Izbor za najboljeg poljoprivrednika, koji u Hrvatskoj organizira europarlamentarka Marijana Petir, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je deset najboljih. Ovo su njihove priče...
“Kada smo krenuli s proizvodnjom industrijske konoplje, ljudi su nam se maltene podsmjehivali, smatrajući da je to biljka prošlosti, no nije nas to omelo u našim planovima da od konoplje napravimo dobru priču. Danas smo sigurni da smo na dobrom putu i da je konoplja biljka sadašnjosti i budućnosti”, riječi su Zvonimira Kalića, po struci svježeg magistra međunarodnih odnosa i diplomacije, ali po zanimanju poljoprivrednika i nositelja OPG-a Kalić, čije je sjedište u Đakovu, ali sve vezano uz proizvodnju i preradu konoplje smjestili su u Vrpolje.
Točnije, na imanje njegova pokojnog djeda s majčine strane Mate Tunukovića, čiji je životni put uvelike usmjerio sadašnjicu koju žive Zvonimir i njegovi roditelji Zdravko i Zvjezdana, inače članovi OPG-a.
Ekološka ishrana
- Dida i baka praktički su cijeli život bili poljoprivrednici i obrađivali su 100 jutara zemlje kada se za nju nisu davali nikakvi poticaji, a u mom slučaju očito je genetika učinila svoje, pa sam se opredijelio za poljoprivredu, no sigurno je da će i znanje koje sam stekao o međunarodnim odnosima, komunikaciji, geopolitičkom položaju, što raditi, kako opstati... pomoći kako bih ovo što radimo podigao na još viši nivo – kaže nam Zvonimir dok sjedimo u pomno uređenom i urednom dvorištu kuće njegovih pokojnih djeda i bake. U dvorištu u kojem se rodila i sada već petu godinu živi nova priča.
- O konoplji zapravo nismo ništa znali dok se dida nije razbolio. Naime, 2013. godine dijagnosticiran mu je galopirajući zloćudni tumor na mozgu i liječnici u KBC-u Dubrava kazali su nam da se pripremimo za najgore. Bilo je otprilike da će poživjeti još mjesec dana. No, tada je moja teta, mamina sestra, Jasna Beritić čula kako konoplja ima niz jako dobrih nutritivnih vrijednosti, pa su ona i moja majka odlučile pokušati didi pomoći s konopljom – prisjetio se Zvonimir teških obiteljskih trenutaka kroz koje su prolazili prije pet godina.
- Uglavnom, da ne dužimo, odlučili smo tatu staviti na ekološku ishranu bez ugljikohidrata u kombinaciji s konopljinim uljem, davali smo mu dvije jušne žlice dnevno. Bio je to galopirajući tumor, no dogodilo se nešto neočekivano i on je za 40 dana ustao iz kreveta i progovorio, a životni vijek mu se produljio za još 10 mjeseci – kazala je gospođa Zvjezdana.
Zvonimir je, pak, te 2013. godine postao prvostupnik poslovne ekonomije na VPŠ Libertas, a nedugo nakon djedove smrti upisao je već spomenute Međunarodne odnose i diplomaciju na Sveučilištu Libertas. Roditelji su nešto ranije izašli iz auto branše, odnosno trgovine auto dijelovima u kojoj su godinama bili uspješni, no izgubili su bitku s “velikim igračima”. Bilo je to vrijeme kada su se našli na životnoj prekretnici i ozbiljno razmišljali o tome da se zapute u Njemačku i tamo pronađu drugi posao. No, spoznaje o vrijednosti i mogućnostima konoplje do kojih su u međuvremenu, na doduše strašan način, došli, natjerale su ih na razmišljanje. Zbrojili su dva i dva. Zvonimir je od pokojnog djeda naslijedio OPG, imali su svojih 10 hektara zemlje, koju su još 2011. godine uveli u ekološku proizvodnju i odlučili su se na preuzimanje rizika.
Usponi i padovi
- Prve godine posijali smo 8,5 hektara i već tada imali smo ekološki certifikat, a onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Naime, te prve godine imali smo i najbolji prinos – oko 10 tona sjemena, što je bio najbolji rezultat u Hrvatskoj među svim proizvođačima konoplje. Upakirali smo to sjeme u vreće od 20 kg i odvezli na sajam u Zagreb tražeći nekog prerađivača kojemu bismo to sjeme prodali. Tada nismo razmišljali o finalnom proizvodu. Međutim, nitko nam nije htio platiti odgovarajuću cijenu za koju smo smatrali da je zaslužujemo, jer je iza tog sjemena stajalo puno krvavih žuljeva i savijene kičme s obzirom na to da je godina bila kišovita i jako smo puno morali kopati. Rekli smo si da ga nećemo dati za bagatelu i tada smo krenuli u preradu – kazao je Zvonimir.
Budući da nisu imali svoje strojeve, našli su tvrtku koja im je uslužno odradila preradu sjemena u hladno prešano konopljino ulje, a onda i u brašno, proteinski prah i sjemenke.
- Naš prvi izlazak na tržište bio je na adventskim sajmovima u Đakovu i Vinkovcima 2014. godine. I tada smo krenuli po sajmovima i konferencijama po cijeloj Hrvatskoj, pri čemu smo u ove četiri godine prošli gotovo stotinu gradova i mjesta u kojima smo prodavali naše proizvode – rekao je naš mladi domaćin.
Kalići su odabrali teži, ali ipak isplativiji put. Bilo je, doduše, pokušaja da uđu u neke trgovačke centre, što su u nekim kraćim periodima i uspijevali, no iskustvo koje su Zdravko i Zvjezdana imali s dugogodišnjim trgovanjem auto dijelovima puno im je značilo u plasmanu proizvoda od konoplje na tržište.
- Trgovine traže odgodu plaćanja, imaju rabate..., a nama je trebao “živi novac” kako bismo ga uložili u vlastite strojeve za preradu. Zato smo se opredijelili za prodaju po sajmovima, odnosno na kućnom pragu. Nije to bilo lako, a tata je znao krenuti iz Rovinja i završiti u Podgori. No, imali smo cilj i viziju i sada smo sigurni da smo na pravom putu – priča Zvonimir dok obilazimo imanje na kojem su smjestili i pogon za preradu i skladište i prirodnu sušionicu za čaj od konoplje... Ističe pritom da su dosad ostvarili tri od pet zacrtanih stupnjeva svoga projekta. Prvi je bio povećati površinu na kojoj će sijati konoplju što su i učinili tako što su uzeli privatno u zakup još 15 hektara zemljišta i već prošle godine zasijali su konoplju na gotovo 24 hektara.
Zdrava proizvodnja
U međuvremenu su kupili strojeve i otvorili vlastitu proizvodnju kroz certificiranu ekološku stanicu za preradu i proizvodnju finalnog proizvoda koje, kao treći stupanj, prodaju osim na domaćem još i na inozemnom tržištu.
Zvjezdana Kalić i Zvonimir Kalić
- Pred realizacijom je četvrti stupanj projekta, a to je vlastita sušara na našem imanju, a onda kao završni stupanj i svojevrsni finale ove priče planiramo ovdje izgraditi kušaonu ulja industrijske konoplje i tako povezati proizvodnju, preradu i kušaonu sa seoskim turizmom na imanju moga dide – iznio nam je Zvonimir svoje i obiteljske planove. Kalići danas uz četiri osnovna proizvoda koja imaju od prvoga dana kada su krenuli s preradom, nude još 20-ak različitih proizvoda kojima je baza ili dodatak konoplja, pa tako imaju i slatki namaz, med, čokoladu... s konopljom. Zvonimirova teta Jasna u međuvremenu se počela baviti i uvozom sjemena konoplje u Hrvatsku.
- Ovo je zdrava proizvodnja zdrave hrane. To je teži način, ali najzdraviji - poručuju Kalići, koji se do sada nisu natjecali ni za novac iz fondova EU, što ne znači da neće.
- Naš krajnji cilj je napraviti tvornicu za finalne proizvode industrijske konoplje, da u njoj zaposlimo ljude i tako pomognemo gospodarskom razvoju - kaže Kalić.
