"Mama, mama, upao sam u bunar!” vikao je u četvrtak nešto prije 13 sati 13-godišnji Ivan Latinović iz baranjskog mjesta Karanac čuvši svoju majku Dejanu kako ga doziva.
Prestrašena žena, koja je već bila u strahu zbog činjenice da joj se sin nije vratio s njihovim psom Benom do vikendice u kojoj su bili u gostima, tada je još više protrnula. Nije mogla razabrati ni odakle dopire glas njezina sina, nego je slijedila Bena, da bi nakon 10-ak metara probijanja kroz šipražje došla do mjesta odakle je jasnije mogla razabrati sinovljev glas.
“Ivane, gdje si?” povikala je iz sveg glasa, a on joj je odgovorio: “Ovdje, dolje, u bunaru!” Možemo samo zamisliti kako se osjećala majka kada je tren poslije pogledala u rupu kojoj se dno jedva naziralo. Dječak je stajao u vodi do pojasa sa slomljenim nožnim zglobom. Nevjerojatnom snagom i hrabrošću trpio je bol i strah koji je proživio padajući u bezdan od 40-ak metara koji se nama, kada smo dan nakon ove nesreće bili na mjestu događaja, činio beskrajno dubok.
Ivan i njegov pas Ben veliki su junaci priče koja je mogla završiti tragično, a danas je slavimo kao happy end. Jer upravo je pas bio taj koji je oglasio alarm i Ivan je spašen zahvaljujući svom četverogodišnjem ljubimcu, mješancu Benu.
Dogodilo se to na Tijelovo u Batini, točnije njezinu poznatom vikend naselju nedaleko od Spomenika batinskoj bitci, kamo je Ivan s ocem Željkom, majkom Dejanom i sestrom Mijom došao k rodbini na roštilj.
Nervozni pas
- On i Ben otišli su u šetnju, a pas se nakon desetak minuta vratio sam. Prvo sam pomislio da je Ivan negdje u vikendici, a kada se nije odazvao na naše pozive krenuo sam ga tražiti. Ben je sve vrijeme bio neuobičajeno nervozan i bilo mi je jako sumnjivo što Ivana nema i što se pas tako ponaša. Krenuli smo prema šumici, a ja sam ga usput dozivao, međutim od njega nije bilo ni traga ni glasa.
U jednom trenutku odlučio sam se vratiti prema vikendici da pogledam još jednom da se nije u međuvremenu vratio. Tada je supruga pošla s Benom prema šumici i glasno dozivala Ivana, a onda je odnekud čula njegov glas - opisao nam je najdulje minute u svom životu Ivanov otac, koji dan kasnije zahvaljuje Bogu, nebesima, vatrogascima, policajcima, liječnicima i osoblju Hitne pomoći... što su mu spasili sina.
Sleđeni pogledi
- To je pravo čudo. Ne mogu vam opisati kako se osjećamo, jer ovo je nevjerojatno - teško Željko dolazi do riječi kojima bi opisao sreću zbog činjenice da mu je sin preživio takav pad dok nam pokazuje bunar u koji je Ivan upao. Pogled u duboku rupu je stravičan, a da bismo barem malo sebi približili to što se Ivanu dogodilo dan prije ubacili smo u bunar kamen. Činilo se da pada čitavu vječnost, a kada smo napokon čuli pljusak, pogledi su nam ostali sleđeni. Doista je pravo čudo da dijete od 13 godina padne u takvu dubinu i iz bunara izađe, uvjetno rečeno, samo sa slomljenom nogom.
- Nije imao na sebi niti jednu vidljivu ogrebotinu. Pao je unutra kao čavao. Ravno na noge - rekao nam je Ivanov otac, koji je netom prije dobio vijest iz bolnice da je dječak prebačen s Odjela intenzivne njege ta da će mu poslijepodne moći u posjet.
Bunar u koji je Ivan upao bio je prekriven daskama koje su od zuba vremena prilično istrunule, a preko njih se pružio bršljan pa dječak hodajući strmom stazom nije ni mogao vidjeti što se nalazi na uzvisini. Pretpostavljamo da se popeo gore možda se htijući prečicom spustiti do rođaka koji su bili na pecanju i u tom su trenutku trule daske popustile pod njegovom težinom.
No, pri padu je očito imao nevjerojatnu sreću, pa je ostao pri svijesti i mogao je dozvati pomoć. Sestra je odmah nazvala službu 112, a na teren su došli policajci i vatrogasci iz Belog Manastira.
- Prvo sam ga ja pokušao izvući crijevom koje sam našao, ali ono nije bilo dovoljno dugo - ispričao je otac. Nije dovoljne dužine bilo ni uže koje su mu prvo spustili vatrogasci, pa su ga morali “nadoštuklati.” A onda se dodatno pokazalo koliko je Ivan sposoban, kao i koliko je bio priseban. On je, naime, nogometaš u lokalnom Poletu iz Karanca, ali i član DVD-a.
Mladi vatrogasac
- Kao mladi vatrogasac naučio se služiti njihovom opremom, pa se sam opasao i užetom i dodatnim pojasom koji su mu spustili, a onda su ga trojica vatrogasaca i jedan policajac malo-pomalo izvukli. Našoj sreći nije bilo kraja, a Ivan je tek tada doživio šok, pa je malo kolabirao, ali srećom Hitna je već bila tu - ispričao je otac dječaka koji se nakon izlaska iz bunara prvo požalio što neće moći igrati nogomet, a onda se sjetio i da će mu propasti ekskurzija kojoj se neizmjerno radovao. Umjesto da u petak ujutro bude u autobusu koji je njegove prijatelje odvezao na završnu osnovnoškolsku ekskurziju na Plitvička jezera i gradove naše obale, Ivan se probudio u osječkoj bolnici sa slomljenom nogom, ali živ.
'To je sudbina! Ben je prvi put htio ići s nama na izlet' Majka od šoka o ovome još ne može razgovarati, a i drugi junak ove priče, pas Ben, kao da je bio pod dojmom onoga što se njegovu malom gazdi dogodilo dan prije. Iako ga je Ivanova sestra Mia pokušala namjestiti da pozira našem fotoreporteru, Ben je nervozno dolazio i odlazio, pa bi malo legao na leđa, ali za suradnju nije bio spreman. - I to je posebna priča koja govori kako je naš sin imao veliku sreću u ovoj nesreći. Ben nikada nije ušao u naš auto niti je ikada s nama išao u Batinu. Kada smo ovaj put kretali sam je ušao u automobil i sjeo na stražnje sjedište, a Ivan je pitao: “Tata, što ćemo s njim?” Rekao sam: “Pa neka ide s nama kad je već ušao”. Sad kada razmišljam o tome vjerujem da se i tu upleo prst sudbine - rekao nam je Željko. |