ANIKA DE VILERA

Hrvatska barunica Münchhausen: Predstavljala se kao Berlusconijeva šogorica, kći hrvatskog predsjednika, prijateljica Oprah Winfrey...

privatni arhiv

“Ovo je Anika de Vilera, stručnjakinja za odnose s javnošću koja vam želi pomoći - predstavili su te večeri početkom veljače 2013. Đani Atanasovskoj, majci teško bolesne djevojčice Nore Šitum, elegantnu crnku u ranim 30-ima koja joj je čvrsto, podržavajući stiskala ruku. Hrvatski građani u najvećoj humanitarnoj akciji u Hrvatskoj uspjeli su skupiti sav potreban novac - više od pet milijuna kuna - potreban za liječenje djevojčice u SAD-u i obitelj je sljedećeg jutra kretala za Philadelphiju.

Anika de Vilera, predstavljena kao strankinja koja jedva natuca hrvatski, bila je jedna od desetak ljudi koji su te večeri stisnuli ruku Đane Atanasovske. Automatski ih je pozdravljala, zahvaljivala i smiješila se. U mislima je već organizirala putovanje.

Međutim, pakirala se i Anika de Vilera. Sljedećeg dana javila se putničkoj agenciji Mondo Travel i zamolila ih da joj hitno organiziraju put i smještaj u Philadelphiji jer je angažirana oko pomoći maloj Nori.

Odmah se javila Norinim roditeljima, pozivajući se na udrugu Hrabro dijete, te im ispričala je kako je u SAD-u o privatnom trošku te će im pomoći tako što će organizirati davanje izjave nadležnih liječnika i roditelja, koje će uputiti hrvatskim medijima, kako ih novinari ne bi uznemiravali.

- Već sljedećeg dana pozvani smo u jednu dvoranu, u kojoj su bili postrojeni svi najvažniji liječnici i uprava bolnice. Dali su izjavu i ona je otišla - priča Atanasovska. Izjava je poslana i emitirana u velikom broju hrvatskih medija.

Djevojčica, na žalost, nije preživjela.

Prvi kontakt s Dinamom

Anika de Vilera vratila se u Hrvatsku. Bila je istinski potresena zbog razvoja događaja, kažu nam u agenciji Mondo Travel, čije je usluge počela obilno koristiti - i privatno i poslovno. Naime, temeljem angažmana oko Nore Šitum, kažu naši sugovornici, došla je u kontakt sa Zdravkom Mamićem te mu ponudila svoje usluge. No, ne tek toliko - usluge PR-a - već ozbiljne, stručne usluge u preslagivanju Dinamova menadžmenta.

- Došla je u Dinamo začuđujuće pripremljena, Zdravka Mamića je potpuno impresionirala. Pametna, elokventna, stručna. Baratala je velikom količinom podataka i imena iz svijeta nogometa, pokazala ozbiljno znanje u poznavanju sportskog menadžementa, objašnjavala kako to funkcionira u njemačkim klubovima s kojima je, rekla je, dobro upoznata jer se time bavila u Njemačkoj. Fascinirala ga je. A kad je Zdravko Mamić fasciniran, ne pita za novac - priča naš sugovornik dobro upoznat s tadašnjim razvojem događaja. Navodno oduševljen, angažirao ju je kao vanjsku menadžericu i dao joj ugovor po kojem joj je, prema informacijama naših sugovornika - koje ni na naše traženje nitko ni službeno niti neslužbeno nije želio demantirati - isplaćeno 240.000 eura.

U skladu s novim unosnim poslom, Anika de Vilera ubrzo je promijenila i sjedište tvrtke GV3 UX, koja se bavila promidžbom, a koju je 2012. osnovala sa suprugom, Venezuelancem Gustavom Vilerom. Preselili su urede u Gundulićevu 60, u centru Zagreba, u stan koji su unajmili od poznatog voditelja Olivera Mlakara.

