Gotovo su 23 sata i snijeg pada po uskim ulicama Amsterdama. Dvojica mladića punih sebe u Crvenoj četvrti krenuli su prema izlogu u kojem obasjane crvenom svjetlosti stoje tri polugole žene u čipkastom donjem rublju. Jedna se nonšalantno igra mobitelom i uopće ne obraća pažnju na njih, druga stavlja ruž, a treća se nježno njiše s boka na bok, s fiksiranim osmijehom na licu.
Tamo ne samo da se prostitutke toleriraju, već je prostitucija posve legalna, a one dnevno mogu zaraditi i po 400 eura. Djelomice zato ih i nazivaju 'sretnim kurvama', no istina je posve drugačija. Mračnija i opasnija.
Suđenja o trgovini ljudima na nizozemskim sudovima otkrivaju kako su mnoge od tih nasmiješenih djevojaka ovdje iz istočne Europe doveli nemilosrdni svodnici.
- Prodaju nas kao stvari u trgovini - otkrila je za Daily Mail jedna djevojka koja je bila prisiljena doći u Amsterdam.
Potaknuti strašnim pričama žena koje tjeraju da idu na estetske operacije i prisilne pobačaje, sve veći broj političara i aktivista u Nizozemskoj podiže glas protiv trgovine seksom.
Nizozemski zastupnik i šef stranke 'Kršćanska unija' Gert-Jan Segers nedavno je izjavio kako su bordeli na koje mnogi gledaju kao na prljavu zabavu - ništa drugo nego 'komercijalizirano silovanje'.
Stoga će novi zakon, koji bi trebao stupiti na snagu iduće godine, učiniti to kažnjivim - u zatvoru do četiri godine mogao bi završiti svatko tko ima seks s prostitutkom, a da zna ili sumnja da je ona žrtva trgovine ljudima.
Trgovina ljudima
Angelica iz Rumunjske, koja je provela pet jezivih godina zatočena unutar 'amsterdamskih izloga', ispričala je svoju priču o veseloj i ambicioznoj učenici koja se u dobi od 22 godine pretvorila u slomljenu ženu.
Sa 17 godina u London ju je dovukao muškarac kojeg je smatrala svojim dečkom. Rekao joj je da će dobiti dobro plaćeni posao frizerke. No, mušterija nije željela frizuru, nego Angelicu. Uzeli su joj putovnicu i postala je zatvorenik. Ubrzo je prodana i instalirana u jedan od 'prozora' u Amsterdamu.
- Čovjek koji me doveo u Englesku, a potom u Nizozemsku, koristio me kao komad mesa. Kad sam vidjela bordel zaplakala sam. Izgledale su užasno i znala sam da isto čeka i mene.
Rekli su joj da duguje oko 30.000 eura krijumčarima jer su 'njezinoj obitelji dali novac kako ne bi prijavili njezin nestanak'.
Njezina dnevna zarada od 400 eura išla je direktno njezinom svodniku koji bi joj od toga dao 10 eura za hranu. Tukao ju je i silovao.
Klijenti su plaćali 40 eura za običan seks ili 100 eura za seks bez kondoma. Jedan od otmičara zarezao ju je po licu kada se pokušala oduprijeti jednom klijentu koji je zahtijevao seks bez zaštite. Nakon toga bilo ju je strah da bi joj se moglo dogoditi još nešto gore.
Malo pomalo, postala je svjesna da njezino tijelo pripada nekom drugom.
- Govorili bi mi da je to ovdje legalno, da mi mogu raditi što hoće jer je policija na njihovoj strani, a ne na mojoj.
- Englezi su najgori. Tretiraju me kao smeće. Jedan se čak pomokrio po meni i smijao se pritom. Uvijek su pijani i znaju me ozlijediti - priča Angelica kojoj je svodnik oduzeo mobitel i dao joj običnu Nokiju samo kako bi mogla kontaktirati s njim.
Radila je 12-satne smjene, ponekad spavajući u bordelu u slučaju da je netko želio seks rano ujutro.
Bijeg i povratak u Rumunjsku
Naposljetku je jedna od agencija čije osoblje obilazi bordele došla u posjet i tada im je rekla da je žrtva krijumčara i da želi pobjeći odavde.
Nakon toga posjetio ju je policajac u civilu pretvarajući se da je klijent i tada mu je sve ispričala te ju je odveo u sklonište izvan grada. No, vrijeme provedeno iza izloga ju je obilježilo. Zaradila je spolno prenosivu bolest, bila je prisiljena na pobačaj, a dugo vremena poslije njezina obitelj obijala je komunicirati s njom - nakon što su ih svodnici uvjerili da je u svijet prostitucije ušla dobrovoljno.
- Tada nisam razumjela da sam žrtva trgovine ljudima. Dok sam bila u bordelu, problem je bio taj što su se svi koji su prolazili smješkali, mahali mi, uključujući i policajce, jer sve je to savršeno legalno - prisjeća se Angelica koja se sada vratila u Rumunjsku i u kontaktu je sa svojom obitelji iako živi u hostelu.
Unatoč njezinoj mučnoj priči, muškarci koji dolaze u Crvenu četvrt čini se da ne mare je li žena žrtva trgovine ljudima.
Ipak, priče poput njezine polako mijenjanju javno mnijenje u Nizozemskoj, a aktivisti zahtijevaju da se legalizirani bordeli, njih 2000, ponovno proglase nezakonitim.
- Legalizirali smo prostituciju 2000. godine. Ideja je bila dati ženama slobodu izbora i riješiti se kriminala. No, umjesto za slobodu, vezali smo to uz trgovinu ljudima. Crvena četvrt je mračno mjesto. Jezivo, ponižavajuće - čini me tužnim. S vremenom smo ga prihvatili. Turistički vodiči dolaze i pričaju proste i smiješne priče o ovom mjestu. No, istina je da se radi o komercijaliziranom silovanju - zaključio je nizozemski zastupnik govoreći o prijedlogu novog zakona.