Prva emisija kulinarskog serijala “Škola kuhanja” u novoj će godini predstaviti jednu posebnu kuharicu amaterku. Po tome što voli kuhati i izvrsno se snalazi među kuhinjskim elementima, priborom i različitim namirnicama možda i nije jedinstvena, ali po tome što sve to radi s lakoćom, a pritom je slijepa zasigurno je posebna. No, Gordana Glibo je i žena vrlo vedra duha. Voli pričati i vrlo je šarmantna. I uporna.
Nema, kaže, drugi život. Zato ovaj živi kao da i nema ograničenja. Sve se može, uvjerena je. Samo ako se želi.
Bakina kuhinja
Pred televizijskim kamerama u zagrebačkom studiju Gastronomada Gordana je samouvjereno i s iznimnom lakoćom demonstrirala klasičnu tehniku bečke panade, pohanca koji svi poznajemo pod nazivom vineršnicl ili bečki odrezak.
- Mislim da svi volimo jesti i dobro je da znamo sami i pripremiti ono što bismo rado pojeli. Još u djetinjstvu sam primijetila da bih rado mijenjala okuse nekim jelima. Dodala bih ili oduzela neki začin. Imala sam otprilike 12 godina kada mi se rodila mala seka i već tada mi je postalo zanimljivo provoditi vrijeme u kuhinji. Ljetne praznike najčešće sam provodila kod svoje bake Marije u Slavoniji. Ona mi je rekla: ‘Bez obzira na to što ne vidiš, moraš raditi sve’ - prisjeća se 37-godišnja Gordana.
- Govorila mi je da svatko mora znati kuhati, peglati, šivati, čistiti... I ona me učila kuhati. Ona je moj najveći i dugogodišnji učitelj. Tek kad sam svladala tehniku s bakom, mama je pomagala savjetima o tome koliko kuhati dok ne zakipi, da ne zagori, ali baka je ipak imala najviše živaca sa mnom. S njom sam naučila kako pripremiti juhu, varivo, kolače, različita pečenja... - priča nam simpatična kuharica amaterka.
Ipak, govori Gordana, poznanici i prijatelji su skeptični. Ne vjeruju da se ona može sama snalaziti u kuhinji i sama kuhati pa su pretjerano brižni. Čude se, pitaju kako joj uspijeva. To je ponekad i nervira.
- Svi misle da je vid nužan za kuhanje, ali nije. Baka me uvjerila da sve mogu. U ono vrijeme još nije bilo ovih vaga koje izgovaraju težinu pa mi je baka izmjerila na vagu, a potom u žlicama prebrojala. Kasnije smo i u udžbeniku utvrdili da je jedna žlica 2 dag. I to je postala moja mjera.
Kontrola
Kad, primjerice, pečem meso, čak i oni koji vide probodu vilicom da vide je li dovoljno mekano, dovoljno pečeno, tako i ja. Vi koji vidite još i po boji znate kad je gotovo, ali ja sad već znam i koliko se otprilike koji komad peče sa svake strane. Naravno, to ovisi o uređaju, je li na plin ili struju.
Moj muž se zna šaliti da me morao ženiti jer sam znala kuhati - smije se Gordana.
Slijepi ljudi, primjerice, i ne tuku mesne odreske uobičajenim alatom, nego ga stave na dasku, prekriju folijom, a na njega stave teški lonac. Tako se odrezak stanji i izravna bez korištenja kuhinjskog čekića.
Ipak, kad jednom kreneš, dodaje, sve je lakše.
- Razmjenjivala sam recepte, no ljudi i dalje nisu vjerovali. Morala sam čak i pred publikom demonstrirati da uistinu znam kuhati. Sluh mi mnogo koristi u kuhinji. I volim sama držati sve pod kontrolom. Znati gdje mi što stoji. Zato sam najsretnija kad sam sama. Ne želim da mi itko pomaže, čak ni muž i djeca. Ako trebam pomoć, molim za pomoć, ali uglavnom mi naprave nered. Srećom, naučili su. Znate, ne volim to sažalijevanje - iskrena je Gordana.
Samostalnost
Za svoju obitelj, supruga i dvoje djece, sina od 19 i kćer od 16 godina, često kuha. Trudi se da to bude gotovo svaki dan, a ako ne baš svaki, barem skuha juhu da imaju za 2, 3 dana.
- Oni vole moje juhe i salate, ali ja volim isprobavati i nešto novo. Tada se bune, ali najčešće im bude fino. Riža s kikirikijem, krumpir s kukuruzom ili njoke sa sezamom... - kaže Gordana.
Inače, radi u centru Up2date, udruzi koja djeluje u korist osoba s invaliditetom, a studirala je i diplomirala na novinarstvu na Fakultetu političkih znanosti. Vrlo je aktivna. Šiva, lektorira, održava različite radionice, kliže, voli Sljeme...
Tako je na kuharskim radionicama upoznala i kuhara profesionalca Vedrana Habela zahvaljujući kojem je i došla do Gastronomada.
- U prvotnom scenariju mi je Vlatka Pokos trebala sve dodavati, no ja sam inzistirala na tome da radim sama. Morate biti samostalni. To sam rekla i brucošima s invaliditetom kojima smo držali radionice kuhanja, one početničke: kako skuhati kakao, jaja... Ta djeca su često prezaštićena. Roditelji su im mazali namaze na kruh, rezali meso na komadiće da se ne porežu. Ma ako se svega bojite, ništa nećete postići. To je stvar odluke. Ponekad nas naši bližnji nastoje ograničiti, ali ne smijemo im dozvoliti - objašnjava.
Gordana je rođena zdrava, no streptokokna angina je ostavila posljedice, među ostalim sljepoću, i to je usmjerilo njezin život i obrazovanje. No, ona se prilagodila, a to priželjkuje i svima drugima.
Obnova kabineta za senzornu integraciju
Slijepa i slabovidna djeca, mladež i odrasli poput Gordane su i korisnici Centra “Vinko Bek”, a cilj je pripremiti ih i naučiti da se što bolje snalaze i prilagode svakodnevici. Zato im treba adaptirati i obnoviti kabinet za senzornu integraciju. Inače, senzorna integracija je način na koji mozak obrađuje informacije koje prima putem osjetila, a poremećaj senzorne integracije pojavljuje se kad mozak i živčani sustav ne mogu adekvatno integrirati osjetne informacije, što dovodi do poteškoća u percepciji, ponašanju i učenju.
Humanitarna kampanja “Pokaži ljubav - gledaj srcem” za cilj ima upravo prikupljanje novca potrebnih za taj kabinet.
Zagrebačka filharmonija, svjetski poznati violončelistički dvojac 2Cellos i pijanistica Mia Pečnik te Djevojački zbor Zvjezdice nastupit će 23. prosinca u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga na koncertu u sklopu humanitarne akcije koju organizira Rotary Klub Zagreb 1242 u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom i uz potporu Hrvatske radiotelevizije.