Poduzetnik Josip Almaši prije godinu dana je svoje poslovanje i obitelj odlučio preseliti u Irsku zbog, kako je tada rekao, poreznog opterećenja poslovanja koje je u Hrvatskoj nenormalno.
- Porezi se plaćaju unaprijed, PDV se plaća prije nego je dodana vrijednost nastala i firma ne može rasti uz tolika porezna davanja. U Irskoj je pak porez 0 posto prve tri godine, nakon toga 12,5 posto. Ovdje je porezno opeterećenje 65 posto, rekao je Almaši u ožujku 2017. godine gostujući u emisiji televizije N1 Točka na tjedan. U Hrvatskoj se, inače, bavio prodajom roba i usluga vezanih uz informatiku, a godinu dana poslije ponovno je gostovao u istoj emisiji te je urednici i voditeljici Nataši Božić otkrio kako mu je živjeti i raditi u Irskoj.
Kaže da su mu iščekivanja ispunjena.
- Prvo sam otišao sam i u dva tjedna sam našao posao i to u Corku. Očekivao sam da ću naći posao u Dublinu, ali Cork je bolji što se tiče obiteljskog života, manji je, tamo ima ljudi iz cijelog svijeta. Radim isti posao, imam svoju firmu, iznajmljujem drugim firmama za dnevnicu. U usporedbi s Hrvatskom zarađujem triput više, zbog manjih davanja i više posla, zbog puno jednostavnije administracije. Nema gluposti tipa da ja sam sa sobom moram potpisivati ugovor o radu, jednostavno si isplatim što sam zaradio. I onda koliko sam si isplatio u dva, tri mjeseca platim porez i dobro. Dapače, ništa ni ne platim, već samo prijavim, a porezna mi skine s računa. Maksimalno je pojednostavljeno, opisao je Almaši.
Na pitanje kako su mu se djeca snašla u novom domu, odgovara da jedno dijete ima 3, a drugo 6 godina.
- Malena je krenula u školu čim smo došli, tamo se ide u školu s četiri godine. Svako dijete ide u najbližu školu, to je obaveza škole, da primi dijete. Nije znala jezik, nije bila jedina, škola je organizirala besplatne dodatne sate i u dva, tri mjeseca su se naučili sporazumijevati. Moja djeca ne znaju što je Vukovar, možete reći da je to katastrofa, ali meni je to veliki emocionalni pritisak s obzirom da sam iz toga kraja. To je jedna sjena koja se nanosi na međuljudske odnose u Hrvatskoj, ali to je samo jedan primjer. Djecu se uči mrziti sve drugačije i bojati se. Tamo to nisam vidio, kaže Almaši.
Kaže da su troškovi stanovanja visoki.
- Prosjek u Corku i okolici je oko 1100 eura za stan s dvije spavaće sobe. S druge strane, minimalac je 1500 eura tako da se sve to može. To smo mi očekivali, ali nismo očekivali visoku cijenu vrtića koja iznosi 5 eura po satu. Nas je došlo mjesečno po 1200 eura za dvoje djece kada nije bilo škole. Ostali troškovi su beznačajni u odnosu na ta dva, kaže i napominje da mjesečno dobiva 140 eura dječjeg doplatka.
Nostalgije, kaže, nema.
- Stojimo pri odluci od prije godinu dana da ćemo ostati. Došli smo u Hrvatsku sad u birokratski turizam riješiti papire, vidjeti prijatelje i rodbinu, ali to ne znači da ćemo se vratiti. Siguran sam da ću tamo dobiti penziju koju sam zaradio, za razliku od Hrvatske, kaže Almaši i dodaje da ne zna čime bi ga to Hrvatska mogla primamiti na povratak.
- U Irskoj sam otvorio firmu, počeo raditi, šest mjeseci me nitko ništa ne pita, tek onda podnosim prvi obračun poreznoj. Prijavio sam dionice firme, poreznu ne vidim. Odnosi u poreznoj u Hrvatskoj su: "Dobar dan - 40 kuna molim", "Što trebate?", "Trebam potvrdu da nisam ništa dužan državi", "S dugom ili bez duga?", "Kakvim dugom, pa sve sam platio", "Ali imate 23 lipe za HGK plus kamate". Toga tamo nema, porezna ne želi znati za mene, plaćam porez i dobro je, opisuje Almaši.
- Mislim da živimo puno bolje, razlika je u sitnicama, nema neke velike stvari, kao da mi sada imamo puno novaca pa si možemo svašta priuštiti. Ali recimo, djeca su nam dobila proljev od mlijeka, kada su probale pravo mlijeko, namirnice su tamo kvalitetnije. Cijene nisu veće, ima razlike od dućana do dućana, ali si svatko može priuštiti što mu treba. Ono što je stvarno skupo su duhan i alkohol. Tko hoće pušiti i piti taj se neće dobro provesti u Irskoj, kaže Almaši u razgovoru za N1.