazališnog komada “Črna mati zemla” koji je prema istoimenom romanu Kristiana Novaka u ZKM-u postavila redateljica Dora Ruždjak Podolski, u dramatizaciji Tomislava Zajca. Budući da je Ćosić s ansamblom ZKM-a tom predstavom i otvorio dramski program 69. Dubrovačkih ljetnih igara, prvo nas je zanimalo kako doživljava ovu predstavu i kako se snašao u zahtjevnoj ulozi zlostavljanog devetogodišnjeg dječaka iz disfunkcionalne obitelji.
K svemu tome, morao je igrati i na međimurskom dijalektu jer Novak u drugom dijelu svojega romana vodi čitatelja u Međimurje, u selo iz kojega je obitelj glavnoga lika i gdje počinje njegova životna priča, puna jezivih događaja koji su dodatno obavijeni legendom koja je preživjela među stanovnicima Gornjeg Međimurja.
Rođen u Dubici
“Kada oko sebe imaš tim spremnih ljudi koji ti žele pomoći, znaju kako ti pomoći i barataju tim alatima, onda si u poziciji da biraš što ti najviše odgovara. Tada si sretan. Rad na toj predstavi u svakom je pogledu bio jedan divan, nevjerojatan proces. Kao i svaka izvedba koja me uvijek na nekom drugom emotivnom planu iznenadi. Franc ima devet i pol godina i klinac je koji se voli igrati pa se tako i ja igram igrajući Franca. Za jezik je zaslužna Ines Carović, uz nju i zbog njezina strpljenja i posvećenosti progovorili smo taj jezik”, pojašnjava glumac rad na toj nagrađivanoj predstavi, praizvedenoj u travnju prošle godine u kazalištu ZKM gdje se vrzmao još u srednjoj školi kada je upisao njihovo učilište ne bi li se približio glumi i kazalištu koje ga je oduvijek privlačilo.
Dado Ćosić rođen je u Bosanskoj Dubici 1987., a u Zagreb dolazi 1999. godine. Zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti upisuje iz drugog pokušaja, a umalo je od nje i odustao, iako mu je to bila dugogodišnja želja. Već nakon završetka srednje škole Ćosić želi upisati glumu, ali završava na politologiji kako bi mogao i raditi jer majka svojom malom plaćom nije mogla uzdržavati njih oboje. Kako su izgledali ti dani?
Teta u vrtiću
“Pa ovako, jedno ljetno prao sam čaše na Braču, a od dva dogovorena mjeseca izdržao sam mjesec dana. Još kraće sam radio u autopraonici. I skoro dvije godine sam bio Artur na slušalici jednog call centra. Jedno kraće razdoblje zavaravao sam se da želim biti teta u vrtiću, a cijelo to vrijeme sam maštao da radim u ZKM-u. Moja gospođa majka je cijelo vrijeme bila uz mene i bez njezine podrške možda ne bi bilo ni ovog intervjua. Jer, kada sam ja padao i odustajao, ona je bila tu da me gurne dalje”, prisjetio se glumac pa se vratio na svoje dane na zagrebačkoj Akademiji kada mu je napokon uspjelo upisati se.
“Poklopilo se da sam bio u jako dobroj fazi kada sam došao na semestar kod Bobe Jelčića. To mi je možda bio najplodonosniji semestar za budućnost, jedan pristup i kazalište koje mi se jako svidjelo. Nije stvar toga što tebi Akademija može dati, nego što ti od nje možeš uzeti. Ako čekaš da se nešto dogodi, šteta vremena. Ali ako radiš, dobit ćeš puno. I od Akademije i od sebe”, uvjeren je Ćosić s kojim smo morali prokomentirati i stanje na sceni među mlađim glumcima, kao i među onima tek izašlim s Akademije. Ima li posla za sve?
Ušao pod kožu
“Znate kako je, nema posla ni za sve diplomirane politologe, novinare, pravnike ili ekonomiste. Istina, nema posla ni za sve glumce. Nema ga u javnim kazalištima. Ali na televiziji i filmu vrijede druga pravila. I zaista mislim ako si temeljit, predan svom poslu, ako ga voliš i uživaš u njemu, nećeš proći nezamijećeno. Ponovit ću što sam već jednom rekao: kada smo mi, moja generacija, završavali Akademiju, u Zagrebu je bila na snazi zabrana zapošljavanja, a evo nas, više-manje svi smo zaposleni”, pojašnjava Ćosić koji ne skriva kako je u životu prolazio kroz mnoge teške trenutke sve dok se nije usmjerio na put kojim je oduvijek htio poći. Radio je svakakve poslove te se, kao što to već mladi znaju, odao porocima, letargiji.
“Ja o tom teškom razdoblju govorim ne zato da bih sa svima koji čitaju kukao nad vlastitom teškom sudbinom, nego upravo suprotno. Nije prošlost ta koja nas definira, nego vizija budućnosti. Ono što mislimo i gdje se vidimo. Ako iz prošlosti postoje neke neriješene situacije, onda kao sav normalan svijet odeš na terapiju pa ih riješiš. Ja sam želio ljudima koji se sada možda nalaze u sličnoj situaciji na svom primjeru pokazati da se može, da bez obzira na teškoće pred kojima se trenutačno nalaze budućnost može biti sasvim drugačija. Nema nikakvog smisla kukati nad onim što je bilo, nego eventualno svojim iskustvom pomoći drugima. Što će nam iskustva ako ih ne dijelimo”, uvjeren je glumac kojega smo gledali i u izvrsnim ulogama u domaćoj filmskoj i tv industriji.
