U trenu se sve može promijeniti. Dovoljno je da se karte poslože krivo i život vam krene istim smjerom. Baš tako nešto dogodilo se Katji. Zbog njezine maloljetne djece promijenili smo joj ime. Nakon što je izašla iz braka ranjena i nesretna, ostala je i bez posla. Nevjerojatno, ali u istome mjesecu. Podstanarka, s dvoje male djece, bez kune i lipe.
- Dogodilo mi se sve ono što sam mislila da se ne događa nikome, već da ljudi izmišljaju i preuveličavaju. Nisam imala ušteđevinu, s biroa sam dobivala nešto sitno, što nije bilo dovoljno da platim podstanarstvo - kazuje za Slobodnu Dalmaciju.
- Jedno sam vrijeme zbog djece glumila da je sve u redu, a dok su oni bili u školi, ja sam i rukama i nogoma kopala kako bih se izvukla iz jame – suzne su joj oči dok se prisjeća.
Katjine su se karte, srećom, u kratko vrijeme opet posložile, pronašla je posao, u svojoj struci, i to puno bolje plaćen nego onaj prijašnji.
Dok "nije stala na noge", pomogla joj je obiteljska prijateljica - ustupivši joj apartman tijekom zime. Iskoristila je pogodnosti za koje dotad nije nikad ni čula i obratila se za pomoć i Centru za socijalnu skrb i Caritasu i Crvenom križu.
1545 potrebitih obitelji
- Od jednih sam dobila paket s hranom, od drugih jednokratnu pomoć, od trećih zimske jakne za djecu. Uglavnom, svi s kojima sam se susretala prema meni su pokazali svoje ljudsko lice. U meni je bila oluja, ali ljudi oko mene su donijeli sunce - veli.
Koliko je takvih poput Katje, zapitali smo se i mi.
- Sa zadnjim danom prošle godine na listi potrebitih Grada Splita bilo je 1545 obitelji, to su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu, od čega otprilike 1/3 čine samačka kućanstva. Do današnjeg dana ove godine zaprimljeno je i 3496 zahtjeva za priznavanjem prava na jednokratnu naknadu - veli Slobodnoj Ante Bjažević, ravnatelj Centra za socijanu skrb Split.
Primjetno je kako broj ljudi u potrebi raste, blago doduše, ali - raste. Jedini je spas, kazuje ravnatelj Bjažević, u - novim radnim mjestima. Pozitivno se na situaciju odrazio i poziv za javne radove, kao i projekt "Zaposlena žena".
Gradska organizacija Crvenoga križa lani je podijelila humanitarne pakete za 2900 Splićana.
- U samom početku akcije mislili smo kako potreba i nije toliko izražena, na kraju smo shvatili da nemamo dovoljno za sve - veli Tomislav Gojo, ravnatelj splitskog Crvenog križa.
Ponovno su aplicirali na EU fondove, pa se nadaju da će i ove "friške" 2018. uspjeti obradovati uljem, šećerom, tjesteninom i higijenskim potrepštinama one kojima radosti nedostaje.
- Susrećemo ljude u potrebi svakoga dana, postoje oni koji žive u teškom siromaštvu, ali zabrinjava povećan broj onih koji su na toj granici. Upravo njima ovi paketi puno znače - veli Gojo.
U blagovalištu nadbiskupijskog Caritasa svakoga dana objed dobiva 130 Splićana, povremenu pomoć prima 370 obitelji, 130 njih dobiva mjesečno bon za spizu, u iznosu od 400 kuna... Brojka na brojku, vrtoglav je zbir.
Pedeset i četiri palete drva za ogrjev je Caritas podijelio, 35 studenata stipendira iznosom od tisuću kuna mjesečno, 38 srednjoškolaca financira sa 700 kuna na mjesec, utorkom i četvrtkom dijeli odjeću i obuću.
Možda je među silnim ovim brojevima ipak najtužniji onaj da dječji Caritas skrbi o tri stotine djece mlađe od deset godina...
Nema podstanarskih stanova
- Sve je to začaran krug, teško je iz njega izaći. Transgeneracijsko nas siromaštvo brine. Dolaze nam, primjerice, maloljetnici čijim smo roditeljima prije dva desetljeća pomagali, tako imamo i po tri generacije jedne obitelji ovisne o pomoći drugih – otkriva Slobodnoj Đordana Barbarić, predsjednica Udruge "MoSt", udruge koja skrbi o onima koji izlaza ne vide.
Egzistencijalna frka i panika čini roditelje da rade i rade i rade, pri tome, ne svojom krivnjom, već krivnjom kapitalističkog, nehumanog zamašnjaka, ne mogu nositi teško roditeljsko breme.
I što se događa? Imamo sve više mladih sa psihičkim teškoćama, sve više onih koji su ovisni o medikamentima, anksioznost je u porastu, depresija galopira...
Ima li sunca na obzoru?
- Turizam nam je donio mnogo dobrog, ali donosi nam i probleme. Zbog toga više nemate u cijelome gradu podstanarski stan ispod 400 eura, nužna nam je stambena politika, nužna nam je razvojna strategija socijalne skrbi grada, odmah i danas. Jasno je, naravno, da bez dobre gospodarske priče nema ni pozitivne demografske, sve je to, velim vam, krug - kazuje Barbarić.