CRVENI NOSOVI

JEDAN DAN S DJECOM KOJA PROVODE LJETO U BOLNICI 'Dragi striček klaun, hvala ti, zbog tebe na operaciju idem pjevajući...'

    AUTOR:
    • Tena Šarčević,
    • Nina Glučina Ramadža

  • OBJAVLJENO:
  • 10.08.2019. u 16:54

Marko Todorov / CROPIX

 

Luftići i lopte svih oblika, kantice i lopatice za pijesak, pištolji na vodu te, ako mama i tata baš inzistiraju, krema za zaštitu od sunca pa narukvice na napuhavanje za one nešto slabije plivače. Većini se djece ovih dana život vrti oko ovih predmeta. Praznici su, vrijeme je igre, zabave, sunca i mora.

Ali ne i za one klince koji su u ovo najtoplije i najveselije doba godine - u bolnici. Njihova su stvarnost, pomislili bi, bolnički krevet, strogi odmor, infuzije i terapija.

No, ima i u bolnici razloga za veselje, uvjerili smo se pri posjeti odjela pedijatrije na zagrebačkom Rebru i splitskom KBC-u. Otišli smo tamo u djeci najdraže doba dana - ono kada im dolaze klaunovi doktori, ekipa iz Crvenih nosova koja brine da u bolnici nikada ne bude dosadno. U Zagrebu ulazimo prvo u sobu sedmogodišnjaka Nemanje.

Marko Todorov / CROPIX

Ica Mrvica i Pandolina objašnjavaju Nemanji (7) da je on čaroban dječak

 

Pande i opera

Protagonistice ovog “haranja” po bolnici su klaun-doktorice Ica Mrvica i Pandolina. Obje imaju supermoći. Ica se može smijati toliko jako da joj se vide apsolutno svi zubi, dok je Pandolina iznimno ponosna na svoju vještinu podučavanja opernog pjevanja. Nažalost, podučava samo pande. A jednu nosi i na svojem ruksaku.

Ica i Pandolina zapinju u okviru vrata prilikom ulaska u Nemanjinu sobu, pa im mališan priskače u pomoć. Nemanja sjedi mami u krilu i oduševljen je performansom ovih neobičnih umjetnica. Ali, nisu svi njihovi fanovi.

- Imam seku koja vas se boji - kaže im, pa mu Pandolina izvodi trik u kojem mu iz jednog crvenog nosa stvara dva - jednog za njega, jednog za seku.

- Okej, a kako se ovo dogodilo - ne da se zbuniti mali Nemanja.

- Pa, kad si ti čaroban! - odgovaraju mu djevojke pa ga, da bi ga uvjerile, zamole da puhne. On puhne, a njih “veliki vjetar” odnese iz njegove sobe.

- Ma, nije u bolnici tako loše. Ja sam s njim cijeli dan, a u sobi mu je bila i jedna curica s kojom se stvarno, kako bi se reklo, ‘skompao’ - kaže nam Nemanjina mama Slađana.

- Razonoda je klincima otići do igraonice, koja je odlično opremljena, ili se poigrati u parku. A tu su i neizbježni mobiteli i tableti - priča nam mama, koja je oduševljena radom Crvenih nosova.

Marko Todorov / CROPIX

Devetogodišnji Petar fotografiran dok se premišlja hoće li pristati da mu klaunese operu uši magičnim štapićem. Njih dvije vole pjevati i čarolijom niotkud stvarati crvene nosove

 

- Već smo se s njima susreli pet ili šest puta. Prvi put su došli svirati i pjevati, drugi put su mi posolili sendvič. Tu smo se jako smijali - prisjeća se, pa dodaje da je njihov pristup “razonoda i za velike, a pogotovo za male”.

U sobu devetogodišnjeg Petra klaunice također jedva ulaze - ovoga puta jer se pod toliko cakli da su uvjerene da je cijela prostorija zapravo bazen s jednim otokom - krevetom na kojem sjedi Petar.

Ipak uspijevaju prevladati strah pa kreću bacati fore, a dječaka pitaju bi li htio da mu svojim čarobnim štapićem operu uši. Njemu ta ideja nije baš nešto i ne odustaje od odbijanja brzinskog pranja iako Ica i Pandolina peru uši jedna drugoj, pa čak i Petrovoj mami. Cure su ipak na vrijeme shvatile zašto je bio toliko tvrdoglav - on je baš iza uha čuvao dva crvena nosa! Jednog će dati manjem bratu, koji “doma živcira tatu”, objasnio je i dodao da su mlađem braci omiljene aktivnosti čupanje i grickanje ukućana.

- Pa, tvoj je mlađi braco onda kao morski pas - zaključile su klaunice doktorice.

