POJEDINOSTI IZ DOSJEA

NEPOZNATI DETALJI IZ ŽIVOTA LEGENDARNOG SPORTSKOG NOVINARA Kako je Kramer dvaput odbio cinkati Tuđmana Udbi

Fredi Kramer (lijevo) i Franjo Tuđman (desno)

 

Iz razgovora s Kramerom stekli smo utisak da izbjegava rasvijetliti svoje kontakte s dr. Franjom Tuđmanom, svodeći sve na sportsku i društvenu aktivnost. U razgovoru je nekoliko puta rekao da on ne vjeruje da je dr. Tuđman jedan od aktivnih učesnika u pripremanju kontrarevolucije, jer nije stekao takav dojam u kontaktu s njim. Rekao je da će i dalje ostati u prijateljskim odnosima s obitelji dr. Tuđmana”, rečenice su kojima završava zapisnik napravljen u lipnju 1972. godine u zagrebačkom sjedištu Službe državne sigurnosti (SDS) ili onoga što se danas kolokvijalno naziva Udba.

Svi znaju tko je spomenuti Franjo Tuđman. Nekadašnji partizan pa general JNA, a od 1990-ih i prvi hrvatski predsjednik, u vrijeme nastanka tog zapisnika bio je politički disident, osumnjičen za pokušaje rušenja Jugoslavije. A tko je bio spomenuti Kramer, koji se našao oči u oči s Udbinim isljednicima, kako se može vidjeti u dokumentima nedavno objavljene knjige “Dr. Franjo Tuđman, Dosje br. 229562”? Bio je to poznati sportski novinar Fredi Kramer, koji je umro prije nekoliko dana u 89. godini. Iako je desetljećima prijateljevao s Tuđmanom, što će nekadašnji šef diplomacije Mate Granić opisati kao “istinsko prijateljstvo do samog kraja”, tek su rijetki znali da je Kramer - nakon gušenja hrvatskog proljeća - u dva navrata bio ispitivan u Službi državne sigurnosti, a agenti su izvršili pretres njegova stana i redakcije, u potrazi za materijalima koji kompromitiraju Franju Tuđmana. No, dokumenti sa saslušanja svjedoče da nisu imali uspjeha.

Ogradio se od pobunjenika

Fredi Kramer rodio se u Zagrebu 1931. godine, a najviše se istaknuo prateći nogomet, pogotovo Dinamo, koji je bio njegova najveća strast. Radio je kao radijski komentator i publicist. Bio je suradnik u Vjesniku i Večernjem listu, dok je do umirovljenja bio djelatnik Hrvatske radiotelevizije, kao i autor nekoliko monografija kluba iz Maksimira i veliki Dinamov kroničar. Iza njega su ostala brojna velika sportska natjecanja, a pogotovo treba napomenuti da je izvještavao s osam Olimpijskih igara: Grenoble 1968., München 1972., Innsbruck 1976., Moskva 1980., Lake Placid 1980., Sarajevo 1984., Calgary 1988. i Barcelona 1992. godine.

Bio je član Uprave zagrebačkog Dinama od 1958. do 1970., dugogodišnji kroničar kluba, urednik Dinamova vjesnika, kasnije klupske revije, kroničar kluba i autor šest klupskih monografija (1960., 1975., 1985., 1999., 2006. i 2011. godine), pa od 1967. do 1988. i glavni tajnik, a 1983. i 1984. predsjednik Teniskoga saveza Hrvatske.

Kramera je SDS prvi put ispitivao 12. siječnja 1972., a iz službenih zabilješki je kristalno jasno kako su očekivali da će od njega izvući informacije koje bi mogle kompromitirati Tuđmana. Zato su se ispitivači služili kombiniranom metodom, malo bi ispitivali o Tuđmanu, a onda se prebacivali na Kramerovo sudjelovanje u MASPOK-u, iako je bilo jasno da je on, u najgorem slučaju, bio običan simpatizer, ali nipošto iole važan sudionik Hrvatskog proljeća.

Očito je, također, i da je on dobro razumio kako bi mogao nastradati pa je sugovornike pokušavao uvjeriti kako je lojalan socijalizmu i Jugoslaviji.

