MOJ KOMADIĆ RAJA

“Na balkonu će mi rasti pravi mali botanički vrt”

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 22.05.2020. u 17:16

Zagreb, 210520.
Poznata hrvatska novinarka Tena Sarcevic u zelenoj oazi svoga doma. Na fotografiji: Tena Sarcevic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

Tena Šarčević

Naučila sam da malo truda oko zelenila može uljepšati vaš život, ali i život vaših susjeda.  A to je dobar početak

Prošle sam se zime iz zagrebačkog Trnja, na kojem sam kao u pjesmi TBF-a sa svojeg prozora gledala u zid, preselila u podsljemensku zonu. Iz glazbenog broja repera iz Splita odjednom sam se prebacila ulicu koja izgleda poput covera hita Led Zeppelina “Stairway to Heaven”.

Moja nova ulica zapravo niti nije ulica, nego niz od dvjestotinjak stepenica, puno strmijih od onih koje su ilustrirali Zeppelini, ali jednako bajkovitih, okruženih pravim botaničkim vrtom. Od prve do otprilike 180. stepenice, koliko ih je do mojeg stana, može se vidjeti cijeli raspon biljnih vrsta koje su susjedi godinama sadili i pomno održavali. Bazga, lavanda, jorgovani, ruže, gerberi, rabarbara, ružmarin, puzavci svih vrsta... toliko grmova da im je nemoguće svima naučiti ime. Odnedavno je tu i moj najdraži kutak s još sasvim malena četiri suncokreta.

Japanska dunja

Do preseljenja nisam puno razmišljala o uzgajanju vlastitih biljaka osim što bih tu i tamo pomislila kako bi baš bilo dobro imati koju stabljiku marihuane. No brzo mi je postalo jasno da je igra u novom kvartu vrlo jaka i zelena, pa sam već s prvim proljećem na novoj lokaciji počela puniti i svoj balkon, na kojem me dočekala samo jedna japanska dunja naslijeđena od prethodnih stanara.

Prihvatila sam igru susjeda, većinom umirovljenika koji polovicu dana posvećuju vrtovima, pa odlučila i sama sa svojeg balkona doprinijeti estetici naše ulice, a i pokazati penzićima da i mi milenijalci znamo saditi.

Daleko od toga da sam u ovome periodu doktorirala na biljnim vrstama, no evo nekoliko kratkih savjeta koje bih danas voljela čuti da sam na početku svojeg botaničkog puta.

Najprije dobro promotrite kretanje svjetlosti na svojem balkonu tijekom dana pa tome prilagodite odabir svojih biljnih vrsta. Neke biljke, recimo, vole jutarnje svjetlo, a neke izbjegavaju biti u dodiru sa Sunčevim zrakama.

Sve je individualno, a kada se odlučite što biste voljeli imati na svojem balkonu, najbolje je provjeriti koliko biljka voli svjetlo s jednim od dva najdragocjenija džokera - Googleom ili mamom. Puno ljudi odluči se za sadnju začinskog bilja, što je prilično logično jer se radi o vrstama koje ne samo da lijepo izgledaju nego su i korisne i upotrebljive.

Zagreb, 210520.
Poznata hrvatska novinarka Tena Sarcevic u zelenoj oazi svoga doma. Na fotografiji: sjemenka avokada u tegli.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX
 

Pesto do bosiljka

Ako se nadate da ćete jednom praviti pesto od bosiljka iz vlastitog uzgoja, pobrinite se da bosiljak ima dovoljno sunca te ga zalijevajte često i pomalo. Ja sam svoj zalijevala rjeđe i obilno, pa je umro. No, kao puno otporniji pokazale su se menta, kadulja i lavanda. Gotovo ih je nemoguće ubiti i stvarno ne traže puno brige.

Ako ste krajnje neodgovorna osoba, preporučujem sadnju jagoda. Nisu baš neki prizor, ali su neuništive, kao od čelika. Prošlog sam ljeta tri tjedna izbivala iz Zagreba, a s godišnjeg se vraćala u strahu za svoje jagode, no svaki su me put dočekale u nikad boljem stanju. Ne samo da su bile dobro, nego je iz njih izrasla i takozvana vriježa, velika stabljika koju možete staviti u zemlju pa iz nje izraste još jedna nova jagoda. Razmnožavaju se kao nenormalne.

