Nekoliko koraka od lifta na zadnjem, trećem katu zgrade zagrebačkog Učiteljskog fakulteta ulazna su vrata s pet poštanskih sandučića. Dva bakrena, dva siva i zeleni. Dva su puna, tri prazna, a na onome u sredini čitak je natpis prezimena Turković Prtljaga.
Vrata se otvore, gospođa sa štapom u ruci krene prema liftu, kad joj taj kratak put ispresijeca grupa studentica. Uspore je, inače bi već bila u liftu.
- Jesam, ja sam Marija Turković - potvrđuje.
Gospođa ima 84 godine i mogla bi se pohvaliti da više od pola stoljeća živi na fakultetu. Točnije, u posjedu je prostora smještenog na tavanskom dijelu zgrade fakulteta, Vrkljanove velebne ostavštine Zagrebu iz druge polovice tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je u tom kompleksu zaživjela Ženska gimnazija sestara milosrdnica. Fakultet i danas čuva primjerke školskih klupa iz toga doba, dizajniranih utilitarno prema zamisli Zvonimira Vrkljana.
- Ja sam ovdje od 1963. godine - precizira gospođa Turković.
Kao i mnogima u to doba, stan joj je dodijeljen kao uzoritoj profesorici. Radila je, kaže, prvo u osnovnoj školi pa na fakultetu. Bilo je to vrijeme kada je društvo cijenilo učitelje.
Kao jedan od stanara fakulteta, do svojeg stana dolazi istim ulaznim vratima kao i studenti i učenici. Poznaje, naravno, domara, portire i neke druge zaposlenike fakulteta na kojem živi jednakim ritmom kao netko njezinih godina u stambenoj zgradi. Je li zadovoljna? Umalo.
- Nekada je tu bilo lijepo, bolje su čistili. Na ovome prozoru bile su zavjese. Dugo ih već nema - govori dok pokazuje visoko staklo s pogledom na Savsku.
- Kad ćete, gospodine pravniče, maknuti ovaj ormar, zašto on tu stoji? - direktna je profesorica Turković Prtljaga u prozivci Marina Žužula iz pravne službe Učiteljskog fakulteta.
- Ne znam, taj ormar je stariji od mene - dobronamjeran je Žužul, uvodeći nas u priču o stanarima zgrade Učiteljskog fakulteta. Sliku o njoj najlakše je opisati na način: gimnazijalci na prvom katu, osnovci na drugom, studenti i profesori na trećem, stanari u potkrovlju.
Takva je podjela zgrade Učiteljskoga fakulteta na zagrebačkoj Savskoj cesti, jednog od niza fakulteta Zagrebačkog sveučilišta s neriješenim imovinskopravnim odnosima, zbog kojih je, među ostalim, fakultetu onemogućeno da dođe do sredstava europskih fondova.
Vlasnik država, suposjednik Grad
U slučaju Učiteljskog, koji je uz to i spomenik kulture, vlasnik je država, a suposjednici Grad Zagreb (kao osnivač škola) i Učiteljski fakultet. Iako stanovi, prema tumačenju pravnika, u punom smislu nisu stanovi, profesorica Turković tvrdi da je svoj uspjela uknjižiti.
- Stan je moj i naslijedit će ga moj sin - kaže nam.
Kako je ovaj stan uknjižen, za razliku od drugih u nizu tavanskog prostora, za upravu fakulteta je misterij. Ti stanovi, objašnjava Marin Žužul, zapravo su privremene smještajne jedinice, bez prava nasljeđivanja trećim osobama. To nisu cjelovite stambene jedinice, nego privremeni smještaj sa zajedničkim sanitarnim čvorom, useljen dijelom nakon posljednje velike poplave u Zagrebu, dijelom kao prostor dodijeljen zaposlenicima ustanova poput škola, objašnjava pravnik.
Sudeći po broju zvona uz ulazna vrata na trećem katu stanari su nekada zauzimali šest stanova. Neki od njih s vremenom su dograđivali i pregrađivali dijelove tavanskog prostora. Da bi došli do svojih domova, stanari moraju proći red drvenih stepenica koje vode u potkrovlje. Prva prostorija gore izgleda kao zajednički prostor. Poluotvorena su joj vrata i na prvu sliči garderobi nekog teatra. Pregršt veša, ima po svim mogućim ravnim plohama toga dijela tavana, a dodatno odložene kuhinjske potrepštine i alati daju do znanja da je riječ o sobi svaštari.
Stanari se i danas trude održavati ovaj prostor pa na hodniku sa škripavim starim podom i davno oličenim zidovima vise slike, fotografije i gobleni. Fotelja uz vrata jednog stana, manji tepih ispred drugog, pokoji ormarić s odloženim kuhinjskim aparatom. Miris vlage.
U donjem dijelu hodnika još jedna zajednička prostorija. U njoj je betonsko korito podstavljeno ciglama i starija perilica rublja.
