Najtrofejnija je igračica stolnog tenisa na svijetu, osvojila je više od 100 medalja, a prije dva tjedna postala je i brončana u Europi. Ništa to ne bi bilo čudno za Kineskinju Ni Xialian, osim što joj je 55 godina i svi je zovu od milja “baka”.
A ta baka koja i dalje rastura u sportu u kojem su Kinezi na samom svjetskom vrhu sada igra u Zagrebu, za zagrebački klub Dr. Časl, s kojim dalje reda pobjede.
U Guinnessovoj knjizi rekorda Xialian se često spominje, između ostalog zato što je odigrala i najduži stolnoteniski meč u povijesti tog sporta. Trajao je jedan sat, trideset i tri minute i četrdeset i dvije sekunde. Japanka koja joj je bila protivnica sedam je puta imala meč-loptu, ali neuništiva “baka” sve je preokrenula i pobijedila. I za Zagreb je vežu lijepe uspomene jer je tu 2002. godine osvojila dvije zlatne medalje na europskom prvenstvu.
“Da samo znate kako mi je lijepo u Zagrebu i uvijek se veselim kad tu ponovno dođem. Inače, više sam puta bila u Hrvatskoj i mogu reći, bez pretjerivanja, da imate jednu od najljepših zemalja na svijetu”, kaže za Jutarnji Xialian dok razgovaramo u sportskoj dvorani kluba Dr. Časl, koji se također može pohvaliti kao trenutačno najtrofejniji hrvatski sportski klub.
Obitelj u Luksemburgu
Svaki dolazak u Zagreb za “baku” je poseban doživljaj.
Čim ugrabi koji sat vremena između treninga i natjecanja ide u razgledavanje grada koji već dobro poznaje. “Živim već trideset godina u Luksemburgu sa svojom mnogobrojnom obitelji iz Kine, koja se cijela preselila tamo. Ali, volim doći ovamo, Zagreb je miran grad, ljudi su ugodni, prijateljski nastrojeni. Tu sam upoznala i mnoge kolegice koje također igraju za zagrebački klub.”
Xialian posebno voli stari dio grada, jer je to na neki način podsjeća i na Šangaj njezina djetinjstva, gdje je odrasla. Uske male uličice, još uvijek diskretno osvijetljene noću, starinska vrata na ulazima u kuće...
“To je sve kod vas ostalo kako je bilo, u Šangaju se više i ne može naći povijest. Sve je novo, doslovno iz dana u dan niču neboderi kojih je već bezbroj. Kada navratim do vašeg Gornjeg grada, uvijek su mi misli u Kini moje mladosti gdje sam i počela igrati stolni tenis.”
Nedavno je i japanska televizija snimila dokumentarac o “baki” koja uvijek pobjeđuje, jer nikada u svojoj dugogodišnjoj karijeri dok je igrala u Kini nije izgubila niti jedan meč od igračice koja nije Kineskinja. Sve je redom pobjeđivala, a nevjerojatno je da pobjeđuje i sada. “Kada igram u Zagrebu za svoj novi klub, dajem sve od sebe, do posljednje kapi. Mi smo tu jedna velika obitelj i tako živimo. Zajedno odlazimo u grad, ponekad sjednemo u neki zagrebački kafić, a kako sam u Hrvatskoj mnogo češće nego u drugim zemljama, već mi se čini da sam malo i poprimila od vašeg otvorenog i prijateljskog mentaliteta.”
Xialian je bila prva kineska sportašica kojoj je država dala dozvolu za iseljenje iz Kine kako bi nastavila karijeru u Europi. S njom je otišlo i tridesetak članova njezine obitelji koji sada žive u Luksemburgu.
Dvije kulture
“Mi smo, zapravo, velika organizacija. Sve je podređeno sportu i jako mi pomažu da i u ovim godinama mogu postići dobre rezultate. A u sportu je važno imati odgovornost, pa mi je u Zagrebu na prvom mjestu cilj dobro igrati, a tek se onda opustiti i ako bude vremena, otići do grada.”
Oduševljava je priroda u Hrvatskoj i sve što je vidjela, kaže, ide u red najljepšeg što Europa nudi. “Posebno me impresionira to što čuvate prirodu i s poštovanjem se odnosite prema njoj.”
Neumorna “baka” u Europi živi trideset godina, dulje nego što je živjela u Kini, koju često posjećuje. “Ovdje se dobro osjećam, znam to i kada dođem u Zagreb. Kinezi imaju drukčiji mentalitet i običaje od vas, pa imam privilegiju jer istovremeno mogu uživati u dvije kulture.”
Kada ne igra prvenstva, najviše vremena posvećuje obitelji, suprugu i dvoje djece. Oni je i ponajviše bodre da ustraje u sportu koji traži mnoga odricanja, a svakog se dana pojavljuju i nove, mlade igračice.
“Iako, na papiru, imam odigrano najviše utakmica na svijetu od svih igračica koje sada igraju, za mene je svaki novi meč koji igram u Zagrebu izazov.”
Za zagrebački klub čula je i od kineskih kolegica koje su već igrale u Zagrebu, ali i zbog sportskih rezultata koji je klub postigao. Tako je i došlo do toga da vlasnik kluba dr. Martin-Tino Časl stupi s njom u kontakt i angažira je.
Četiri Olimpijade
“Vrlo smo lako postigli dogovor, ona je veliki profesionalac i teško mi je uopće nabrojiti sve što je ostvarila u svojoj karijeri. Bila je na četiri Olimpijade, a svakako je nevjerojatna i kao čovjek i kao sportaš. Govori mi da se vrhunski sport u Luksemburgu stimulira, kao i u Kini, a naš klub ovdje u Zagrebu, unatoč rezultatima koje je postigao posljednjih godina, jedva dobije mrvice. Ali, to je naprosto tako”, kaže dr. Časl.
Skromna, posvećena isključivo dobrim rezultatima, rijetko u Zagrebu ode i u neki restoran. “Volim vašu hranu, ona je posve drukčija od one u Kini ili Luksemburgu, ali mi sportaši i nismo baš ovisni o restoranima. Meni je ljepše otići do uspinjače, provozati se do vrha i baciti pogled na Zagreb okupan svjetlom. Ponekad i do šoping centra, jer imate ih nevjerojatno puno.”
A pitanje do kada će “baka” pobjeđivati posve je logično za kraj. “Možda još pet godina uspijem igrati. Možda će me tada zvati i prabakom.”