Dodatni savjeti su da kidate cvjetove (makar vam bili lijepi) i na zemlju oko njih stavite malo slame. Prve godine plodova vjerojatno neće biti, no već druge se možete nadati da ćete se zasladiti u vlastitom vrtu.

Ako ste ljubitelj interaktivnih biljaka, kako zovem one koje na oku vidljiv način mijenjaju svoj izgled ovisno o okolišu, preporučila bih ukrasnu djetelinu. Radi se o biljci neobične ljubičaste boje, koja je posebna po tome što su joj listovi tijekom dana širom rašireni, a uvečer se skupljaju poput kišobrana. A kažu i da donosi sreću. Ovu biljku i tijekom zime možete ostaviti vani. Ući će u period hibernacije i posušiti se, no nipošto ju ne režite ili slično jer će na proljeće opet magično izrasti.

Od ukrasnih cvjetova, moj su favorit i afričke ljubičice. Nažalost, ove koje imam su prilično ranjene jer mi je prilikom zalijevanja voda kapala po listovima. Sjetila sam se da me tetka upozorila da se to ne smije dok mi je davala sadnice, ali glava mi je, nažalost, proradila tek kada su listovi postali žuti.  Valja spomenuti i kraljeve hipsterske botanike, monsteru i avokado.

Monstera je kućna biljka koju je dovoljno zaliti jednom tjedno i paziti da joj se na listovima ne nakupi prašina. Ako nju ubijete, stvarno ste antitalent. Što se tiče avokada, relativno je lako uzgojiti vlastito drvo. Kad idući put budete pravili guacamole, ostavite sjemenku sa strane. Otprilike na sredinu sjemenke s različitih strana zabijte tri čačkalice, pa ju stavite na teglicu ispunjenu vodom. Otprilike polovica sjemenke trebala bi biti uronjena u vodu.

Za mjesec ili malo više dana sjemenka bi se trebala rastvoriti i početi puštati korijen. Trebate ju ostaviti tako sve dok iz nje i s gornje strane ne počne rasti drvo, uz mijenjanje vode svakih desetak dana. Kada drvo dosegne desetak centimetara, treba ga podrezati pa pustiti da ponovno izraste, a onda je spremno i za presađivanje u zemlju. Kažu da je dobro imati na okupu barem dva avokada, pa bi bilo idealno da odmah počnete s dvije sjemenke.

Malo strpljenja

Kad vam kupovanje sadnica postane prelak izazov, vjerojatno ćete poželjeti uzgojiti biljke iz sjemena. Osobno sam poželjela napraviti salatu od matovilca i cherry rajčice s vlastitog balkona, pa sam kupila sjemenke tih biljaka. Kako kažu upute na pakiranju, između svakog sjemena treba biti nekoliko centimetara razmaka.

Naravno da nisam imala strpljenja pravilno pozicionirati te minijaturne sjemenke u zemlji. “Ionako mi sigurno neće sve izrasti”, bila je logika kojom sam se vodila. Početnička pogreška, jer sve su izrasle, pa sada imam pregusto posađene biljke i uskoro moram isplanirati ozbiljnu operaciju presađivanja.

Preseljenje na stube naučilo me dvjema važnim stvarima. Prva je da penjanje stubama nikada ne postaje lako. Makar se svaki dan (nekad i više puta) penjala 181 stepenicom, nema te kondicije koja bi učinila svladavanje gravitacije lakšom.

Druga je to da uz već spomenute džokere doista nije teško učiniti svoju okolinu ljepšom i zelenijom. Uljepšat ćete svoj i život svojih susjeda. Ovih sam dana baš (s razmakom među sjemenkama) posijala i suncokrete, pa se nadam da ćemo za koji tjedan dobiti još jedan “suncokret kutak”. I da će ih meni, da pobijedim susjede penziće, izrasti barem pet.

Izdvajamo