Tako će već na početku razgovora s ispitivačima kazati kako nema veze i da se potpuno “ograđuje od kontrarevolucionara”, pa dodati da mu je stran svaki nacionalizam, šovinizam i separatizam, “pogotovo što je i sam dijete iz miješanog braka, jer mu je otac bio Jevrej, a majka Hrvatica”. Nije zaboravio podsjetiti kako je član Saveza komunista i da je “stalno bio na liniji SK Hrvatske i Jugoslavije”. Na pitanje zbog čega se 1971. učlanio u Maticu hrvatsku, koja je kasnije proglašena leglom hrvatskog nacionalizma, izvlačio se odgovorom da je tako mogao kupovati časopise i knjige s popustom, posebno sportske tematike.

 

Ipak, glavnina spomenutog ispitivanja posvećena je Kramerovim vezama s Franjom Tuđmanom. Već u prvom odgovoru Fredi Kramer će pojasniti kako Tuđmana smatra “inteligentnim i pametnim”, i dodati da ih je spojila zajednička ljubav prema tenisu. Međutim, odbio je teretiti ga za nacionalizam, vidljivo je iz zapisnika napravljenog početkom 1970. godine:

“Kod njega kao historičara osjećao se duh nacionalnoga, ali ne nacionalističko-separatističkog, jedino mi je poznato da je tijekom 1971. boravio u Parizu i održao neko predavanje. Također mi je poznato da je boravio i u SAD-u, gdje je na nekom Univerzitetu održao predavanje. Jednom prilikom znam da sam rekao Tuđmanu da bih želio pročitati nešto od njegovih izdanja, na što se on čudio kako do sada nisam ništa čitao, pa mi je dao pet izdanja njegove brošure ‘Uvod u historiju socijalističke Jugoslavije’, koju do sada nisam ni otvorio”, priznaje Kramer.

No, kada se detaljnije analiziraju bilješke koje je Udba godinama prikupljala o budućem hrvatskom predsjedniku, vidljivo je da je Kramer bio dio njegova užeg društva. Tako je tadašnji predsjednik Dinama, Otto Hoffman, na ispitivanju izjavio kako je “Tuđman na utakmice dolazio u društvu sportskog novinara Fredija Kramera”. A u jednom drugom dosjeu je zabilježeno da su Tuđmanovi na doček Nove godine 1971. pozvali Fredija Kramera, Šimu Đodana, Ivicu Gažija i Danila Pejovića sa suprugama, a iza ponoći su stigli Ivo Frangeš i supruga”.

Bez polemika

Zato ne iznenađuje da je Kramer izjavio da u kontaktima s Tuđmanom nije stekao dojam da se ovaj priklonio “kontrarevoluciji”. Međutim, kada je opisivao Tuđmanov karakter, nije se baš pohvalno izrazio:

“Tuđman je zatvoren čovjek, bahatog ponašanja i nikad nije pokazivao želju da polemiziramo. Mogu navesti da sam jednom bio kod njega na stanu, kada je bio i Marko Veselica sa suprugom, te Tuđmanovi sinovi, ali nismo ništa politizirali”, izvlačio se Kramer.

Prema njegovu iskazu, Tuđman je uglavnom govorio o NOB-u i akcijama u kojima je sudjelovao, “što je ostavljalo duboki utisak na prisutne”. A u nastavku iskaza u SDS-u još jednom je dao alibi Franji Tuđmanu:

“Onoga dana kada je zabranjeno izlaženje onog broja Hrvatskog tjednika u kojem su napadnuti drugovi Vladimir Bakarić i Jakov Blažević (ondašnji istaknuti režimski dužnosnici), s Tuđmanom sam putovao na sastanak teniskog kluba Podsused, i tom prilikom sam ga pitao što je ovo sa zabranom. On mi je odgovorio da su to sve glupani, misleći na ekipu iz Hrvatskog tjednika, i da se on odavno distancirao od njih, ništa dalje ne komentirajući. Pored toga sjećam se da sam jednom prilikom pitao Tuđmana što je to komitet pedesetorice, na što je on odgovorio da nema pojma na koga se to odnosi”.

