Susret s mladom Zadrankom Lucijom Mijolović, koja ima Down sindrom, i njezinim osmijehom vraća nadu u život u kojem neće biti različitosti. Ljupka, umiljata, istodobna odlučna u svojim nakanama, Lucija budi neizmjernu ljubav prema životu i postojanju.
Svaki pokret ove djevojke nudi vjeru da osobe koje imaju ovakve ili slične probleme zavređuju našu osobitu pozornost i pomoć. Iznimna ljubav njezinih roditelja, majke Marine i oca Zorana, te ostalih članova obitelji, sestre Anamarije i brata Marina, nikad nije bila upitna. Ono što posebice veseli jest činjenica da je Lucija zahvaljujući njima, ali i dragim ljudima oko nje postala najbolja plivačica u Hrvatskoj! I ne samo to... Iza nje su i odličja s međunarodne scene, napose europskih prvenstava. Za cijelu priču valjalo je skoknuti na Kolovare, zadarsko ljetno plivalište na kojem se okupljaju brojni poznati sportaši, među njima je rado viđena upravo naša Lucija.
Vodena terapija
Od njene sedme godine radimo s njom, Lucija je postala nedjeljivi dio naših života pa se može reći da smo obitelj u pravom smislu riječi. Valjalo je imati strpljenja, biti uporan, pa nam je svima skupa to bio veliki izazov, odnosno, željeli smo vidjeti koliko daleko može ići. Nakon što je proplivala, odmah smo je priključili u natjecanje s ostalom djecom i bili nemalo iznenađeni, jer je ne samo savladala sve tehnike plivanje, nego je bila spremna i za najteže discipline. Izrazit ću se slobodno i reći - Lucija je ‘razvalila sve’ oko sebe - priča Danijela Kurtin, prof. kineziologije, trenerica plivanja koja je nastavila terapiju koju je započela njezina kolegica prof. Josipa Nekić.
Vodena terapija pokazala se kao pun pogodak za Luciju koja je od samih početaka iskazala darovitost koju je pretočila u bezbroj odličja na domaćoj sceni. Ali...
- Veliki je problem što u Hrvatskoj imamo svega dva ili tri natjecanja za osobe s Down sindromom, međutim, stvar su spasili Talijani koju su nas uvukli u svoju priču, odnosno, otvorili put prema međunarodnim natjecanjima. Zahvaljujući njima, Lucija je uzela dva puta srebro, jednako tako i broncu na europskim prvenstvima, bila je u peta na Svjetskom prvenstvu i sekunde su je dijelile od odličja. Ne voli gubiti, ali se pomirila s time da će drugi put biti bolje - veli teta Danijela.
Svaku riječ razgovora s njezinim roditeljima i trenerima Lucija je pomno pratila, tek je na trenutke iskazivala nestrpljenje, jer je znala da je očekuje “fotosession” s našim fotografom Jurom Miškovićem kojeg dobro poznaje upravo zbog snimaka uz rub bazena ili u samom plivalištu.
Potpuno socijalizirana
Jako volim plivati i puno mi je drago što mogu ići na natjecanja, gdje upoznam nove prijatelje. Na Svjetskom prvenstvu u Italiji sam se družila s Marijom Pinjuh iz Zagreba. Baš nam je bilo lijepo. Imam i dečka zove se Italo - rekla je Lucija uz nježan pogled prema mami Marini, profesorici engleskog i francuskog jezika, koja je zajedno sa svojim suprugom Zoranom od prvoga dana tražila način kako Luciju socijalizirati čim prije.