- Aktivno viđamo tri obitelji, ali ne znamo kako izgleda unutrašnjost stanova. Nemamo uvid jer bi ulazak u njihov prostor predstavljao pravni problem. Ovaj posjed ne možemo ometati čak i ako je bespravan. A posjed je takav kakav je. Imamo vrlo dobre odnose sa stanarima, mi ne ometamo njihov posjed ni na koji način - objašnjava pravnik te dodaje da su o trošku fakulteta promijenili čitavo krovište, tako da stanarima barem ne prokišnjava.
Računi stižu, stanari plaćaju
Zaposlenici Učiteljskog fakulteta aktivno viđaju, dakle, tri obitelji, od kojih jednu čini nova generacija, nasljednici. Pretpostavlja se da svaki od prostora koje koriste nije veći od 50-ak kvadrata. Fakultet im uredno dostavlja račune, stanari ih većinom uredno plaćaju. Ipak, iza posve urednog, rekli bismo ljubaznog, odnosa između uprave fakulteta i njegovih stanara leži tehničko-financijski problem: zbog svojih stanara zgrada fakulteta uvijek mora biti otključana.
- Naravno da stanare ne možemo zaključati, a ne možemo im ni dati ključeve od ulaza na fakultet i računati da će starije osobe svaki put pravilno zaključati vrata iza sebe. Zato je fakultet danonoćno otvoren, a na ulazu je zaštitar.
Sudeći po veličini bicikla u hodniku stanarskih prostorija, ovdje ne žive samo starije osobe. Tko ne bi poželio provozati se noću dugačkim hodnicima praznoga fakulteta?
Financijski još teži problem jest to što će i ovoga Božića i Nove godine, odnosno u spojenim prozorskim tjednima bez nastave, studenata i profesora, prazan fakultet biti grijan jednakim tempom kao da je nastava. Stanarima, ma koliko ih malo bilo, ne smije biti hladno.
- Vlasnik ove zgrade od 2008. je Republika Hrvatska. Tada je fakultet pokrenuo određene pravne korake od kojih se kasnije odustalo. Naime, prethodni odvjetnici koji su zastupali fakultet imali su ideju tužbe protiv RH zbog utvrđivanja vlasništva. Takav bi potez prema našem mišljenju rezultirao neuspjehom pa smo promijenili taktiku. Godine 2009. počeli smo dogovore oko podjele zgrade. To je bio pokušaj uknjižbe jer želimo gospodariti ovom zgradom na najbolji mogući način. Uspjeli smo se uknjižiti na pola kompleksa, zajedno s pripadajućim zemljištem. Drugi dio kompleksa koji se sastoji od glavne zgrade, gombaone i igrališta koje gleda prema Zagrepčanki i dijelu parka pokraj Gagarinova puta koristi Grad Zagreb, škola i mi te zatečeni stanari - objašnjava Marin Žužul.
Rješenje? nema ga na vidiku
Fakultet nema financijskih mogućnosti isplatiti stanare, odnosno osigurati im zamjenski prostor. Jedan im je stanar ponudio prodaju stana po tržišnim uvjetima, no fakultet, uz pretpostavku i da ima traženi novac, nije ga u poziciji otkupiti dok je na prostor uknjižena RH. Logično, nema nikakvog smisla da fakultet nekome plati da iseli iz prostora koji nije njegov.
Na koji će se način riješiti pravni problem, teško je reći, dijelom zbog nedostatka papirologije čija bi potpuna kronologija demistificirala određene stvari.
- Fakultet ima jako dobru arhivu, no nismo u njoj našli dokument o tome kako je i kada tko od stanara ušao u posjed ili vlasništvo. U arhivi Grada Zagreba, čije su spise naši odvjetnici intenzivno pretraživali, također nismo uspjeli pronaći sva rješenja.
Došli smo do saznanja o odluci iz 1958. godine, kojom je jedno tijelo - ne uzimajte me točno za riječ, ali neki gradski komitet, davao pravo useljenja stanarima, ali nema ni tog dokumenta. U svakom slučaju, postupak rješavanja vlasništva je u tijeku i očekujemo pozitivno rješenje - kaže pravnik, uvjeren da bi njihovi stanari sigurno prihvatili bolji smještaj.
Učiteljskom fakultetu je, dakle, cilj dobiti zemljišno-knjižni izvadak na kojem će pisati da je fakultet posjednik dijelova zgrade koje i sada koristi, a Grad Zagreb svojih. Bez toga, Fakultet na zgradi može raditi samo kozmetičke promjene, a ne i prijaviti se za sredstva europskih fondova. Prilikom nedavnog predstavljanja projekta energetske obnove zgrade odsjeka Učiteljskog fakulteta u Petrinji, vrijednog 3,7 milijuna kuna, rektor Damir Boras istaknuo je kako je Učiteljski fakultet jedina sastavnica Sveučilišta u Zagrebu kojoj je odobren takav projekt, a prema dostupnim informacijama još su samo tri fakulteta u Hrvatskoj dobila sufinanciranje sličnih projekata. Mogući razlog upravo je u tome da niz fakulteta danas nema čistu imovinsku situaciju.
Prodekanica Učiteljskog fakulteta Lidija Cvikić potvrđuje da je želja Učiteljskog fakulteta da se ova situacija riješi što prije u korist svih strana - grada, države, Učiteljskog fakulteta i njegovih stanara.
Svjesna je da će to potrajati.