STJEPAN MAMIĆ

ISPOVIJEST JUNAKA IZ TREĆE LIGE: JEDINI SAM ZABIO GOL VATRENIMA Nećak Zdravka Mamića pobjegao drugoj najboljoj obrani svijeta i postao heroj Bjelovara

    AUTOR:
    • Luka Špac

  • OBJAVLJENO:
  • 11.10.2018. u 23:00

Srđan Vrančić / CROPIX

Stjepan (17) je nećak Zdravka Mamića i u Bjelovaru ga slave kao heroja: “Kad sam opalio šut, prepao sam se urlanja s tribina, ali ušlo je. Ovo mi je uspjeh karijere”

Minuta je 82., a Bjelovar gori. Hrvatska reprezentacija do vrha je napunila mrežu lokalnog kluba, ali svi slave. Njihov napadač Stjepan Mamić izbjegao je zamku zaleđa druge najbolje obrambene linije na svijetu, sjurio se sam prema vrataru Karlu Letici i loptu mirno pored njega poslao u gol.

Stjepan ima 17 godina, ovo mu je najvažniji trenutak u životu i u Bjelovaru vjerojatno više nikad neće morati sam platiti piće.

“Vatreni” su u Bjelovaru gostovali u utorak, i odigrali revijalnu utakmicu protiv trećeligaša NK Bjelovar.

Već u prvom poluvremenu bilo je 8-0, a u drugome su nastavili istim tempom. Čast su domaći ipak obranili, Mamić je hladnokrvno, za jednog klinca, zabio gol.

Stadion proključao

- Pa dobro, nisam baš bio potpuno smiren. Kad sam krenuo sam prema Letici osjetio sam da je atmosfera na stadionu proključala. Gledatelji su instinktivno ustali i počeli vikati i podržavati me. Nikad nisam igrao pred 4 tisuće ljudi tako da me iznenadio taj huk, ta glasna buka s tribina. Na trenutak sam osjetio pritisak, tremu i strah, no na sreću uspio sam se na vrijeme smiriti, koncentrirati i poentirati - smije se.

A onda samo sreća.

- Kad sam postigao pogodak, osjećaj je bio sjajan, taj osjećaj sreće. Bilo je to sjajno iskustvo. To se jednostavno ne može riječima opisati. Iskreno, nisam uopće mogao zamisliti da ću se naći u prilici za pogodak. Igrali smo ipak protiv reprezentacije koja je osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu tako da je naći se u prilici za pogodak bio podvig sam za sebe, a ja sam eto uspio postići gol. Trenutak koji ću zauvijek pamtiti - dodaje.

OK, Bjelovarci su primili 15 komada, ali grad će pamtiti samo taj jedan počasni pogodak, kao poklon za proslavu 110. godišnjice kluba. Međutim tko je mladić koji ga je zabio?

Samo otac brine

Njegov otac bratić je Zdravka Mamića, a on sam je nogometaš zagrebačkog Dinama koji u Bjelovaru igra na posudbi kako bi skupio iskustvo u seniorskom nogometu u 3. HNL. O Zdravku Mamiću ne daje puno izjava.

- Da, Zdravko je bratić mog oca, no o mojoj karijeri brine samo moj otac. On je taj koji mi je najveća podrška i uvijek je tu uz mene. Svoj život je posvetio mom životu i mom snu da postanem profesionalni nogometaš. Stalno me prati, na svakom treningu i utakmici, podržava me i usmjerava.

Ostao je bez riječi kad sam postigao pogodak protiv hrvatske reprezentacije. Bio je stvarno presretan. Još za vrijeme utakmice dobio je pedesetak čestitarskih poziva. Želim ispuniti i njegov i svoj san da postanem profesionalni nogometaš - govori i objašnjava zašto igra u Bjelovaru.

- Velika je razlika između juniorskog i seniorskog nogometa tako da je prilika nastupati u 3. HNL za mene u ovoj fazi karijere neprocjenjivo iskustvo. U Bjelovaru su me sjajno prihvatili i stvarno mi je drago zbog njih što su dobili priliku ugostiti srebrnu hrvatsku reprezentaciju. Nije to mala stvar. Bila je to veliki privilegij i velika čast, lijep trenutak i za Grad Bjelovar i za NK Bjelovar.

Drago mi je zbog mojih suigrača koji su dobili priliku zaigrati protiv ponajboljih svjetskih nogometaša. Bila je to uživancija i za gledatelje, ali i za sve nas na terenu - rekao nam je mladi nogometaš koji i sam želi igrati za hrvatsku reprezentaciju.

- I ja, vjerujem kao i svaki drugi mladi nogometaš u Hrvatskoj, imam samo jedan san, a to je obući hrvatski dres, izaći na teren i slušati hrvatsku himnu s rukom na srcu. Ali da bi do toga došao moram još puno raditi, razvijati se i kao nogometaš i kao čovjek. Uzor mi je Luka Modrić koji je i u Bjelovaru pokazao da je ideal profesionalnog nogometaša. Iako je osvojio sve što se može osvojiti ostao je s obje noge čvrsto na zemlji, miran, pristojan i izuzetno marljiv.

Prema svima se odnosi s poštovanjem, i prema svojim suigračima i prema suparnicima i prema gledateljima. Nikoga ništa ne traži nego pristojno zamoli. Nikoga nije odbio za autogram ili fotografiranje. On i Lovren su i dok je utakmica trajala dijelili autograme djeci. Svaka im čast. A nakon utakmice svi su mi reprezentativci čestitali na pogotku i poručili mi da nastavim marljivo raditi - ističe Mamić.

Neće na fakultet

Prva igračka mu je bila, kaže, nogometna lopta, i od tada se od nje ne odvaja. A škola?

- Završio sam srednju školu i sad se mogu posvetiti isključivo nogometnoj karijeri. Naravno da je obrazovanje važno, ali moj san je baviti se nogometom. Ako neću uspjeti kao profesionalni nogometaš, školovat ću se za trenera ili biti menadžer, jedino je sigurno da ću ostati u nogometu - ističe Mamić.


Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta

Izdvajamo