Putovala je po cijelom svijetu, sprijateljila se s vlasnicima agencije Mondo Travel, no stvari su uskoro krenule nizbrdo,

- Anika de Vilera tražila je da joj organiziramo isključivo najskuplja moguća putovanja. Ne govorim o klasičnim luksuznim putovanjima, ono što je ona tražila je iznad svake kategorije: hoteli s pet plus zvjezdicama, krstarenja VIP klasom. U početku je sve uredno plaćala, a onda je počela ostavljati zadužnice. Nismo se uzrujavali, pa bili smo gotovo prijatelji, imala je naše puno povjerenje - pričaju u Mondo Travelu.

Nekako u to vrijeme ostala je i bez posla u Dinamu. Nakon vrlo kratkog vremena, kažu naši sugovornici, raskinut joj je ugovor. Zbog čega je do toga došlo, nismo uspjeli točno utvrditi. Jedni tvrde da je takav razvoj događaja uslijedio nakon što su neki iz Dinama krenuli u detaljniju provjeru svoje nove suradnice, a drugi pak da je imala žestoke protivnike u dijelu vodstva kojem nije odgovaralo da se njezini prijedlozi - a oni su, tvrdi dio naših sugovornika, bili dobri te su uključivali modernu strukturu vođenja kluba s jasno podijeljenim obavezama i odgovornostima - provedu.

- Iako, zapravo, nije na kraju pružila nikakve usluge, isplaćeni novac nije morala vratiti, jer je takav bio ugovor. Vodeći ljudi Dinama zato tvrde da, iako od nje nisu imali koristi, nisu ni oštećeni - jer je sve bilo po ugovoru - kaže naš dobro upućeni sugovornik.

De Vilera se, pak, navodno nastavlja predstavljati kao Dinamova PR menadžerica, a ponovno se javila i roditeljima pokojne Nore Šitum.

privatni arhiv
 

- Najavili smo da ćemo osnovati Zakladu i javila nam se mailom te ponovno ponudila pomoć. Međutim, taj je mail bio pun sumanutih detalja. Napisala je, primjerice, da je bliska s Oprom Winfrey, da će ona donirati prvi milijun dolara za našu Zakladu, da će nas spojiti s njom. Nama je to izgledalo suludo te smo joj se uljudno zahvalili i više nas nije kontaktirala - kaže Atanasovska. No, kad su otišli u udrugu Hrabro dijete kako bi osnovali zakladu, ponovno su naišli na njezino ime.

- Rekli su nam da su joj isplatili 12.000 kuna za karte da doputuje za nama u Ameriku. Mi smo se prenerazili, nismo mogli vjerovati da su ljudi uplaćivali za pomoć našem djetetu, a da su se tim novcem plaćale avionske karte nekakvim navodnim stručnjakinjama - priča Atanasovska. I ta uplatnica od 12.000 kuna bila je predmet kasnijeg spora nastalog oko novca prikupljenog za malu Noru. Anika de Vilera je, kaže Atanasovska, oko toga dala svoj iskaz DORH-u gdje je zanijekala da je ikada primila taj novac.

Karte za Ameriku, potvrđuju u Mondo Travelu, bile su uredno plaćene - kojim novcem, ne znaju. Međutim, mnoge druge nisu.

- Ostala nam je ukupno dužna 270.000 kuna. Zvali smo je nebrojeno puta, molili da plati, znala je u kojoj smo situaciji, ali nikad se nismo naplatili. Zadužnice su bile na njezinu tvrtku, koja je otišla u stečaj, i nismo se imali od čega naplatiti. Odvjetnici su nam savjetovali da ni ne ulazimo u spor - kažu u Mondo Travelu.

Tvrtka bez imovine

Prema sudskom registru Trgovačkog suda, stečaj nad tvrtkom otvoren je i zatvoren u istom danu, sredinom 2014. Tvrtka nije imala nikakve imovine. U trenutku stečaja imala je dugove od 507.000 kuna, od čega 312.000 prema državi. Mjesecima ranije račun im je bio u blokadi.

Voditelj Oliver Mlakar, u čijem je stanu bilo sjedište tvrtke, čini se, jedini je od naših sugovornika iz poslovne veze s Anikom de Vilera izašao financijski neoštećen, iako je vrlo brzo prestala plaćati najamninu, režije i komunalije.

