Filip je pospremio knjige u torbu, pozdravio profesora koji je netom završio predavanje, mahnuo prijateljima, a potom odjurio kući. Bio je to dan koji je tražio puno njegova vremena: istodobno je pokušavao pojesti ručak koji mu je mama ostavila, napisati domaći rad te utvrditi koja je razina kvalitete materijala koje proizvodi tvornica u Kini s kojom je sklopio ugovor.
- Nije dobro - pomislio je žvačući. - Pamuk bi trebao biti kvalitetniji - zagunđao je i napisao im poruku. Opet će morati u Kinu pa je najbolje da odmah kupi kartu za avion. Dok je čekao da se stranica avioprijevoznika otvori i da dobije popis svih letova, pogledao je zadaću. Algoritmi su ga nijemo promatrali pa je shvatio kako se odmah mora baciti na njihovo rješavanje. Kupovina avionske karte može malo pričekati, zaključio je.
Bio je to jedan od mnogih sličnih dana Filipa Mihalića, sad već 18-godišnjaka koji živi u varaždinskoj općini Gornji Kneginec. On je prošle godine pokrenuo tvrtku koja se bavi dizajniranjem i prodajom odjeće koja se ne može smočiti, a za kojom su poludjeli ljudi diljem svijeta. Brend mu se zove Buryen Clothing, a odjeća je izrađena od pamuka koji se zbog primijenjene nanotehnologije ne može namočiti. To znači da sva tekućina pada pod drugačijim kutem i u trenutku pada klizne niz odjeću, ona sama ostaje potpuno suha. Idealno za kuhare ili ribolovce, pomišljamo, no Filip kaže kako su ciljano tržište mladi koji vole modu i žele biti drugačiji.
Vrlo ambiciozan
U posao je ušao prošle godine, a iza njega je već puno toga: pronalazak tvrtke koja će proizvoditi materijal i šivati, dizajnera koji će osmisliti izgled odjeće, potom osmišljavanje imena tvrtke, podizanje web trgovine te, naravno, primanje narudžbi i slanje paketa diljem svijeta. Nije sve to radio sam: naziv i logo smislila je tvrtka iz Zagreba koju je angažirao, a jedna tvrtka mu je i pronašla tvornicu u Kini. No, sve u svemu, puno posla za nekog tako mladog, zar ne?
- Pa da, ali nikad nisam osjećao da me neki od poslovnih partnera promatra kao nekog klinca. Evo, recimo, u Kinu sam prvi put putovao s majkom. Zajedno smo išli u tvornicu koja izrađuje materijal. Dočekali su me vrlo prijateljski i sve smo bez problema dogovorili. U idući posjet toj istoj tvornici išao sam sam. Prihvatili su me kao važnog poslovnog partnera. Najprije su me dočekali u zračnoj luci koja je nekoliko sati vožnje udaljena od Wuxija, grada u kojem je smještena ta tvornica. Potom su me danima vozili po gradiću kako bih upoznao njihove običaje. Bili su iznimno dragi i susretljivi - kaže Filip, kojem prijatelji često znaju dobaciti da se za svoje godine bavi previše ozbiljnim stvarima. On ne misli tako.
- Mislim da ne propuštam mladost. Istina, u posljednje vrijeme češće odlazim s druženja jer se ne mogu dovoljno opustiti. Usred razgovora ili zezancije sjetim se nečega što moram riješiti i postanem toliko nemiran da radije odem kući i posvetim se tome nego da ostajem na druženju. Ali meni to ne pričinja problem, mene to zabavlja - priča Filip, kojemu je Mate Rimac veliki uzor.
Filip Mihalić
Novčanik od pitona
Putovao je nedavno samostalno i u Englesku. Sada je ipak punoljetan.
Tamo se, naime, nalazi tvornica u kojoj se izrađuje kožni dio programa: novčanici, narukvice i maske za mobitele. Dio te kože dolazi iz Italije, dok egzotičnije kože, primjerice, one od krokodila ili zmija, stižu iz južne Amerike. Sve što stvore u toj tvornici, kao i onoj u Kini, šalju u skladište, koje je smješteno u mjestu Turčin u Varaždinskoj županiji. Ondje Filip ima ured, no priznaje kako u njega ne dolazi baš svakodnevno.
