Za Zadranina Igora Blaslova većina je građana čula kad je sa suprugom Tanjom inicirao otvaranje Socijalne samoposluge u gradu. No, osim što vode dućan, oni rade velik, humanitaran posao koji nekako prolazi ‘ispod radara’.
Kako je i sam svojedobno bio teško bolestan, danas on i supruga nude smještaj nepoznatim ljudima koji su prisiljeni doći u Zadar na liječenje, piše Zadarski.hr.
Blaslov je u trenutku pisanja teksta bio u kontaktu sa čovjekom iz Vukovara, kojega će za koji dan primiti u svoj dom, a nikada ga u životu nije vidio.
- Čuo je za mene, vodim zadarsku podružnicu Hrvatske udruge leukemija i limfomi, pa me nazvao. Mora na operaciju koja se izvodi samo u Zagrebu i Zadru. Rekao sam mu: ‘Možete doći kod mene u Zadar, dočekat ću vas na kolodvoru, spavat ćete kod mene prije i poslije boravka u bolnici, nije problem, odvest ću vas urologu, kod mene kući nije neki veliki komfor, ali što imam ja imat ćete i vi.’ I čovjek se rasplakao. Valjda danas nije normalno pomagati. A ja volim pomoći. To me uistinu čini sretnim – kaže Blaslov.
Primjer Vukovarca koji dolazi k njemu samo je kap u moru pomoći koje Igor pruži ljudima.
Blaslov je sam obolio 2009. od raka limfnih žlijezda i prošao liječenje. Odonda je dio Udruge leukemija i limfomi koja ima 150 članova, a kaže da ga stotine ljudi zove i traži savjet. Posebno ističe kako u našem zdravstvenom sustavu nedostaje psihološka pomoć.
- Kad se razbolite, cijeli svijet vam se u trenu okrene. Ne znate gdje ste, a ono što vam u tom trenutku najviše nedostaje je sugovornik. Otvoreno kažem zadarskim liječnicima: ne razgovarate dovoljno sa pacijentima, znam da je posla puno, ali pacijenti vape za razgovorom – kaže Zadranin.
S timom iz udruge pokreće akciju ‘Moja udruga’ kojom bi trebali angažirati psihijatra i psihologa koji bi bili na raspolaganju članovima udruge kad god im zatreba pomoć. No, od grada još nisu dobili prostor pa je projekt na čekanju.
Kaže da su male priče o Socijalnoj samoposluzi kudikamo interesantnije od doniranja kada donatori zovu medije. Postoje veliki donatori koji ne žele publicitet, a ‘malih’ je puno i to najviše onih koji i sami skromno žive, piše Zadarski.hr.
- Gospođe, kada dignu mirovinu, jedna kolica za spizu napune i donesu nama. Najslađa su mi bila dva dečka koja su ustrajno skupljala za petarde, a kada su im njihovi djed i baka pričali o Socijalnoj samoposluzi sve što su uštedjeli dali su nama. Ima divnih ljudi. Zbog toga sam sretan, kao što sam sretan kada mogu pomoći, ma kako nekad naporno bilo – rekao je Igor Blaslov.