Iako u Puli živi već 10 godina, ovdje je završio osnovnu i srednju medicinsku školu, ima stan, posao i djevojku, pulski Moldavac Serghej Roscsa vrlo će vjerojatno biti deportiran.
Naime, prije mjesec dana dobio je rješenje po kojem gubi pravo boravka u Hrvatskoj budući da s njime više od studenoga 2016. ne živi majka, a zakon pod kojim su dobili dozvolu za boravak u Hrvatskoj do kolovoza ove godine je spajanje obitelji. Upravo stoga moglo bi mu se lako dogoditi da bude deportiran u Moldaviju, gdje mu trenutačno žive i otac i majka, ali odavno ne kao par. Naime, Serghej ima sve, samo ne sretnu obitelj i životnu sudbinu koja ga je dovela tu gdje je sada - pred zidom. Kaže da će možda jednog dana napisati memoare. Sada se bori za svoj život.
- Rješenje o gubljenju prava na daljnji boravak u Hrvatskoj vrijedi, pismo žalbe je poslano i sada čekam odgovor. U slučaju da bude negativan, moram napustiti teritorij Hrvatske, a ako ne, radit ću nove dokumente. Duhovno ne pripadam nikome, pripadam nekom nomadskom načinu života - kaže ovaj 20-godišnji Moldavac koji se, kaže, nema čemu vratiti u Moldaviji. Tamo je, naime, živio do drugog razreda osnovne škole s ocem koji je otišao od njegove majke, a onda je majka jednom došla po njega i odvela ga u Rusiju, i nikad se više nisu vratili u Moldaviju.
Rekla mu je tada da mu je otac mrtav, da bi tek kasnije saznao da to nije tako. Nazvao ga je, ali budući da je otac već zasnovao novu obitelj, sa Serghejem nije želio nikakav odnos. S majkom, inače liječnicom opće prakse koja je u Hrvatskoj sklopila lažni brak kako bi mogla ostati, danas komunicira putem socijalnih mreža i kaže da joj za rješenje nije rekao jer ju ne želi uznemiravati zbog njenog, kako veli, lošeg zdravstvenog stanja.
- Sve što sam stvorio, stvorio sam svojim trudom, i to sam. Znam da je moja majka otišla iz Hrvatske s razlogom jer je htjela naći načina kako doći do novca i ubaciti se u neke veće poslove. Nikad se poslije nije vratila. A da se i vratim u Moldaviju, ona me ne bi mogla uzdržavati jer ima invalidsku penziju. Morao bih nostrificirati svoje svjedodžbe, ali je upitno mogu li to napraviti. U najgorem slučaju otići ću u Irsku, na Filipine, Egipat. Nisam još odlučio, ali bih otišao s planom. Ipak, najradije bih ostao jer ovdje imam djevojku Teu s kojom sam već dvije godine, imam prijatelje, posao, stan. Stvorio sam neke temelje - priznaje nam Serghej koji za svoju aktualnu situaciju ne okrivljuje majku.
A upravo se s njom Serghej selio po svijetu, pa čak živio na ulici. Nakon dvije burne godine u Rusiji sa stanodavcem iz pakla koji ih je maltretirao, majka mu se odlučila za velik iskorak i selidbu u Hrvatsku, točnije u Pulu. Tu je živjela Serghejeva starija polusestra koja također danas više ne živi u Puli. Serghej je doslovce prepušten sam sebi.
- Život u Puli na početku nisam uspio uhvatiti jer sam bio izoliran od svega. Nisam shvaćao da smo na početku imali samo turističku vizu, a uostalom bio sam maloljetan. Netko se trebao brinuti za mene. Tu mislim da je najviše pogriješila moja polusestra koja se trebala pobrinuti za nas jer je poznavala hrvatske zakone. A ona mi je samo znala govoriti da se pazim da me ne legitimira policija. Nikoga jednostavno nije bilo briga - priznaje nam emotivni Serghej, koji inače svira gitaru u pulskom bendu FloMasters. Što dalje, pitamo ga? Rješenje je ili ženidba ili radna dozvola.
- Djevojka i ja razmišljali smo o ženidbi, ali su rekli da bi vjerojatno jako teško mogao dobaviti dokumente koji su potrebni matičnom uredu. S druge strane, trebao bih položiti ispit za instruktora ronjenja, budući da radim u ronilačkom centru Orca, kako bih po toj osnovi dobio dozvolu ili naći zaposlenje kao fizioterapeut. Vidjet ćemo što ću na kraju od toga moći napraviti - priznaje nam rezignirani Serghej.