MIRELA PANDŽIĆ

ISPOVIJEST NAŠE BIVŠE RUKOMETNE REPREZENTATIVKE Na drugoj godini faksa doznala sam tešku dijagnozu. Znala sam da možda neću doživjeti sljedeći dan...

AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 14.06.2018. u 22:50

  • Goran Mehkek / CROPIX

    Mirela Pandžić

    Priča Mirele Pandžić priča je o onom jednom ključnom trenutku koji život dijeli na život prije i život poslije.

    Na drugoj godini fakulteta, 1982. godine, dijagnosticirana joj je ventrikularna tahikardija - poremećaj srčanoga ritma.

    Takva dijagnoza srčanoga oboljenja u 20-ima je, kaže Mirela, prilično neuobičajena za srčane bolesnike. Obično postoje naznake nepravilnosti u ranijoj dobi, međutim to kod nje nije bio slučaj, piše na službenoj internetskoj stranici Hrvatskog crvenog križa.

    - Prije toga nikad nisam bila bolesna i cijeli sam se život aktivno bavila sportom. Od atletike do rukometa. Nakon 18. godine, postala sam i dio tadašnje državne rukometne reprezentacije - izjavila je Pandžić.

    Nakon dva bliska susreta sa smrću, uslijedio je već spomenuti život poslije. Mirela je prekinula sportsku karijeru, a fakultetskim i inim obvezama pristupala je ležernije.

    - Nije bilo smisla buniti se i razmišljati o nepravdi. Radikalna promjena životnih navika bila je nužnost jer je sve suprotno značilo smrt - prisjeća se.

    Prve godine po dijagnozi nije joj bilo nimalo lako, ali zahvaljujući sportskoj disciplini koju je imala, uspjela se pridržavati novih pravila:

    - Brige i uzrujavanje postale su prošlost. Sve što sam radila, radila sam s manje nervoze, pritiska i trke. Sve sam prilagodila laganom ritmu i posve sam napustila nerviranje.

    "Novo normalno" pod znak upitnika svelo je dobar dio planova.

    - Znala sam da možda neću doživjeti sljedeći dan, tjedan, godinu... No, zapravo nitko to od nas ne zna, samo što, nažalost, ne živimo s tom činjenicom - istakla je Mirela, a piše Hrvatski crveni križ.

    Usprkos cijeloj situaciji, odlučila je učiniti najviše s onim što ima.

    - Nisam mogla biti statična i pomicala sam granice. Završila sam Pravni fakultet, putovala i vjenčala se. Iako mi liječnici to nisu nikako preporučali, naprotiv, zabranjivali su, odlučila sam i roditi dijete.

    Upravo nakon porođaja Pandžić je primila prvu transfuziju krvi.

    - Tad sam osvijestila važnost darivanja krvi i važnost dostupnosti krvi. Svi se možemo naći u situaciji da nama ili nekome od naših bližnjih treba krv, a tako i organi - naglasila je.

    Transplantaciju srca imala je 2003. godine. Takve, kao i druge operacije, zahtijevaju dostupnost većih zaliha krvi, zbog čega Mirela pruža podršku i potiče sve dobrovoljne davatelje krvi da kontinuirano daruju te nastave spašavati živote.

    Potaknuta vlastitim životnim iskustvom, zajedno s kolegicom Tanjom Watz, 2005. osnovala je udrugu Transplant, usmjerenu promicanju darivanja i presađivanja organa.

    Udruga okuplja osobe s kroničnim bolestima vitalnih organa, kao i osobe na listi čekanja za transplantaciju, osobe na dijalizi, transplantirane osobe te članove njihovih obitelji i prijatelje te zdravstvene djelatnike s područja transplantacijske medicine.

    Zahvaljujući kontinuiranom radu udruge, ali i spremnosti građana, Hrvatska je u kontekstu Europe na samome vrhu po broju davatelja i broju transplantacija u odnosu na broj stanovnika. U Hrvatskoj se godišnje transplantira oko 400 organa, piše na službenoj stranici Hrvatskog crvenog križa.

    - Javne zdravstvene akcije i kampanje moraju se raditi kontinuirano. U udruzi smo svi različitih struka i životnih priča, ali predani smo promicanju darivanja i presađivanja organa - kaže Mirela.

    Jedan od ciljeva udruge Transplant jest napraviti dobro okruženje za ljude s kroničnim bolestima nekoga organa kakve su i same osnivačice udruge prošle: "U naše doba bilo je malo informacija, a danas svi koji se susretnu s takvim tipom oboljenja mogu računati na našu pomoć, od savjeta i literature do smještaja".

    Mirela, danas ponosna majka 28-godišnjakinje, povodom Svjetskoga dana darivatelja krvi, zahvalila se svim darivateljima krvi kao saveznicima u vlastitoj misiji jer su, zahvaljujući njima, baš poput njezina, spašeni mnogi životi i dane mnoge životne prilike.

    Izdvajamo