- Kad sam vidio gdje to vodi, ja sam je nazvao i priprijetio da ću se obratiti medijima. Rekao sam joj da, s obzirom na posao koji sam radio, poznajem široki krug novinara i da ću javno ispričati što se događa. Izgleda da je upalilo jer je platila sve dugove. U našem je stanu bila manje od godinu dana, nakon što smo je se riješili, više nisam čuo za nju - kaže Oliver Mlakar.

Sve dok posljednjih tjedana Anika de Vilera nije počela puniti prostor domaćih i inozemnih medija. Priča je krenula s Malte, na kojoj je Anika de Vilera u posljednje vrijeme živjela, a pokrenuo ju je njezin bivši partner, bogati poduzetnik Andreas Wil Gerdes, koji tvrdi da mu je Anika de Vilera otela dijete, njihovu zajedničku 1,5-godišnju kćerku, dijete sa zdravstvenim problemima za koje je, prema njegovim tvrdnjama, putovanje vrlo opasno, zbog čega je na snazi bila i sudska zabrana djetetova izlaska iz Malte.

Šutnja pred medijima

Zajedno s tom pričom, počela se odmotavati i priča o posljednjih 15-ak godina života Anike de Vilere, priča o gotovo nadrealnim prevarama koje je ta Hrvatica iz Siska navodno izvodila po Njemačkoj davno prije epizode s malom Norom Šitum, Dinamom i Mondo Travelom, a koje uključuju gotovo fantastične detalje o njezinom načinu djelovanja, prije svega temeljenom na lažnom predstavljanju - bila je, prema dokumentima koje posjedujemo, šogorica bivšeg talijanskog premijera Berlusconija, ugledna liječnica i kći hrvatskog predsjednika Mesića, otac joj je bio vlasnik Ine, zatim bogati industrijalac, pa vlasnik većine Toscane... Naručivala je skupocjene aute napravljene po narudžbi, skupu odjeću, organizirala partije u luksuznim restoranima koje nikad ne bi platila...

Otvorena je i posebna web stranica, kojoj je “cilj da se Anika de Vilera spriječi u daljnjem nanošenju štete bilo kad i bilo gdje”, a čije je gašenje - zbog niza osobnih podataka koji su na toj stranici objavljeni, uključujući i cjeloviti nalaz psihijatrijskog vještačenja - već zatražio njezin odvjetnički tim. Na toj stranici javno su pozvani svi koje je Anika de Vilera - koja se djevojački prezivala Šljokavica - prevarila da se jave kako bi se zajedno borili. Objavljeni su i neki policijski zapisnici o počinjenim prijevarama tijekom njezina života u Njemačkoj, u koju se doselila 2000. kao 19-godišnjakinja, kao i odluka berlinskog suda s kraja 2010. kojom se odbija njezina žalba na raniju odluku Odjela za strance Državnog ureda za građanske i regulatorne poslove o deportaciji Anike Šljokavice.

- Moja kći je jedna nesretna osoba, s velikim problemima koje nosi još od djetinjstva, u stalnoj težnji da bude netko drugi, netko važniji, netko bogatiji, da bude u centru zbivanja i u centru pažnje. Bježi u fantaziju, ne može živjeti u realnosti - kaže njezina majka Silvana Mršić Tramošljan, koja živi u Njemačkoj.

društvene mreže
 

Aniku je, priča, rodila sa 17 godina, u vezi sa svojim bivšim suprugom Mladenom Šljokavicom. Živjeli su u Sisku.

No, brak se relativno brzo raspao, a njezin je suprug, tvrdi, tijekom razvoda tražio skrbništvo nad djecom, Anikom i njezinim mlađim bratom, koje nije dobio. Vratio se u Bosnu, iz koje je rodom, a nakon nekoliko godina njihovi su se odnosi popravili te je, kaže, počeo redovito viđati djecu svaki drugi vikend i polovicu praznika.

