VETON MAREVCI

MLADI AS MEĐU HRVATSKIM DIRIGENTIMA Kako je Karlovčanin, sin vozača i kemičarke, sa samo 27 godina pokorio najveće orkestre u Hrvatskoj

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 13.04.2019. u 15:40

Zagreb, 060419.
Studio Hanza media.
Dirigent Veton Marevci.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Karlovčanin čiji je otac umirovljeni vozač, a majka inženjer kemije, počeo je dirigirati u 22. i dobitnik je nagrade ‘Mladi glazbenik godine’ koju je dosad među dirigentima dobio samo Ivan Repušić, naš najslavniji maestro u svijetu

Dirigent Veton Marevci u svojih 27 godina ravnao je najvećim orkestrima u zemlji: Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, a diplomski koncert mu je bila Puccinijeva “La Boheme” u zagrebačkom HNK. U istom ga kazalištu u svibnju i lipnju očekuju nove izvedbe, u prijašnjim datumima rasprodane, Mozartove “Čarobne frule”.

Marevci je u svojih malo godina bio asistent dirigenta i filharmoničarima i simfoničarima HRT-a, aktualno je umjetnički voditelj Komornog orkestra u rodnom Karlovcu te je asistent dirigenta Goranovcima i Zboru HRT-a. Ravnao je Slovenskom filharmonijom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom te Zadarskim komornim orkestrom, a 2018. godina okrunjena mu je nagradom “Mladi glazbenik godine”.

‘Nisam vunderkind’

Počeo je s profesionalnim orkestrima raditi u 22. godini, svakodnevno je zaokupljen glazbom od 8 do 14 sati, nekad i u noćnim satima, juri s probe na probu kojih najčešće ima dvije u danu i to s različitim muzičarima.

- Da, dok sam bio mlađi ponekad su mi govorili da sam vunderkind, ali ja to zaista nisam. Vunderkind je bio Mozart ili Mendelssohn, a ja sam samo netko tko njihovu genijalnost pokušava temeljito analizirati, interpretirati i predstaviti publici. Dida s mamine strane bio je diplomirani građevinar, a baka arhitektica te su oboje na mene u djetinjstvu izvršili utjecaj u smislu organizacije i discipline. Takvo ponašanje odgovara dirigentskom pozivu jer je projekata mnogo i preklapaju se pa je bitno kvalitetno isplanirati vrijeme.

Zagreb, 060419.
Studio Hanza media.
Dirigent Veton Marevci.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
 

Čak i kad je na repertoaru djelo koje sam prije dirigirao, bitno je prići mu s novom svježinom. Kad sam s Filharmonijom radio “Carminu Buranu”, više sam vremena uložio u pripremu drugog koncerta jer sam pokušao ispraviti sve propuste s prvog. To i sada radim uoči drugog ravnanja “Čarobnom frulom”. Odnos između profesionalnog ansambla i dirigenta je krhak i sklon naglim promjenama tako da sam svjestan, učinim li nešto ispod razine, mogu mi se brzo zatvoriti vrata. Takvom načinu rada i razmišljanju učio me profesor, slovenski maestro Uroš Lajovic - kaže Veton Marevci rođen 1992. u Karlovcu, u skromnoj radničkoj obitelji gdje je otac, albanskih korijena, umirovljeni vozač, a majka inženjerka kemije.

- Moj prvi dodir s glazbom dogodio se u nižim razredima osnovne škole kad je voditelj dječjeg zbora sugerirao mojoj majci da “malog upiše u glazbenu školu”. U osam godina završio sam osnovnu i srednju glazbenu školu kao teoretičar s pojačanom nastavom klavira, a uz to sam pohađao matematičku gimnaziju. Htio sam upisati fiziku, no negdje u trećem razredu srednje zbor Glazbene škole pripojio se pjevačkom društvu Zora koje je preuzeo maestro Bojan Pogrmilović. Gledajući ga, zaljubio sam se u dirigiranje.

Bilo mi je zanimljivo kako se zvuk od točke A do točke B može promijeniti kroz nekoliko rečenica dirigenta. Pod adrenalinom, jedan dan sam došao doma i rekao da idem na dirigiranje. Baka je zabrinuto rekla: “Vetonić, a kom buš ti tam mahal’ u tom Zagrebu” - sjeća se prvotnog šoka obitelji.

Kako izgleda studij

Akademiju, smjer dirigiranje upisao je po završetku srednje matematičke škole kada je prošao komplicirani prijemni koji traje pet dana i uključuje provjeru znanja iz solfeggia, harmonije, harmonije na klaviru, polifonije, dirigiranja, sviranja partitura i poznavanja literature. Bio je neopisivo sretan kad je vidio da je položio prijemni; sad se s osmijehom prisjeća da je taj dan mogao i poginuti, naime, hodajući zagrebačkom ulicom ispred njega se ogroman kamen odronuo s krova.

- Studij dirigiranja započinje dirigiranjem kolegama koji sviraju na dva klavira četveroručno, zatim slijede prvi kontakti s orkestrom akademije. Kad sam se prvi put susreo sa složenijom partiturom Brahmsa ili Mahlera, nisam znao gdje sam. Teško sam pratio i do 20 linija instrumenata, viola se čita u svom ključu, čela u svom i puhačke transpozicije… U glazbenoj školi učimo violinski i bas ključ, ostali ključevi se samo spominju, a sad se koriste stalno pa ih moraš jednako brzo čitati.

