Šefica gradilišta po danu, gospodarica Scarlett u sado-mazo tamnici po noći. Tako je donedavno izgledao život Jenny Nordbak iz Los Angelesa. Možda je bolje reći dvostruki život. U svojoj novoj knjizi Grimizna slova: Moj tajni život s muškarcima u tamnici u L.A.-u, Nordbak je objasnila kako je svojoj cimerici opisala što radi po noći kada je nema kod kuće.
'Nalik je bordelu, samo što se nitko ne seksa i sve je podređeno fetišistima', napisala je Nordbak u knjizi.
Danas, međutim, Nordbak tamnicu u kojoj je djelovala opisuje kao 'Disneyland za maštarije odraslih'. Jedna je prostorija uređena poput učionice, druga sliči na zatvorsku ćeliju, a za sado-mazo tradicionaliste, tu je i klasična soba s užadi i bičevima. Bivanje nečijim gospodarom ili gospodaricom, odnosno podčinjavanje tuđoj volji koštalo je 200 američkih dolara na sat.
'U tamnici je svaka maštarija bila sveta i nitko nikoga nije osuđivao zbog znatiželje i interesa za nečim neuobičajenim', rekla je Nordbak za The Independent. 'Tamo gdje sam ja radila nije bilo seksa. Uprizoravali bismo fantazije i ispunjavali neobične molbe.'
Povremeno su u tamnicu dolazile žene i parovi, međutim najbrojniji klijenti bili su muškarci. Muškarci raznolikih ukusa kaže Nordbak. Često su tražili da ih se udara po stražnjici i kažnjava. Voljeli su da ih se veže i ponižava. Također, veliki broj njih uzbuđivale su ženske noge i stopala.
'Mnogi su muškarci htjeli da ih snažna žena kontrolira', dodala je Nordbak.
Prije nego što je mogla postati nečija gospodarica, Nordbak je morala proći edukaciju pa je počela s podčinjavanjem - nečim u čemu nije baš pretjerano uživala. Premda šefica gradilišta kaže da je bila otvorena za eksperimentiranje s fetišima i da je uživala u nekim dijelovima iskustva, određeni dijelovi knjige nisu baš ugodni za čitanje.
Jedan klijent ju je toliko jako išibao da je počela krvariti. Nije pretjerano uživala niti u škakljanju koje joj je priuštio muškarac koji je evidentno patio od artritisa.
'Kako bih postala domina, vježbala sam s alatima, čitala sam knjige, pohađala satove i pratila kako to rade iskusnije domine koje su me podučavale. Iskustvo koje sam stekla kada sam se podčinila također mi je pomoglo da razumijem psihološke elemente dominacije', objasnila je Nordbak.
Najgori dio posla bili su klijenti koji nisu imali poštovanja i koji su htjeli usred seanse pomicati prethodno dogovorene granice. 'Nije bilo često, međutim kada bi se to dogodilo, osjećala bih se degradirano i često bih se pitala što radim', pojasnila je Nordbak.
Nordbak kaže da je većinom uživala tijekom svoje dvije godine u tamnici te da joj je najdraži dio posla bilo otkrivanje onih dijelova osobnosti koje ljudi inače kriju od ostatka svijeta. 'Svi mi hodamo okolo s podignutim zidovima, pokazujući drugima samo one sigurne dijelove naših ličnosti. Bilo je uzbudljivo vidjeti što se događa kada su ljudi bili voljni biti ranjivi.'
Memoari domine podijeljeni su u poglavlja koja nose imena muškaraca koje je viđala u tamnici. Jedan od Nordbakinih klijenata bio je 'Oliver', kojeg je opisala kao 'mega-popularnog glumca'. Razlika između njegovog javnog profila i činjenice da dolazi u sado-mazo tamnicu bila je enormna. Ostali klijenti koji su dolazili kod nje uglavnom nisu bili poznati, a ako i jesu, bili su tek marginalno uspješni.
Nordbak ispočetka nije rekla nikome što radi. Njezini dečko, obitelj i poslodavac nisu imali pojma što radi poslije svoje smjene na gradilištu. Samo je njezina najbolja prijateljica znala kako provodi noći.
'Razvila sam neobičan ritam koji mi je dozvoljavao da žongliram između ta dva života', kaže Nordbak. 'Po noći bih bila divlja i neustrašiva, istraživala bih tajno mračno podzemlje. Međutim, bilo je dana kada sam se vraćala kući zabrinuta da sam otišla predaleko. Tijekom dana bih se suzdržavala i usredotočavala na učenje i napredovanje u tradicionalnijem ambijentu. Nekad bih s posla otišla ukočena i sputana, no kada bih došla u tamnicu to bi se odmah promijenilo. Bilo je naporno, ali i uzbudljivo. Korporativnim svijetom dominiraju muškarci, a u tamnici sam ja bila ta koja je dominirala njima pa sam neke lekcije iz tamnice primjenjivala na svom poslu kako bih bila ravnopravnija.'
Šefica gradilišta je nakon dvije godine u tamnici napustila mračno podzemlje kože i bičeva zato jer se počela osjećati izmoreno. 'Imala sam osjećaj da moram raditi nešto drugo', rekla je. Nordbak sada piše, udana je i ima dvoje djece. Kaže da je puno naučila o sebi dok je radila kao gospodarica Scarlett.
'Otkrila sam da me moja ograničena vjerovanja sprečavaju u napredovanju u pravom životu. Samopouzdanje je transformativna sila. Kao gospodarica Scarlett pristupala sam svojoj ženskoj snazi i nisam se bojala koristiti svoj glas', pojašnjava.
'Svijetu je potrebno više seksualne pozitive, a pogotovo ženama. Svoju sam priču vidjela kao priliku da humaniziram seksualni rad i promoviram otvorenost uma. Sve više ljudi zanima vezivanje, dominacija i sado-mazohizam, međutim toliko puno njih se zbog toga srami. Ja smatram da su ti porivi sasvim normalni. Glavna poruka knjige je da moramo biti dobri jedni prema drugima zato što svatko vodi neku bitku o kojoj drugi ljudi ništa ne znaju.'