Pet mjeseci kasnije, isljednici Službe državne sigurnosti ponovno su pozvali Kramera na ispitivanje, dana 23. lipnja 1972. Već iz njihove uvodne zabilješke vidi se da nisu bili zadovoljni njegovim odgovorima jer su napisali kako je uglavnom ponovio to što je govorio na prvom ispitivanju.

Razgovaralo se o “dr. Franji Tuđmanu i ostalim učesnicima kontrarevolucionarnih aktivnosti”, a agenti su zabilježili kako je “Kramer negirao svoje aktivnosti u širenju nacionalizma i masovnog pokreta, ali dozvoljava da je bio zatečen i prevaren, kao i većina građana koji su vjerovali da tadašnje partijsko vodstvo SRH vodi ispravnu politiku”. Rekao je da mu je situacija jasnija nego što je bila prije šest mjeseci, ali još nije uvjeren da je pripremana kontrarevolucija, u kojoj je sudjelovao i njegov prijatelj Franjo Tuđman.

Opisao je da je Tuđmana upoznao na teniskim igralištima Medveščaka. O Tuđmanu mu je pričao pokojni zagrebački gradonačelnik Veco Holjevac, koji je objasnio da se Tuđman, zbog svojih teza o NOB-u u Hrvatskoj, sukobio s Vladimirom Bakarićem, tada najutjecajnijim hrvatskim partijskim dužnosnikom. Uskoro su se Tuđman i Kramer zbližili, i on i supruga su pozvani u goste kod Tuđmanovih u Nazorovoj ulici. Intenzivno su se počeli družiti nakon skupštine Hrvatskog teniskog saveza u proljeće 1970., i od tada su zajedno gledali Dinamove utakmice i privatno se družili. Na tim druženjima - piše u zapisniku - sudjelovali su još umirovljeni generali Ivo Rukavina i Nikola Kaić, koji su s Tuđmanom kartali preferans, a znao bi navratiti i akademik Šegedin.

Zajedno bili u Münchenu

“Od mlađih ljudi koji su povremeno dolazili Tuđmanovima zapazio sam Gaži Ivicu i Lisinski Zvonka sa suprugama, te Tuđmanove sinove s djevojkama. U ljetnim danima na terasi bi plesali uz gramofonske ploče, što su organizirali Tuđmanovi sinovi. Tuđmanova supruga Ankica više je bila u društvu nas mlađih, znala je s nama plesati, stekao sam dojam da joj je imponiralo kad netko od nas s njom pleše, a možda su s njene strane prema meni bile i neke simpatije, što sam uočio kad bi Ankica sjekla neki kolač, meni bi dala veći komad.

S dr. Tuđmanom i njegovom suprugom putovao sam jednom u Trst kao turist na dva dana u jesen 1970. godine i u proljeće 1971. putovali smo u Hamburg i München - SR Njemačka, a vraćali smo se preko Garmischa i Alpa u zemlju. U Nürnbergu smo posjetili braću Šercer, njemačke državljane koji imaju arhitektonski biro, kod kojih je moja supruga radila kad je polagala postdiplomski”, pričao je Fredi Kramer, početkom ljeta ‘72.

Kramer i Tuđman zajedno su posjetili i München, prvi je kao sportski novinar želio vidjeti grad u kojem će se održati Olimpijske igre, a drugi se našao s tamošnjim profesorom Reiglom, s kojim je surađivao na povijesnim temama. Fredi Kramer je pred isljednicima branio Tuđmana, jer je beogradski tjednik NIN objavio da su on i Šegedin primili nagradu od emigrantskog časopisa Hrvatska revija. “Tuđman je bio jako uzrujan i ogorčen ovakvim napisom i tražio je advokata koji bi tužio novinara koji je to napisao, a poslao je i demanti, ali NIN to nikada nije objavio”.

Kramerova svjedočenja nisu spasila Tuđmana, koji je osuđen na kaznu zatvora. Dok je Tuđman bio u zatvoru, a kasnije nije smio javno istupati, Fredi Kramer nije imao problema s tadašnjim režimom i etablirao se kao jedan od vodećih sportskih novinara u Hrvatskoj. Međutim, njihovo prijateljstvo se zadržalo do kraja Tuđmanova života, dobrim dijelom i jer ga Fredi Kramer nije pristao denuncirati.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo