- Izabralo je nas desetak. Ka' najveći borci, volonteri, koji smo stalno u Udruzi... Da se popenjemo na binu za kraj. Ma, bija je dobre volje, tija je odradit taj koncert iako je jedva sidija za klavirom. Vidilo se da ga je kemoterapija satrala. Isto je majstorski to odradija. Cili je teatar na kraju plaka - kazao je za Slobodnu Dalmaciju Luka Miolin, član Županijske lige protiv raka, koji je iz prve ruke, na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta svjedočio posljednjoj javno otpjevanoj pjesmi kozmičkog Dalmatinca.
Sudbina je htjela da ta posljednja pjesma i sama bude - kozmička. Tada su, naime, suze potekle dok su svi uglas pjevali "Vjeruj u ljubav".
– Ovo je zadnja pisma koju je u životu otpiva, a mi kao pobjednici te opake bolesti imali smo čast da je otpivamo skupa s njim na bini u splitskom teatru. Duša grada je otišla i to je veliki gubitak, za sve nas. Oliver i Runjić činili su veliki dio temelja ovoga grada. Nažalost, s njegovom smrću otiša je i onaj zadnji dil starega Splita kakvog i dalje volimo, ali kojeg više neće biti... Mirno spavaj, dušo moja, noć je ladna, zvizda tvoja sjaja nima - napisao je tako Miolin na svom Facebook zidu.
– Svi su plakali na tu zadnju pismu, na kraju i zadnju u njegovu životu. Onda mi se zagropalo, a bome isto je bilo i jučer kada sam čuja na radiju. Sluša sam Olivera i kad sam se sam borija s tom opakom bolešću. Zagropalo je. Zna se kakve su emocije - kazao je Miolin, mladić koji se bavi trčanjem i biciklizmom.