- Majka sam trojice sinova i već sam na prvom porođaju shvatila da mi nešto nedostaje, a to je spona između zdravstvenog sustava i trudnica. Kada sam prvi put bila na porođaju, nisam znala ništa, nisam si znala pomoći, nisam znala disati, boljelo me i gubila sam snagu - priča 43-godišnja Sanja Bukač Štritof.
Ova diplomirana kriminalistica je prije 12 godina bila uz prijateljicu na porodu i tada je shvatila da je upravo to poziv za nju. Tako danas uz svoj posao u izdavačkoj kući ima Doula obrt, što je posebno ispunjava i usrećuje. Cijena najma doule kreće se od 1500 do 3000 kuna.
- Sve je počelo kada je moja draga prijateljica poželjela da budem s njom na porodu. Poziv sam prihvatila bez razmišljanja. Kroz trudnoću smo puno vremena provodile zajedno, pomagala sam joj u svim fazama, a potom je uslijedio porod kroz koji smo prošle zajedno. Gibale smo se, disale, razgovarale i negdje oko ponoći na svijet je stigao divan dječačić. Primalja i liječnica tada su nam pričale o toplim i odanim ženama koje su u mnogim zemljama uobičajena pratnja na porodu.
Predložile su mi da se javim u Hrvatsku udrugu doula, što sam i učinila. Ubrzo sam prošla obuku za doule, koju je vodila licencirana instruktorica Reka Deszi iz udruge Dona Internacional, a edukaciju sam nastavila kroz kongrese, simpozije i brojna predavanja - priča nam Sanja. Većina porođaja događa se noću, što njoj odlično odgovara jer može drugi dan normalno otići na posao.
Vodi 18 žena
Njezin radni dan počinje u Medicinskoj nakladi, gdje je voditeljica marketinga, a nakon toga se posvećuje obitelji i svojim trudnicama. Trenutno ih vodi 18, a s nekima od njih se bavi od prethodne trudnoće koju su prošle zajedno. Uz individualnu podršku vodi i radionice pripreme za porod za trudnice i njihove partnere.
- Kroz trudnoću se s majkama nalazim nekoliko puta, nerijetko nam se pridruži i partner ili pak cijela obitelj. Sastajemo se i netom prije porođaja kako bismo dogovorili prioritete, suzbili strahove, brige i utvrdili plan porođaja - objašnjava Sanja.
Dodaje da je majke angažiraju jer im je teško doći u nepoznatu sredinu u kojoj nikoga ne poznaju. Kada duže vrijeme provedu u rodilištu, liječnici se izmjenjuju, primalje su vrlo zaposlene i brinu o više trudnica odjednom, a ona im je kontinuirana pratnja koja je tu samo za njih. Muževi su odlična pratnja, kaže nam Sanja, samo se trebaju educirati da budu korisni na porodu.
Partneri često ne znaju što trebaju raditi kad porođaj krene.
- Ne znaju što smiju, što ne smiju, neki samo sjede u rađaoni, neki postavljaju sto pitanja i sami su zbunjeni, a neki se previše zaštitnički ponašaju.
Naravno, ima očeva koji žele biti u svakom trenutku tu za svoju partnericu i žele biti uključeni 100 posto, dok ima i onih koji dođu na radionicu da bi odradili svoju dužnost. I jedni i drugi vole i poštuju svoje partnerice, no netko jednostavno je, a netko nije za to, što svakako treba uzeti u obzir.
Sanja nam navodi jedno lijepo iskustvo.
- Jednom prilikom me angažirao jedan tata, supruga je uvidjela da on jednostavno nije za pratnju i prepustila se meni, a tata nam se pridružio na zlatnom satu nakon porođaja. Kad smo se vidjeli u danima babinja, tata me dočekao s najvećim buketom cvijeća koji sam ikada dobila i izgrlio me. Rekao je da sam odradila veliki posao i skinula mu golemi kamen s leđa. Neki muškarci jednostavno nisu za to, što ne znači da nisu dobri partneri i da jednog dana neće biti super tate.