Kao Blaž iz serije “Čista ljubav” ušao je pod kožu brojnim gledateljicama i gledateljima koji su pratili tu hit-seriju. Kako je bilo snimati u nemilosrdnom televizijskom tempu i još to kombinirati s kazalištem?
“Meni je bilo izuzetno bitno zadržati kakav-takav životni ritam, što je u mom slučaju bilo moguće jer nisam imao svakodnevna cjelodnevna snimanja. Tako sam imao vremena i prošetati psa, i skuhati, i ne baviti se poslom. Tim više što u Zagrebačkom kazalištu mladih nisam uzeo slobodno, nego sam paralelno uz snimanja radio i na predstavama te igrao predstave s repertoara. Zbog svega toga mi je prostor vlastitog odmora bio jako bitan. Zamislio sam si da će cijelo to razdoblje za mene proći bezbolno i upravo je tako na kraju bilo.
‘Čista ljubav’ za mene je bila divno iskustvo, tim više što sam skužio da nešto čega se plašiš može postati nešto u čemu uživaš”, ističe Ćosić koji je, osim “Čiste ljubavi”, sudjelovao u još jednom televizijskom projektu. Dobrom projektu, ali brzo ugašenom. Naime, u humorističnoj seriji “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” Predraga Ličine na kojoj je radio s mladim i talentiranim castom glumaca. Bili su tu Iva Babić i Iva Mihalić, Igor Kovač, Filip Riđički, kao i Ivo Gregurević te Ksenija Marinković. Ćosić je zbog svega uzeo pauzu i od Akademije, ali projekt nije doživio više od 15 epizoda koje su sjajno ocijenjene na IMDB-u.
“Je, i meni je žao što se s tim nije nastavilo. Vjerojatno i više nego vama jer sam imao uvid u neke scene iz druge sezone koje su bile fantastične. Vratiti se Akademiji nakon svega nije bilo teško jer sam ja bio lakši”, kaže glumac o tom televizijskom angažmanu, a ton razgovora opet nas vraća na film, i to na Matanićev “Zvizdan” u kojemu je Ćosić odigrao zapaženu rolu za koju je nagrađen Zlatnom arenom za najbolju sporednu ulogu. Njegova uloga bijesnog brata srpske djevojke Julije u prvom dijelu dramskog triptiha o nesretnim ljubavima po minutaži je mala, ali zato ubitačno dojmljiva. Koliko su nagrade bitne za glumca, kako je došlo do angažmana na “Zvizdanu”?
O nagradama
“Nagrade nisu važne, ali lijepo ih je dobiti. Nagrada neće promijeniti ono što si već napravio, a ne jamči ni da će te sutra ili za godinu dana na konto te nagrade netko zvati da snimaš. Prije ‘Zvizdana’ sam za Kinoramu snimao spomenutu seriju i dvije-tri manje uloge. Ankica Tilić imala je uvid u moj razvoj i vjerojatno je zajedno s Dadom Matanićem pomislila da sam spreman za nešto kompleksnije. I na tom ću povjerenju zauvijek biti zahvalan”, odgovara Ćosić koji je u filmu utjelovio lik srpskog mladića kojemu je nepojmljivo da sestra odlazi u grad sa svojim dečkom Hrvatom i želi to spriječiti.
Priča se događa uoči same eskalacije generalnog sukoba 1991. godine. Ćosić je odrastao u Bosanskoj Dubici u BiH gdje je na svojoj koži osjetio svu tragediju bolesnih ratnih vremena i prebrojavanja krvnih zrnaca te dijeljenja građana na “prave” i “krive”, a u tim je nesretnim vremenima ostao i bez oca. Što mu je to nesretno iskustvo značilo za identifikaciju s likom Saše u “Zvizdanu”?
“Pa, i Saši su, kao i mnogima, vjerojatno rekli: Evo, od danas njih mrzimo jer se krivo zovu i još gore prezivaju. Tako da je sve to obojeno jednom konfuzijom i pitanjem zašto ih sada odjednom mrzimo. S druge strane, Saši je njegova sestra sve, a to što se njezin dečko krivo preziva samo je jedan od razloga da je ne pusti da ode”, objašnjava Ćosić koji je u jednom trenutku umalo završio i u Rijeci kao glumac u ansamblu tamošnjeg HNK. Ipak, zov njegova matičnog ZKM-a u koji je zalazio još kao mladi srednjoškolac bio je prejak.
Odbio ponudu
“Oliver Frljić se odjednom pojavio i ljubazno mi ponudio angažman. Sve se to događalo u trenutku kad su mi skinute sve predstave u jednom kazalištu u kojem sam igrao honorarno. Tim više je tu ponudu bilo teže odbiti. Ali, ja sam vam godinama išao spavati zamišljajući se kako šetam prema ZKM-u u kojem danas radim. To sam morao čekati i zbog toga nisam mogao otići u Rijeku.
Kad nešto želite, morate to željeti do kraja i dopustiti da vas način kojim do toga dolazite iznenadi”, prisjeća se Ćosić koji na pitanje o tome čije ga djelovanje u lokalnom kontekstu intrigira, nije propustio priliku da podupre rad Nataše Rajković i Kulture promjene SC-a, koji su se našli u nezavidnoj situaciji na toj kultnoj lokaciji. Glumac u Dubrovniku radi na novoj predstavi Darija Harjačeka i Vedrane Klepice “Pod balkonima”. “Radnja se događa u Komiži, pa je logično da odem tamo na odmor”, kazao je.