- Na ljeto 1991. godine djeca su srpanj provodila s ocem i trebali su se vratiti u kolovozu. Međutim, on ih nije vratio. Buknuo je rat, kod nas u Sisku bila je prva fronta, a u Bosni je još bilo mirno. Na neki način sam bila mirnija da su i tijekom kolovoza tamo. Kupila sam Aniki knjige za 4. razred i zvala da dogovorim primopredaju djece. No muž mi je odgovorio da si sa sudskom odlukom sada mogu obrisati jednu stvar i da djecu više neću vidjeti. Rat je za mojeg bivšeg supruga odradio ono što nije uspio odraditi na sudu - priča. Država nije funkcionirala, pravnim putem nije mogla poduzeti ništa. Ni fizički, kaže, nije mogla do djece: buktio je rat. S novim suprugom Anikina majka odselila se prvo u Njemačku, a zatim i u Kanadu. Pisala je djeci pisma preko UNPROFOR-a, ali već je tada, kaže, vidjela da djeca s njom više ne žele kontakt.

- Ona se u mene razočarala, ja sam nju, u njezinim očima, napustila. Vidjele smo se 1994., nije željela biti sa mnom - priča.

Anika de Vilera, otkad je postala medijska vijest, nije ni jednom istupila u medijima, a putem odvjetnika odbila je i sastanak s nama - isto su učinili i neki njezini poznanici koje smo kontaktirali. No, putem odvjetničkog ureda poslala je demanti na jedan objavljeni tekst, u kojem je naglasila da je s ocem otišla dobrovoljno te da s majkom nema emotivni niti bilo kakav drugi kontakt.

Glamurozan party

Odrastala je u Bosni i u Beogradu, a nakon završene srednje škole, koju je završila s izvrsnim uspjehom (Anika Šljokavica je potvrđeno osoba natprosječne inteligencije) izrazila je želju da studira u Njemačkoj, u čemu je i uspjela. Upisala je Medicinski fakultet, na kojem je došla do 12. semestra. Na kraju joj nije produžen studentski status jer je navodno muljala nešto sa zdravstvenim osiguranjem, no tijekom studija počela je, prema dostupnim dokumentima i majčinoj priči, s ozbiljnim prevarama čiji se temelji ponekad čine onkraj pameti.

Tako se u odluci kojom se odbija njezin prigovor na odluku o deportaciji navodi kako je Anika Šljokavica 2005. godine naručila glamurozan party u jednom restoranu, vrijedan 16.000 eura, predstavljajući se kao Anika Brunelli-Berlusconi, šogorica tadašnjeg talijanskog premijera Berlusconija. Za tu je prevaru - jer party nikada nije plaćen - prema dokumentima, osuđena na kaznu od 150 dnevnih dohodaka.

Krajem 2007. godine, predstavljajući se pak kao liječnica kojoj je nužno potreban dobar auto, naručila je Audi 5S Coupe s nizom dodatne opreme, vrijedan 69.945 eura. Uplate nikako nisu stizale, iako je auto preuzela. Vraćen je nakon 14 dana, a Šljokavica je osuđena na sedam mjeseci zatvora, no kazna je suspendirana.

Prema policijskom izvješću od 23. ožujka 2010. godine, Anika Šljokavica bila je u tom trenutku osumnjičena za četiri prijevare.

Jedna od njih je da je u travnju 2009. naručila tri BMW-a, rađena po narudžbi, vrijedna 360.000 eura. Predstavila se vlastitim imenom, tvrdeći da je liječnica. Automobili su napravljeni i dopremljeni, ali nikad ih nije podigla: s obzirom na to da su rađeni po narudžbi, utvrdili su iz autokuće, nije ih moguće prodati, zbog čega je nastala značajna materijalna šteta.

Također je prijavljena da je od jedne agencije za organiziranje eventa angažirana za pripremu simpozija na Braču pod nazivom “Svijet kao gost Hrvatske”. Potpisala se kao dr. Anika Mesić. “Ostavila je dojam da će račun podmiriti hrvatska Vlada”, piše u izvješću. Napravljena je šteta od 7700 eura.