S trudnicama ima dogovor da ju nazovu čim krenu trudovi. Trudove prate preko telefona neko vrijeme da vide je li porođaj započeo. Prema prethodnom dogovoru, nalaze se kod kuće ili u rodilištu. Na samom porodu ona i partner mogu se izmjenjivati ili ona može biti sama s rodiljom, kako par odluči i ovisno o tome koje rodilište odaberu.
Emotivna podrška
- Bilo bi idealno da svaka bolnica ima svoju doulu, tako da trudnice koje nemaju pratnju imaju onaj bitan dio koji im u bolnici nedostaje, a to je stalna emotivna i fizička podrška. Kad ih je strah, kad su u nepoznatom okruženju, kad ih boli, treba im topla riječ, dodir, pogled - govori nam Sanja.
Često od rodilja zna čuti da ih je strah, da se dvoume koje će rodilište odabrati, boje se tko će ih tamo dočekati
Nesanica i nesvjestica
Ona svoje trudnice ne pregledava i ne tumači im liječničke nalaze, ne komunicira umjesto njih s bolničkim djelatnicima, ali im daje informacije o postupcima na porodu i mogućnostima koje su im na raspolaganju. Prolaze sve situacije koje bi za njih mogle biti problematične kroz trudnoću, npr. loše fizičko stanje, nesanica, nesvjestica, teško disanje, otečenost...
- Moje trudnice mogu me nazvati kroz dan i tijekom noći, ako treba, ja sam uvijek tu za njih.
Iz iskustva doule Sanje, pratnja na porodu dozvoljena je u svim zagrebačkim rodilištima.
- U početku sam imala dosta problema u pojedinim rodilištima, no s vremenom se svijest liječnika, primalja i ostalog zdravstvenog osoblja mijenjala. Kada osoblje uvidi da s doulom na porođaju nemaju problema, da je doula samo od pomoći rodilji i da se ne upliće u liječnički i primaljski dio posla, nema nikakvih problema - otkriva.
Ona trudnice na porođaju masira, razgovara s njima, diše s njima, dodaje im vode, osvježava ih, okreće na krevetu, bodri ih i pazi da imaju sve što treba da bi se osjećale što ugodnije.
- Često vodim rodilju kroz porod kao da je držim za ruku - govori nam.
Ona sa svojim rodiljama ostaje kod kuće što je duže moguće, tako da veći dio porođaja odrade kod kuće.
- Kad smo kod kuće možemo raditi što želimo, gibamo se, odmaramo, tuširamo, masiramo, znamo se i prošetati. U rodilište odlazimo kad se trudovi ujednače i zadobiju svoj ritam. Jako je važno da je trudnica pozitivna i opuštena. Naravno, za to se pripremamo kroz trudnoću. Žene moraju osvijestiti da u rodilištu nije kao kod kuće, tamo je atmosfera dinamična, mame rađaju, liječnici pregledavaju trudnice, bebe se rađaju, događaju se i hitni slučajevi- objašnjava Sanja. Iako tridesetak žena godišnje u Hrvatskoj završi osnovnu obuku za doulu, u prosjeku jedna do dvije u generaciji izabere to zvanje.
- Mislim da bi kandidatkinje prvo trebale otići s prijateljicom na porođaj da vide kako je to uživo, izvana sve izgleda čarobno, kao što i jest, ali samo za one koje probaju i osjete to kao poziv... Situacija u rađaonici nije uvijek tako idilična, poziv doule nije uvijek samo lijep. Doula je gotovo uvijek dežurna, ne može otići na put kada želi, obiteljski život treba organizirati unaprijed, muž mora biti spreman preuzeti sve obaveze ako usred noći mora otići, baka-servis uvijek mora biti na usluzi, često se mora odreći obiteljskih događanja, Božića i rođendana za dobrobit svoje trudnice - govori nam Sanja, koja je jako zahvalna svojim bližnjima i kolegama na fleksibilnosti.