Igraonica i sladoled

S Petrom smo kasnije nešto i ozbiljnije porazgovarali, pa nam je otkrio da se veseli odlasku na more u kolovozu. Nije mu, kaže, dosadno - u sobi je imao i djevojčicu od dvije i pol godine, pa su skupa gledali crtiće. U igraonici još nije bio jer je u bolnicu stigao tek dan prije nego smo ga obišli. Na kraju hodnika u svojoj je sobi vedre klaunice dočekala i djevojčica Petra, koja je baš završila prvi razred. - Gledam crtiće, a s prijateljicom sam se igrala i u parku. Jele smo i sladoled. Jednom su nam bile i tete pričalice - otkrila nam je.

Veseli obilazak popratila je i glavna sestra pedijatrijskog odjela Antonija Marić.

- Klaunovi doktori su tradicionalno kod nas cijele godine, a pogotovo su važni u ovom ljetnom periodu kada je većina djece na moru, a neki od njih u bolnici. To im značajno smanjuje stres, skrate im se bolnički dani i pomogne im se da se lakše nose s bolešću - kaže nam sestra, pa dodaje da u vrijeme dok traje školska godina u njihovoj bolnici postoji i škola, tako da oni koji su dugo tu ne gube razred, nego mogu pohađati nastavu ako im zdravlje to dopušta.

Marko Todorov / CROPIX
 

- Tu je i igraonica u kojoj su djeca veći dio dana. Roditelji mogu biti s njima praktički 0-24, o čemu se dogovaramo ovisno o težini bolesti, uvjetima na odjelu i slično. A klaunovi ih dodatno animiraju jer mi imamo puno posla pa nekada ne bude vremena. Uvelike pomažu i nama i djeci - zaključila je.

Na jednog s crvenim nosom smo “nabasali” i u splitskom Kliničkom bolničkom centru dok je uveseljavao najmlađeg pacijenta na odjelu za abdomen i urologiju koji je plakao dok je čekao da mama dođe po njega i da dobije svoju bočicu s mlijekom.

Prvo se malo preplašio, a onda je kroz igru s doktorom Nadjimirom Dobrićem smijeh, tek nekoliko mjeseci starog mališana koji je prije nekoliko dana napravio svoje prve samostalne korake, postajao sve glasniji. Baš kad su se suze na obrazima najmlađeg i najslađeg pacijenta osušile, došla je mama Marina koja se oduševila s klaunom.

- Upravo sam došla po svoje dijete, danas izlazimo i prvi put sam vidjela doktora klauna. Oduševljena sam. Sin ga je odlično prihvatio, smijao se, plesao na njegove pjesmice, ispričala nam je mama Marina Pavić.

Bezbolna operacija

Doktor Nadjimir je svoju vizitu nastavio i u svim drugim sobama ovog odjela i prilagodio se svakom pacijentu na najprikladniji način. Oraspoložio je sve na dječjem odjelu za abdomen i urologiju Kliničkog bolničkog centra Split.

- Ako neko dijete žuri na operaciju cilj mi je, pogotovo ako su roditelji tu, da operacija prođe što bezbolnije za roditelje koji su obično zabrinuti i anksiozni i za dijete. Na licima mališana vidljivo je da im olakšavamo cijeli proces, neki primjerice nakon susreta s nama na operaciju ne žele ići u svojim krevetićima nego sestri daju ruku i s pjesmom i trikovima dobrovoljno odšetaju na operaciju. Ja ih čekam nakon operacije na intenzivnoj njezi - klaun doktor nam je ispričao jednu od brojnih situacija u kojima je pomogao. U Hrvatskoj klauna doktora i doktorica ima ukupno 22 i uveseljavaju najmlađe pacijente već 10 godina.

Najmlađi pacijenti su nam ispričali da im je za vrijeme svog boravka u bolnici bilo puno bolje i manje strašno nego što su očekivali kada su im roditelji rekli da moraju na operaciju. Našli su prijatelje, doktori klauni su ih nasmijali i zabavili s mini košarkom koju su igrali.

Nikola Vilić / CROPIX
 

- U bolnici mi je bilo super, našao sam nove prijatelje i hrana nije uopće bila loša. Danas su nam došli klaunovi. Svidjela mi se njihova pjesma i igranje s nama. Najbolje mi je bila ona mala košarka koju smo igrali - govori nam dječak.

Mladenka Majerić, izvršna direktorica udruge Crveni nosovi, osvrnula se na prvih 10 godina djelovanja.

- Sjećam se da gotovo nitko nije znao za nas ni što mi radimo kad smo tek počinjali, a evo još malo pa je deset uspješnih godina iza nas. Klaun u bolnici ima svoju iznimno važnu ulogu jer on kroz radost i humor s kojim dolazi pomaže ozdravljenju djeteta. Dijete u bolnici nije u svom prirodnom okruženju i samo to je za njega već stres.

Ispred djece nema glume i oni cijene autentičnost i iskrenost, a klaun je u tome zaista majstor. Djeca pitaju osoblje bolnice kada će im ponovno doći naši doktori, za kraj će Majerić.

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo