DR. BORIS NEMEC ZA JUTARNJI

LIJEČNIK HRVATSKE REPREZENTACIJE SVIH PET SATI BIO JE U VATRENOM AUTOBUSU Imali smo jasno zacrtan plan, a kad smo sletjeli u Zagreb uslijedio je šok!

Tom Dubravec / CROPIX, Darko Tomaš / CROPIX

“U tri ćemo sletjeti, već u tri i pol bit ćemo u Zagrebu, potom idemo do predsjednice na Pantovčak, a u deset je večera! Bili smo uvjereni da će tako i biti dok je zrakoplov letio prema Zagrebu. A onda šok!

Dečki su bili dirnuti već dočekom na aerodromu, a kad je autobus krenuo put Zagreba, svima je bilo jasno da planovi padaju u vodu. Pogledali su se i samo zaključili - neće ići! Samo Bog zna kad ćemo stići do Trga bana Jelačića. Uzeli su ‘rekvizite’, slijedili bećara Vidu i kapetana Modrića i krenuli u beskonačnu komunikaciju s divnim ljudima koji su nas dočekali”, doznali smo iz prve ruke, od prof. dr. Borisa Nemeca, liječnika hrvatske reprezentacije, koji je svih pet sati s reprezentativcima bio u autobusu do Zagreba.

Nalet emocija

- Baš je bilo lijepo. Igrači to nisu očekivali. Teško je to opisati taj nalet emocija koji je, kako je vrijeme odmicalo, rastao sve više. Htio bih imati snimku svih tih pet sati putovanja do Zagreba da mogu gledati neponovljiva događanja kad budem jako star, kad više ništa neću znati raditi. I igrači i mi ostali u busu i poslije pet sati imali smo energije kao da smo se tek ukrcali. I Vida, i Modrić, i Vrsaljko, i Mandžukić, i Brozović... đipali su po busu bez prestanka. Bio je to nevjerojatni adrenalin. Čak i ja koji imam nešto godina na leđima nisam osjetio nikakav umor. Tek sad kad je to prošlo i odvrtim film u glavi, kažem: Bože moj, trebalo je to izdržati! Da mi netko unaprijed kaže ‘ideš u bus koji će gmizati ulicama i iz njega nećeš moći barem pet sati’, sigurno se ne bih ukrcao, ali ovo je bilo izvan pameti! Dečki bi rekli - nismo normalni. Nismo ni primijetili koliko smo dugo putovali do bana. Naprosto, bilo je to nestvarno - opisuje atmosferu u šampionskom busu dr. Nemec.

To su “životinje”

Zanimalo nas je odakle dečkima toliko energije da se pet sati ne gase.

- To su ‘životinje’, ne biste vjerovali koliko snage imaju. To koliko treniraju i rade na snazi, običnom je smrtniku nepojmljivo. Osim toga, dovoljno ih je vidjeti koliko jedu. Ručaju obično juhu pa neku paštu bolognese ili nešto drugo. Natovare tanjure više od bilo koga, kao da je to glavno jelo. Slijedi meso, također u nevjerojatnim količinama, naravno, s prilozima. No, tu nije kraj jer onda posegnu za slatkim pa za voćem. To traje. Moglo bi se reći da potamane sve što im dođe pod ruku. Kad ih gledam, pitam se gdje to trpaju. No, njihovi su treninzi takvi da se sve to pretvara u mišiće i ispod kože im se naziru samo mišići - objašnjava prof. dr. Nemec nevjerojatnu snagu hrvatskih reprezentativaca.

Dodaje da tijekom tih pet sati vožnje do Zagreba u busu i nisu puno međusobno komunicirali.

- Galama je bila velika. Dečki su bili neumorni. Nadglasavali su narod. Ne znam kako im je uopće ostalo glasa do Trga bana Jelačića - kaže prof. dr. Nemec.

Očito je da su igrači dio svoje energije uspjeli prenijeti i na prof. dr. Nemeca, koji je već jučer ujutro bio za operacijskim stolom, a navečer na fešti koju su njegovi Varaždinci priredili svojem sugrađaninu izborniku Zlatku Daliću.

Izdvajamo