Veliki trud
Nije išlo lako, moram priznati, međutim, nismo odustajali, krenuli smo od sportske škole Loptica gdje su u početku bili oprezni kako se odnositi prema djevojčici s posebnim potrebama. Ali zahvaljujući stručnosti bračnog para Miočić brzo se krenulo naprijed, da bismo danas, uz svesrdnu pomoć ljudi u Plivačkom klubu Zadar, govorili o Luciji kao plivačici koja odlazi i na Svjetsko prvenstvo. Možete misliti koliko je radosti u našim srcima, zato želimo potaknuti i druge roditelje da se uključe u projekte poput ovoga, jer vodena terapija otvara i druge mogućnosti za koje ne bismo ni znali da nije bilo upornosti i silnoga truda ne samo nas kao roditelja nego i ovih divnih ljudi koje doista doživljavamo kao dio naše obitelji - zadovoljna je mama Marina, čije je riječi stalno potvrđivao tata Zoran.
Zahvalna i skromna
Ono što uvelike veseli ne samo Luciju nego i sve koji su uz nju, jesu aktivnosti izvan sporta. Jer mlada Zadranka, doista, želi biti kao i njene vršnjakinje, pa se odlučila na odlazak u plesnu školu, vježba zumbu. I što je važno istaknuti, Lucija u plesnu dvoranu odlazi samostalno, kao i na treninge. Vješto upravlja biciklom, služi se svim medijima koje koriste mladi, ima i svoj Facebook profil, rado odlazi u kino....
- Veseli nas njezina samostalnost i što je slikovito rečeno pronašla svoj prozor u svijet. Njezina spavaća soba je također posebna priča, jer svaki komad odjeće ima svoje mjesto, ono što se kod nas kaže sve je ‘kao po špagu’! Sve navedeno razlog je našoj velikoj sreći što smo joj uspjeli omogućiti da bude jednakopravan dio okoline u kojoj živi. Zato ću još jednom pozvati roditelje da se udruže i neka ne klonu na prvoj birokratskoj prepreci, jer svaka žrtva će se kasnije ispisati zlatnim slovima, naša djeca zaslužuju biti kao i ostala - zaključila je gospođa Marina.
Brigu o pedagoškom pristupu Luciji, što je sastavni dio projekta koji smo upoznali, preuzela je Martina Jelenković, učiteljica razredne nastave...
- Lucija je više nego zahvalna osoba, radimo pet godina zajedno, istina, u početku nije bilo baš lako, ali nas ni jednoga trenutka nije napustila upornost. Iskreno, meni je također bila nepoznanica koliko su mogućnosti osobe s Down sindromom, međutim, vrijeme je donijelo predivne rezultate. Lucija obožava krasopis i urednija je od mnogih koji redovito pohađaju školu. Piše na diktiranje, svladala je neke matematičke operacije, odnosno, zbraja i oduzima odlično. Uglavnom uspjeli smo u mnogo čemu, iako su nepoznanice bile velike. Sretni smo što je ispalo ovako, ali nećemo prestati, jer još ne znamo kolike su mogućnosti djece s Down sindromom. Ono što znamo jest činjenica da je Lucija željna života i to joj svi skupa nastojimo omogućiti - radosno je zaključila Martina.
Naša Lucija ma iznimne mogućnosti
S Malom Lucom, kako je od milja zovem, radimo naporno i, vjerujte, mnogi bi joj pozavidjeli ne samo na upornosti i predanosti radu, nego i mogućnostima. Istina, u početku su njezine motoričke sposobnosti, kapacitet izdržljivosti, pokreti lijeve i desne ruke, kao i rad ruku i nogu zahtijevali podosta rada. Ali bez njezine iznimne suradnje i prihvaćanja nekih noviteta, u ostalom i ‘suhi trening’ za nju je bila novost, malo bismo toga uspjeli. Danas je to neka druga priča koju je potvrdila na velikim natjecanjima. Uspjeli smo i skinuti podosta kilograma, ona ne odbija ni jednu vježbu ma koliko god bila teška. Ali je skinula i vrijeme plivanja, što je također važno istaknuti. Lucija je moja draga prijateljica s kojom rado odlazim u kino - rekla je Lucija Štrmelj, prof. kineziologije koja je zadužena za kondicijsku pripremu zadarske sirene.