POKLONITE VRIJEME, NE NOVAC

HRVATICA IZ NJEMAČKE RASTURILA ISTINOM 'Uoči Božića postajemo konzumerističke zvijer, i ne vidim kako ćemo se obraniti'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 05.12.2018. u 11:01

Zagreb, 061216.
Direktno iz finskog Rovaniemija Zagreb je na dva dana kao veleposlanik Bozica posjetio Djed Mraz koji se podruzio s djecom na par lokacija u sklopu Aventa u Zagrebu. Na fotografiji: Djed Mraz na Zrinjevcu uz nastup djecjeg zbora, druzio se i fotografirao s djecom na Glazbenom paviljonu.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
CROPIX

 

Službeno je upaljena prva svijeća na adventskom vijencu, a ja imam osjećaj da mi je Božić eksplodirao u lice. I moram vam priznati, iako sam očekivala lavinu, najezdi ovolikih razmjera ipak se nisam nadala, piše blogerica Maja Marić koja s obitelji od 2016. godine živi u Njemačkoj. Božić nas napada i ne vidim kako ćemo se obraniti. S tim da ovaj put nisam pretjerano niti sarkastična. Zaista? Što se dogodilo?

Nemojte me krivo shvatiti, ja volim Božić. Iako sam većinu života zapravo Grinch, Božić uspije zagrijati i moje malo ledeno srce. Ima veze i s tim što ga, zbog rođendana, doživljavam malo preosobno, ali to zna svatko tko me jednom sreo u životu. Tako da ako žudite za pravim lijepim božićnim tekstom, lako ga možete pronaći ovdje. I da, sve znam o ‘istraživanjima koja pokazuju da su ljudi sretniji ako ranije okite dom’ i sl. Naravno da u doba godine kada mrak pada u pet popodne, a sunce većinu dana niti ne izlazi, malo lampica nije na odmet. Nitko na svijetu vam ne može i ne treba zabraniti da se radujete i da kitite što god želite i kada želite. Pa čak i ako niste neki od lampica i narodnog veselja, vjerujem da nemate ništa protiv šalice kuhanog vina u promrzlim rukama. Ali to nije ono o čemu govorim.

Ja govorim o forsiranju.

Od kada živimo ove virtualne živote, imam osjećaj da svake godine dižemo ljestvicu još malo više. Krenemo kititi malo ranije, ukrasi su malo veći, a dnevni outfiti malo drastičniji. Više se nitko ne raduje Božiću, oni se RADUJU BOOOOŽIĆU!! Jer znate, Božić nije postojao nikada prije i neće nikada poslije i ako sada ne doživite najveći, najsretniji, najposebniji Božić, vaša prilika će biti zauvijek izgubljena. Nikada više sreće u vašem životu. A i možete odmah ugasiti instagram jer kakva ste vi, zapravo, instagramuša uopće?

Forsiranje savršene slike savršenog života, baš svaki dan, dovodi samo do velikog otriježnjenja kasnije. Jer priprema kreće sve ranije i sve je glasnija i nitko ne primjećuje da se toliko očekivani klimaks – zapravo nikada ne dogodi. Jer se nema što dogoditi. Jer se umorimo i istrošimo dok dočekamo ‘veliki dan’, da Božiće provodimo umorni i depresivni. Jer ništa nije moglo opravdati toliki preludij, toliki uvod u bajku. Eventualno da zakoračimo u Narniju, ali to teško da će se desiti.

Kolači se prave jer su fotogenični, a djeca bivaju ugurana u sobe ‘zbog mira’. Toliko se koncentriramo na ljepotu adventskog vijenca da ne uočavamo koliko njih zapravo ne upali niti jednu svijeću. Izrađuje se more adventskih kalendara – sa igračkama i malim darovima i posebnim tretmanima, da nitko ne uviđa da djecu pretvaramo u megalomanske konzumerističke zvijeri. Toliko se toga kupuje i skuplja i kiti, svake godine sve više, da nisam sigurna da se svi zajedno već na utapamo u tom natjecanju. Zar nije dosta darova i bacanja šljokica u facu? Koliko šalica, dizajnerskih kuglica i skupe čokolade zapravo jednom čovjeku treba? Ok, brišite čokoladu sa spiska, tu sam se malo zaletila.

U doba kada svi na neki način pokušavamo promovirati skromnost i zahvalnost za sve što imamo, nagomilavanje stvari i glumljenje života nije smjer u kojem bismo trebali ići. I djeca su nam najveći pokazatelj! Iz godine u godinu sve više se borim s navalom poklona koji dolaze iz svih smjerova. Sve krene s malom bebicom kojoj se kupi slikovnica i gegice, a završi s Nintendom Switchem za petogodišnjaka. I ponekad mi se čini da sam totalno usamljena u toj borbi – rodbina pokušava fizičko odsutstvo zamijeniti poklonima, a ja vidim samo planine plastike upitne kvalitete i još upitnijih moralnih gabarita. A ne želim tako živjeti. Ništa ne želim tako slaviti. Nikome na svijetu ne treba toliko stvari!

Tako da, dajte, svakako okitite to drvce i zapalite sve lampice koje imate. Nek nam je svima lijepo. I poslikajte se u divnim imaginarnim krajobrazima koji su iznuknuli diljem cijele Europe. Ali dok se slikate kako pijete kuhano vino u Beču, sjetite se da barem na trenutak odložite taj prokleti mobitel i uživate u mirisu, uživate u metežu života koji se nalazi oko vas. Pokušajte barem zadržati ideju Božića negdje u sebi, negdje oko sebe. Jer najljepša jelka ne znači ništa, ako u tri popodne sjedite jedni kraj drugih kao panjevi bez ideje što učiniti sa sobom dalje – osim smisliti gdje se otići poslikati.

Divan Božić mogu imati svi – i oni čija drvca nisu in, i oni koji nisu uspjeli dobiti kartu za Orašara. I oni koji si ne mogu priuštiti odlazak na Advent u Zagrebu i oni koji će ga provesti u bolnici, zabrinuti za najmilije. Divan Božić mogu imati i samci, i starci i roditelji s djecom koja imaju tantrum u pol’ Minhena (pitajte mene, ja znam). Bebe ne trebaju adventski kalendar, ali trebaju vašu pažnju. A svi zajedno trebamo uspomene na osjećaje – a ne na slike koje smo pohvatali. Sjetite se i sami, kroz život ne pamtite igračke i dekoracije, pamtite kako ste se osjećali svakog Božića u krugu svoje obitelji.

I iako je prosinac započeo i ‘najljepše je doba godine’, molim vas, ne dozvolite da vas cijela halabuka dovede do ruba depresije ili bankrota. U današnje doba svjetlucavih folija i fotošopa, sjetite se da nitko nije sretan i euforičan od 0 do 24. Ne morate biti uzbuđeni i ushićeni već danas. Zapravo, ne morate nikada. Jer vi ste jedino mjerilo za to koliko ste zadovoljni u životu – vanjski čimbenici tu nemaju prave vrijednosti. Pa ako je vrhunac vašeg Adventa prepolovljena krofna i tiha šetnja uz lampice negdje u dalekoj pozadini, uživajte u svakom koraku. Vrlo je vjerojatno da ste zapravo sretniji od mnogo onih koje svakodnevno gledate oko sebe.

Nema mjesta za paniku – sve još stignete. Božić je tek za 24 dana i imate pregršt vremena za planiranje i izvedbu. Uostalom, Božić bi trebao biti osjećaj iznutra, pronalazak sreće u situacijama koje su daleko od idealnih – poput rođenja u jaslama. Tako da pošaljite koju čestiku, nazovite ljude koje stalno odgađate, isplanirajte aktivan dan s obitelji. Poklonite vrijeme, a ne novac (bez obzira što nas uče da su to istoznačnice – daleko su od toga). Nabacite tu nefotogeničnu kapu i odvezite dijete kod bakinog susjeda u selo, da vidi konja uživo. Naučite praviti sarmu kako biste se hvalili pred svekrvom. Odite na taj božićni domjenak najzadovoljniji umjesto najsređeniji. Značit će vam puno više od blještave fotografije.

I nikako ne zaboravite onu čokoladu s početka.

p.s. – a ovaj dragulj ovdje vam ostavljam na razmišljanje :*

Tekst je u cijelosti preuzet s bloga Misusovo

Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta
Tagovi

Izdvajamo