Prijavljena je da je tijekom 2009. godine, od kraja veljače do početka travnja, u jednom poznatom frizerskom salonu zaprimila “roba i usluga” vrijednih gotovo 5600 eura. Predstavila se kao Anika Pooth, inače kći bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koja je udajom uzela muževo prezime Pooth. Ostavila im je i adresu, a kasnije je utvrđeno da na toj adresi žive bivša Miss Njemačke Verona Pooth i njezin suprug, poznati njemački zabavljač Franjo Pooth.

Opisani su i pojedini njezini iskazi policiji, u kojima im priča kako nije željela nikoga prevariti, nego joj je bogati otac, inače vlasnik hrvatske tvrtke Ina, trebao poslati ogroman novac, od 50 do 98 milijuna eura, ali su mu zamrznuti računi jer ga ganja Interpol, jer je povezan s mafijom koja se bavi prodajom oružja; da je izradila nevjerojatne doktorske teze za koje su zainteresirane velike kompanije i nude joj 400.000 dolara za njih; da će joj pomoći maćeha iz Engleske, kod koje je odrasla....

Policijski materijal

Čitanje materijala njemačke policije i sudova, s opisima prijavljenih prijevara, sliči na čitanje fikcije, trilera u kojem se autor zaigrao, ne uvidjevši da je pretjerao: pitanje kako je moguće da je itko povjerovao u takve priče nameće se samo od sebe.

- Prvo, ona djeluje kao ono što se predstavlja. Ugovara sastanke u najskupljim hotelima - u Zagrebu joj je baza bila Esplanada, uvijek na sebi ima nekoliko tisuća eura vrijednu robu, uvijek je dotjerana, ima odlične manire. Drugo, ona se fantastično pripremi za svakog klijenta. Imena producenata, odnosi u industriji, festivali koje je ona meni obećavala i spominjala - morate doista biti u tom svijetu da biste to znali - objašnjava nam mladi glazbenik, koji također tvrdi da je ostao prevaren nakon što mu je De Vilera obećala vođenje karijere i osvajanje njemačkog tržišta.

Nižu se i druge nevjerojatne priče iz Hrvatske - od jedne slastičarske tvrtke, kojoj je navodno obećala da će se njihovi kolači i torte služiti na rođendanu Angele Merkel, do ponuđenih usluga jednoj relativno poznatoj osobi kojoj je, navodno, kao referencu navela rad s danskom kraljevskom obitelji.

- Znam da zvuči nemoguće da netko u to povjeruje. Ali znate zašto joj povjeruju, zašto je toliko uvjerljiva? Zato što ona sama u to vjeruje. Kad odabere neku ulogu, ona tu ulogu doista živi. Ali to su takve fantazije da ih ne može održati - kaže njezina majka.

Prema majčinoj tvrdnji, Anika je rijetko u životu bila sama - uvijek je uz sebe imala partnera, redom uspješne i dobrostojeće muškarce - liječnike, revizore, uspješne menadžere. Dok se žalila na odluku o deportaciji iz Njemačke, živjela je s partnerom u Danskoj. Njezin je zahtjev za odbijanje deportacije odbijen, a u sudskom objašnjenju, između ostalog, stoji kako s obzirom na okolnosti, nije jasno zašto državno odvjetništvo za Anikom Šljokavicom ne raspiše i međunarodni uhidbeni nalog.

- Prijetile su joj ozbiljne konzekvence i, po mojem mišljenju, bilo joj je važno da napusti Europu - kaže majka.

To je, čini se, i učinila. Tijekom 2010. godine javila se majci iz Caracasa i rekla joj da se udaje za muškarca kojeg je upoznala, Gustava Vileru, koji je ranije studirao u Berlinu.

- Udajom za Gustava Anika je dobila novo prezime, novu putovnicu, novi život - priča njezina majka.

Preselili su se u Hrvatsku, a već 2011. godine stiže i dijete, mali Gustavo. Živjeli su i radili u Zagrebu neko vrijeme, a usred bankrota i neuspjeha raspao im se i brak. Prema poznatim podacima, s novim prezimenom, Anika de Vilera vratila se u Njemačku, a prema tvrdnjama naših sugovornika, onemogućavala je Vileru u kontaktima sa sinom, zbog čega ju je navodno u Njemačkoj prijavljivao za zanemarivanje djeteta. Na nekoj rođendanskoj proslavi upoznala je Andreasa Wila Gerdesa, 15-ak godina starijeg poduzetnika, pionira u telekomunikacijskoj tehnologiji koji je, prema dostupnim informacijama, još u 20-ima za ozbiljan novac prodao svoju tvrtku telekomunikacijskom divu Orange. Radi se očigledno o bogatom čovjeku, o kojem je pisao i New York Times - čovjeku koji je, prema medijskim napisima, posjedovao dvorac u Njemačkoj, stanove u Miamiu i Manhattanu, vilu na Malti. Andreas se, kako nam je sam rekao, zaljubio u Aniku de Vileru.

Vila na Malti

- Bio sam glup kao i ostali. I vjerovao sam joj - i kad mi je rekla da je rastavljena i kad mi je prodala priču da je njezin bivši suprug meksički terorist i da zato skriva dijete od njega - priča Andreas Gerdes. Međutim, Anika de Vilera nikad se nije službeno rastala, što će, pokazalo se, postati glavni Andreasov problem.

Živjeli su u njegovoj vili na Malti - zajedno s njezinim sinom Gustavom i njegovom kćerkom iz bivše veze. Gerdes je već tada imao troje djece - dva velika sina s bivšom, vjenčanom suprugom i djevojčicu predškolske dobi iz nevjenčane veze.

Anika je uskoro ostala trudna, no njezina veza s Andreasom, kako on kaže, pukla je prije djetetova rođenja. Počeli su, kaže, na površinu izlaziti detalji njezine prošlosti, ali i napadi bijesa, plača, nasilnosti, paranoje.

Pokretanje akcije

Gerdes je saznavao sve više te je polako počeo uviđati u kakvoj se pravnoj situaciji nalazi: prema malteškom obiteljskom pravu, baš kao i po hrvatskom, otac djeteta udane žene uvijek je ženin suprug; nitko ne pita ni majku ni njezina muža je li to u stvarnosti tako.

U konkretnom slučaju, otac djeteta Anike de Vilere, sukladno zakonu, jest njezin muž, Gustavo Vilera, bez obzira na činjenicu da on sa svojom zakonskom suprugom već godinama nije živio.

- Kad se naša kći rodila, u kolovozu 2015., kao otac je upisan Gustavo Vilera - govori Gerdes.

Odmah nakon rođenja djeteta, Gerdes pokreće ozbiljnu akciju kako bi osigurao svoje mjesto u djetetovu životu, znajući da je biološki otac. Upravo iz tog razloga, kaže, stupio je u kontakt s Gustavom Vilerom, također zakinutim ocem.

- Pozvao sam Gustava i njegovu novu partnericu da dođu na Maltu, i došli su - priča. Napravili su test očinstva, koji je nedvojbeno dokazao da je Gerdes djevojčičin otac. Temeljem toga su, kaže, obojica u sudskom postupku zatražili da se u matičnim knjigama izmijeni ime oca. Vilera je do okončanja tog postupka zatražio i skrbništvo nad djecom pred malteškim sudom, uključila se i socijalna služba koja je utvrdila da bi majka djecu trebala viđati samo pod nadzorom.

Na sudu su, tvrdi Gerdes, uspjeli ishoditi i zabranu po kojoj dijete ne smije napuštati državu. Tu su zabranu, tvrdi, dobili temeljem liječničkog mišljenja: djevojčica, naime, ima hidrocefalus i zdravstvene teškoće te putovanje može biti opasno.

Međutim, očigledno je njegov dogovor s Gustavom u nekom trenutku puknuo: umjesto s Gerdesom, Gustavo je sklopio ovjereni ugovor s Anikom, kojim Anika daje Gustavu potpuno skrbništvo nad sinom. Za Gerdesa to je ključni dokaz da su se Anika i njezin, još uvijek, suprug dogovorili te da joj je Gustavo pomogao izvesti kćerkicu iz zemlje u zamjenu za puno skrbništvo nad sinom.