Odjednom ton C postaje B ili D što na početku stvara pomutnju u glavi. Panika me ulovila prilikom dirigiranja velikih simfonija na akademiji poput Beethovenove 3. simfonije “Eroice” ili Dvorakove 9. simfonije “Iz novog svijeta”, vrlo sam kockasto i ukočeno dirigirao kao kakav robot - kaže mladi maestro kojemu je kompozitor njegove duše Beethoven, “revolucionar, pitak poput Haydna ili Mozarta, a opet kompleksan i pun pitanja iza same glazbe”.

Jedini savjetnik

Veton Marevci godinama se mučio s bolešću koju je danas prebrodio.

- Riječ je o WPW sindromu koji se manifestira teškom tahikardijom koja bi u danu trajala čak i do 8 sati. Problem se pojavio krajem osnovne škole, igrao sam u to vrijeme košarku koja mi je i danas hobi. Znakovito je bilo kako sam imao tahikardiju tijekom prve profesionalne probe sa Zagrebačkom filharmonijom, što je bio pokazatelj da problem moram riješiti želim li se uspješno baviti ovim poslom. Imao sam tri operativna zahvata na srcu, iz treće je sve riješeno, a šanse su danas manje od pet posto da se bolest vrati - ispričao je hrabri mladi čovjek.

Uz Ivana Repušića, koji je naš međunarodno najcjenjeniji maestro, jedini je dirigent koji je dobio nagradu Zagrebačke filharmonije “Mladi glazbenik godine”.

Zagreb, 060419.
Studio Hanza media.
Dirigent Veton Marevci.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
 

- Maestro Repušić jedini je hrvatski dirigent s kojim imam redovan kontakt i čije savjete za razvoj karijere slušam. On je već u mojim godinama bio direktor splitske Opere, no mene takve pozicije u ovom času ne interesiraju. Još sam premlad za odgovornost koja nije isključivo umjetnička, ambicija mi je kroz dvije godine otisnuti se u svijet, a direktorski posao zahtijeva posvećenost jednom ansamblu - otkriva mladi maestro.

S kim je teže raditi, s instrumentalistima ili s pjevačima?

- Instrumentalisti će puno jednostavnije prihvatiti muzičku sugestiju, njima dirigent najčešće može pristupiti vrlo direktno. Oni obožavaju svoj instrument i mogu biti cijeli dan uz njega ako žele, ali ipak on nikada neće biti u potpunosti dio njih, uvijek će ostati strano tijelo. S druge strane, kad pjevaču želiš uputiti primjedbu, pametnije je ovako nekako početi: “Ovo je bilo fantastično, prekrasno zvučite, ali ako biste moooožda slučajno mogli samo malčice ovo mjesto izmijeniti”.

Naravno da blago karikiram i šalim se, ali prema pjevačima se u radu treba ponašati kao prema porculanu. Riječ je psihološkom momentu gdje pjevaču na jedan način “napadaš” njegovo tijelo i dušu, instrument koji je on sam, koji je dio njega - objašnjava Marevci. Iz Karlovca su Dušan Dančuo, pjevač starogradskih pjesama, romansi i šlagera, nacionalna prvakinja Opere HNK Ivanka Boljkovac, Davor Gobac, frontmen Psihomodo popa, Zrinka Cvitešić, glumica i vokal mjuzikla s West Enda, gitaristi Viktor Vidović, bariton Leon Košavić, Marevcijev najbolji prijatelj. Karlovačka glazbena škola, neki kažu, najstarija u ovom dijelu Europe, nedavno je obilježila rođendan Johana Sebastiana Bacha i tada se u 30-ak kafića, restorana i trgovačkih centara na dva sata puštala samo Bachova glazba.

Estrada

- To je ludilo… projekt na kojem sam i sam radio. Bilo bi interesantno da se obaveza puštanja klasične glazbe dva sata dnevno uvede za sve radiopostaje, barem za rođendane velikih svjetskih majstora. Približavanje klasične glazbe širim masama je bitno jer Hrvati u najvećem dijelu nemaju doticaj s klasikom, ona se previše mistificira i o njoj se razmišlja kao o nečemu što je daleko od običnog čovjeka, a istina je upravo suprotna.

Posebitost klasične glazbe jest da se ona mora doživjeti uživo, u trenutku kad se stvara, tada se osjeća zajedništvo svih muzičara, a u publici pobuđuje emocija. Gledanje opere preko YouTubea ne može se usporediti s doživljajem u kazalištu - kaže Marevci koji se godinama bavio pjevanjem, za studija u zboru “Ivan Goran Kovačić”, kao što je bio i voditelj klape Voneti iz Karlovca. Pjevanje mu, međutim, nije bilo opcija za studij iako su ga na Muzičkoj akademiji polaznici pjevačkog smjera nagovarali da pokuša izaći na prijemni. Kako gleda na mogućnost dirigiranja estradnim projektima?

- Trenutno bih takvu ponudu vjerojatno odbio jer je to kao “živo blato”, jednom kad uđeš teško se vratiti u klasične vode, a i ne privlači me niti približno kao ovo čime se bavim, no, nikad ne reci nikad! - zaključuje Veton Marevci, čije će se dirigentsko umijeće moći slušati 2. i 9. svibnja na Mozartovoj “Čarobnoj fruli”.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo