Danski princ Henrik, porijeklom francuski aristrokrat, ljubitelj vina i poezije, umro je u utorak u 83. godini života bez kraljevske krune koju se silno trudio dobiti cijeli život nakon vjenčanja s nasljednicom danskog trona, kraljicom Margaretom.
Henrik je umro u utorak, 13. veljače, u 23.18 sati u dvorcu Fredensborg, kraljevskoj rezidenciji udaljenoj 40-ak kilometara sjeverno od glavnog grada Danske, piše u priopćenju koje ističe da je princ izdahnuo okružen suprugom i njihovo dvoje sinova.
Henrik je krajem siječnja prebačen u bolnicu zbog plućne infekcije, ali je na kraju prevezen u dvorac Fredensborg kako bi u njemu proživio svoje posljednje trenutke. U rujnu prošle godine kraljevska je palača objavila da princ pati od demencije, ali točna dijagnoza - nagađalo se da je u pitanju Alzheimerova bolest - nije objavljena.
Od 1. siječnja 2016. Henrik je bio u mirovini, oslobođen svih svojih službenih dužnosti koje su ga ponekad jako zanimale, a ponekad mu bile vidljivo dosadne: - Njegovu prošlost u Danskoj i odnose s danskim narodom obilježile su kontroverze - rekla je njegova biografkinja Stephanie Surrugue.
Nije želio biti pokopan uz suprugu
Prošlo ljeto, princ je javno obznanio da ne želi biti pokopan uz svoju suprugu u kraljevskoj nekropoli katedrale u Roskildeu, gdje tradicionalno počivaju kraljevski parovi. Nezadovoljan činjenicom da nije dobio položaj i titulu kojima se nadao, pojasnio je svoju želju činjenicom da joj nije bio jednak u životu, pa ne želi ni u smrti. Kraljevska palača zasad nije objavila gdje će biti pokopan.
Rođen je 11. lipnja 1934. u Talenceu blizu Bordeauxa kao Henri Marie Jean Andre de Laborde de Monpezat. Mladi grof oženio je u lipnju 1967. princezu Margaretu koja je okrunjena u siječnju 1972. Prve godine života proveo je u Indoneziji gdje se njegov otac bavio obiteljskim plantažama. Rat ih je prisilio da odu u Vijetnam. Nakon studija političkih znanosti, bacio se na diplomatsku karijeru.
Na službi u Londonu upoznao je Margaretu, tada nasljednicu danske krune. Oženivši se promijenio je ime, odustao od francuskog državljanstva i uzeo dansko, te katoličku vjeru zamijenio protestantskom: - Prihvaćam igrati igru. Ali teško jednom muškarcu podnijeti da ga se ne smatra ravnopravnim sa suprugom - rekao je u svojim memoarima "Destin oblige" (Sudbina obvezuje), objavljenima 1997.
U slobodno vrijeme bavio se kiparstvom, svirao klavir, a objavio je i nekoliko zbirki poezije od kojih je neke ilustrirala Margareta, poznata po svojim slikarskom umijeću.
Volio je Hrvatsku
Sličnu ocjenu o svojoj neravnopravnosti dao je i hrvatskim novinarima iz Hine, HTV-a i Jutarnjeg lista koji su 2014. posjetili Kopenhagen kako bi s kraljevskim parom napravili intervju uoči njihovog posjeta Hrvatskoj: - To je vrlo zanimljiv, divan posao, ali je i težak i ne ispunjava - rekao je tada i nasmijao se zadnjoj ocjeni. Bilo je jasno da se osjeća diskriminiranim.
- Ne, vrlo sam sretan, ali mislim da je teško biti diskriminiran cijelo vrijeme... Teško mi je razumjeti zašto postoji razlika između žene koja ima vlast i muškarca koji je njome oženjen. Ovo nije lako - rekao je princ Henrik.
Bio je nekoliko puta u Hrvatskoj. "Bio sam nekoliko puta u vašoj zemlji, četiri, pet". Bio je, rekao je, na jedrenju, voli hrvatsku kuhinju jer je slična mediteranskoj. Hrvatska vina iznimno su napredovala u kvaliteti, ali i u cijeni, istaknuo je tada: - Jako su skupa, skuplja nego u drugim zemljama, nego talijanska ili francuska.
Kada je došao u Dansku osjećao se drugačije. Volio je vino, a ne pivo, Citroen, a ne Volvo, tenis je stavljao ispred nogometa. Godine 1997. prvi je put zamijenio kraljicu koja je bila bolesna, tijekom posjeta Grenlandu: - Bio sam na prvim linijama. Nisam više bio u sjeni, drugi, silueta, klaun - opisivao je nakon toga svoje osjećaje.
Ali 2002. došlo je do novog zaokreta: bolesna kraljica Margareta zamolila je sina Fredericka da je zamijeni na službenoj ceremoniji. Princ Henrik bijesno je napustio Kopenhagen i otišao na svoje imanje u Francusku. Puno puta istraživanja javnog mišljenja pokazala su da su Danci najsretniji ljudi na svijetu, bez obzira na to što je njihova zemlja jedna od najskupljih i što plaćaju visoke poreze.
Princ Henrik imao je za to objašnjenje, a ono je u stanju duha. "To je stanje duha... odlučuje se biti sretan", dao je tada princ Henrik savjet hrvatskim novinarima.