Početkom ožujka Anika i Gustavo Vilera, zajedno s djecom, doista su napustili Maltu. Gerdes je pokrenuo jaku medijsku kampanju, objašnjavajući da mu je Anika de Vilera otela dijete te ozbiljno propitujući sigurnost malteških granica. Objašnjavao je da je dijete zdravstveno ugroženo i da može umrijeti svaki čas te da majka o njemu ne brine. I hrvatski su mediji o tome pisali, u prvome redu kao o otmici djeteta, a neki su čak i pozivali ljude koji su vidjeli Aniku de Vileru da se jave policiji.

Istraga na početku

Neki su se i javili - viđena je u Splitu, u Bosni, u zagrebačkoj Esplanadi, kako šeće po Zagrebu. Međutim, policija nije reagirala - jer policija ne traga za Anikom de Vilerom.

- Anika de Vilera nije ni u kakvom prekršajnom niti kaznenom djelu što se tiče njezina djeteta, protiv nje nije izdana nikakva tjeralica niti je itko u Hrvatskoj traži jer za to nema nikakve osnove. Maltu su, pravno gledano, napustili majka, otac i njihovo dvoje djece. Andreas Gerdes u ovom trenutku, pravno gledano, djetetu nije ništa i neće mu biti ništa dok - ako uopće - malteški sud ne odluči drugačije. Test očinstva ovdje ne igra nikakvu ulogu, samo pravomoćna sudska odluka može oduzeti očinstvo majčinom suprugu. A takve odluke za sada nema. Kome je onda Anika de Vilera otela dijete i zašto bi službe reagirale - jedinstveni je odgovor većeg broja iskusnih odvjetnika. Odvjetnici koje je angažirao Andreas Gerdes prijavili su policiji moguće zanemarivanje djeteta, no ta je istraga tek na početku i pitanje je kako će završiti.

Odvjetnički timovi obje strane, kako doznajemo, obratili su se nadležnim službama za zaštitu djece: Anika de Vilera zbog teško narušene privatnosti njezina djeteta, a Andreas Gerdes zbog straha da je djetetu narušena zdravstvena skrb. Kako neslužbeno doznajemo, reakcije nisu izostale te je Gerdes upozoren da ne iznosi privatne detalje (poput zdravstvenog kartona) svojeg djeteta, a Anika de Vilera upućena je da se javi nadležnom centru za socijalnu skrb, kako bi se utvrdilo brine li adekvatno o djetetovom zdravstvenom stanju. Kako doznajemo, ona je to i učinila te je priložila dokaze da redovito vodi dijete na kontrole u jednu uglednu zagrebačku privatnu dječju polikliniku.

Anikina majka u cijelom slučaju daje nedvosmislenu podršku Andreasu Gerdesu. Njezina kći, tvrdi, voli svoju djecu i nikad im ne bi namjerno naudila, ali, po njezinu mišljenju, nije u stanju o njima brinuti.

- Ona nema kapaciteta za to, nema strukture - tvrdi.

Ostaje visjeti u zraku pitanje zašto je uopće Anika de Vilera uložila toliko truda da odvede dijete s Malte. Gerdes smatra da je to učinila samo zato da ga kazni jer zna koliko je vezan za kćerku. No, drugi naš sugovornik odgovara - tražite racionalan odgovor za postupke potpuno neracionalnu osobu.

Nadalje, postavlja se pitanje i od čega Anika de Vilera trenutno živi jer, prema našim saznanjima, ne radi. Gerdes tvrdi da još ima novca od posljednje navodne prevare, o kojoj su izvještavali malteški mediji, a iz koje je navodno izvukla 18.000 eura.

- Još vjerojatno ima nešto od tog novca. No, ne treba se bojati, ona je talentirana i nikad joj nije bio problem nabaviti novac. Neće ni ovaj put - kaže Gerdes.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo