Ivan Pemper desetljećima nije vidio ni čuo majku, polusestru i polubrata koji su 1969. godine otišli u Australiju. No zahvaljujući internetu, polusestra Vesna uspjela ga je pronaći, da bi sad Australci već peti put ljetovali u Triblju, naselju u zaleđu Crikvenice, piše Novi list.
Jednoga dana 2006. godine Nela Pemper javila se na telefon, a s druge strane linije bila je njezina svekrva. Ne bi to bilo toliko čudno da nisu izgubile kontakt na gotovo 40 godina. Nelin suprug Ivan desetljećima se nije vidio ni čuo s majkom, polusestrom i polubratom koji su se 1969. godine preselili u Australiju.
Ipak, dolaskom interneta obitelj u Australiji uspjela je pronaći informacije o Ivanu koji živi u Triblju. Njegova polusestra Vesna Burnett i suprug Kel već su peti put ondje.
Vesna je s obitelji živjela u Driveniku u Vinodolskoj općini do četvrte godine života, kad je s majkom i mlađim bratom otišla u Francusku, a dvije godine kasnije preselili su se u Australiju. Ivan je tad imao 18 godina i išao je u vojsku. S obzirom da je to bilo krajem šezdesetih i nije bilo interneta, nisu uspjeli održati kontakt.
- Zbog rata su se i brojevi telefona izmijenili pa mama više nije imala broj... Kad smo počeli koristiti internet, mama me pitala mogu li možda pronaći informacije o Ivanu - rekla je Vesna i dodala kako su nakon kratke pretrage pronašli Nelin kontakt.
- Kad smo ih nazvali, Nela je bila iznenađena, a Ivan još više - prisjetila se Vesna koja sa suprugom u australskom Goulburgu ima motel.
Nije trebalo dugo da isplaniraju putovanje u Hrvatsku, no odlučili su ostati samo nekoliko dana jer nisu znali kako će proteći ponovni susret s obitelji nakon gotovo 40 godina.
- Bilo je divno, od trenutka kad smo stigli na aerodrom na dalje - rekao je Kel te prvi posjet opisao kao iznimno emotivan.
- Bilo je to kao da prvi put upoznajem svoju obitelj - izjavila je Vesna za Novi list. Članove ove obitelji preplave emocije čak i kad pričaju o tome. Majka nije došla u Hrvatsku s njima, no Ivan je 2010. bio u Australiji gdje ju je vidio posljednji put, prije nego što je preminula nekoliko godina kasnije.
- Bilo je čudno, emotivno. Ipak je to tvoj rod - govori Ivan koji je ponovni susret s obitelji opisao kao poseban doživljaj.
- Čitava priča istovremeno je tužna i sretna - dodaje Vesna.
No od ponovnog ujedinjenja obitelji nizaju se samo sretne priče. Na pitanje sjeća li se prvih godina života u Vinodolu, Vesna kaže kako ima nekoliko stvari koje je prepoznala kad je došla.
Ivan ju je vodio u kuću u kojoj se rodio njezin brat te je ondje odmah prepoznala stepenice.
- Te stepenice mi se nekad pojave u snu - rekla je Vesna. Sjeća se i kuće u Driveniku u kojoj su živjeli, a u sjećanju su joj vrlo dobro ostali utisnuti slika i miris ljubičica u šumi. Ubrzo je shvatila i koliko sliči svojoj nećakinji Daliborki.
- Jedan Ivanov prijatelj čak je mislio da sam ja Daliborka - smije se Vesna, koja nikad nije požalila svoju odluku da stupi u kontakt s otuđenim polubratom.
- Ivan je divan čovjek, ima dobru dušu - kaže Vesna i ističe kako je dobro poznavati svoje korijene. Hrvatsku su im posjetili i sinovi te nećakinja, a svi su se upoznali s Ivanovom i Nelinom djecom te unucima.
Dok su ovdje, uglavnom idu na plažu, druže se s obitelji i idu na izlete. Vesna i Kel dolazit će koliko god budu mogli, a kad bi dobili na lotu iskombinirali bi da pola godine žive u Australiji i pola godine ovdje, piše Novi list.
- Bili bismo najsretniji da su Ivan i Nela malo bliže - zaključila je Vesna Burnett za koju ne treba sumnjati da će još mnogo puta iz daleke Autralije krenuti put rodnog Vinodola, do svojeg davno izgubljenog polubrata i njegove obitelji.