- Iako mi je to blizu kuće, najviše radim od kuće. To će se promijeniti kada preselim ured u Zagreb, što mi je od početka i plan. Za tjedan dana ću zaposliti i kreativnog direktora, a cilj mi je da jednog dana imam i kućnog dizajnera. Širenje je svakako u planu, imam puno ideja, ali ću ići korak po korak, u skladu s onim što tržište treba - napominje Filip, pojašnjavajući kako se dizajnom sada bavi jedan freelancer iz Njemačke, koji je radio za Adidas, a sad je osmislio svu odjeću koja se prodaje u web trgovini.
Zarađuje za život
Međutim, cijelog posla ne bi bilo da mu nisu pomogli roditelji, priznaje mladi poduzetnik. Mama mu je odvjetnica, a tata građevinar. Posudili su mu novac potreban za osnivanje tvrtke i početak proizvodnje. Osim toga, njegov je otac direktor Buryena jer u trenutku osnivanja Filip to nije ni mogao biti. Oni su mu pomogli da krene, no sam je razvijao posao. Kaže kako on danas od svoje tvrtke zarađuje dovoljno da može normalno živjeti, odnosno, da ne živi s roditeljima, mogao bi normalno preživljavati.
- Bez njihove pomoći bilo bi jako teško, prilično su mi pomogli. Imali su i razumijevanja za poteškoće u školi. Naime, jedno sam vrijeme malo češće putovao pa sam morao nadoknađivati školsko gradivo. Nije to bilo ništa strašno, meni je prosjek i dalje 4,9, ali sam se morao jako potruditi da sve pohvatam - priznaje Filip, koji kaže da mnogi njegovi kolege iz Privatne gimnazije u Varaždinu nisu ni znali čime se bavi. Nitko od njih nije ni pomišljao da dečko iz njihova razreda u svoje slobodno vrijeme pregovara s tvornicama i prodaje odjeću.
Filip Mihalić
Međutim, kaže Filip, nije sve bilo blistavo posljednjih godinu dana. Suočio se s dosta poteškoća: od činjenice da su sve cijene na web shopu morale biti izražene u kunama jer je trgovina registrirana u našoj zemlji, pa do toga da samo jedna banka u Hrvatskoj prima uplate s PayPala koje se mogu normalno prebaciti na račun tvrtke. Tu je, kaže, bilo i oporezivanje, koje ga je naročito umorilo.
- Neću lagati i reći da je sve od početka bilo savršeno jer nije. Poslovanje s inozemstvom mnogo je kompliciranje nego obična prodaja u našoj zemlji, no to je ono što sam htio i ne bunim se. Uvijek se sjetim kako sam se osjećao kad je došla prva narudžba za jednu majicu. Srce mi je bilo puno, bio sam tako sretan, jer je to bio dokaz da sam stvorio nešto što se ljudima sviđa. Nakon toga su sve muke pale u zaborav - priznaje Filip, koji za nekoliko dana kreće u četvrti razred gimnazije. Iduće godine planira upisati fakultet, a još ne zna hoće li studirati u inozemstvu. Sigurno će upisati nešto što će imati veze s financijama. To je ono što ga najviše zanima.
Kakav je to tekstil koji ne propušta kipuće ulje ni vodu?
Odjeća koju proizvodi Filipova tvrtka sačinjena je od tekstila koji je napravljen od 100% pamuka, a hidrofoban je. Taj efekt ne mijenja nikakva fizikalna svojstva materijala, a čini ga potpuno otpornim na sve tekućine, čak i na kipuću vodu i kipuće ulje te ga se može koristiti za proizvodnju kuharskih odijela.
Sva tekućina pada pod drugačijim kutem i u trenutku pada klizne niz odjeću, ostaje potpuno suha.
Na početku je želio stvoriti odjeću za klince kao što je on, no uvidio je kako oni uglavnom nemaju dostupne bankovne kartice. Zato i nije bilo iznenađenje kad su mu odjeću počeli kupovati ljudi stariji od 25 godina, koji to mogu sebi priuštiti. Najviše kupaca dolazi iz Meksika i SAD-a, kao i Azije te zemalja zapadne Europe. U Hrvatskoj prodaje jako malo, cijene su ipak previsoke za naše tržište - ženski puloveri stoje 145, a muški dosežu cijenu od 160 dolara. Muške majice se mogu nabaviti po cijeni od 65 do 80 dolara, a novčanik od kože pitona košta 160 dolara.