NEZAUSTAVLJIVA

ONA MOŽE SVE Dora radi, pleše zumbu, pjeva na misi: 'Ja sam šefica, ne mogu mi ništa ni leukemija ni Down'

    AUTOR:
    • Tena Šarčević,
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 26.03.2019. u 22:00

Boris Kovačev / CROPIX

 

Postoji niz predrasuda s kojima se osobe sa sindromom Down bore iz dana u dan.

Suprotno raširenom mišljenju, one mogu doživjeti duboku starost i imati kvalitetan život, uz potporu, naravno. Pohađaju redovne vrtiće i škole. Mogu raditi i biti korisni članovi zajednice. Mogu biti vrlo uspješni sportaši ili umjetnici, govori nam Natalija Belošević, predsjednica Udruge za sindrom Down Zagreb.

- Osobe sa sindromom Down, poput naše Dore, mogu sve! - dodaje.

Dora Golub jedna je od članica Udruge Down Zagreb. Ima 29 godina i kaže nam da jako voli otići u udrugu i družiti se s prijateljima koje je ondje upoznala, ali ne stiže prečesto. Nije ni čudo s obzirom na njezin raspored. Od 11.30 do 15.30, kaže, radi u DM-u, tri puta tjedno pleše zumbu, dva puta tjedno ide na probe crkvenog zbora, pa nedjeljom uvečer pjeva na misi.

Dugi staž

Aktivnu i entuzijastičnu Doru uspjeli smo “uhvatiti” upravo na probi zbora župe u Stenjevcu. S osmijehom su nas dočekali ona i skupina drugih mladih pjevača te njihov orguljaš i voditelj zbora.

- U zboru sam jako dugo, evo već 12 godina - priča Dora s osmijehom.

 

- Četvrtkom i subotom vježbamo, pa nedjeljom navečer pjevamo. Svima se jako sviđa kad je naš zbor na misi. Mi zapravo pjevamo dijelove mise. Nemam najdraži pjevački dio. Puno ih je, ali sve su mi pjesme drage - kaže. Uz duh, važno je brinuti se i za tijelo, pa Dora i pleše.

- Odlično mi je na zumbi, super se zabavljam tamo - priča nam. Već devet godina radi u DM-u.

- Tamo lijepim deklaracije, po četiri sata. Imamo i pauzu za ručak, pa onda pričamo i družimo se - govori. Ima jako puno prijatelja, s nekima je dobra još od osnovne škole.

Kolinda i ja

- Najviše društva imam iz osnovne u Stenjevcu, a u srednju školu sam išla u Dubravi - priča nam ova djevojka, koja je nedavno upoznala čak i predsjednicu Kolindu. Veselo je i živo i kod nje doma.

- Živim s roditeljima, dva brata i sekom. Ja sam najstarija od braće i sestara - kaže. Onaj koji je najstariji sigurno ima glavnu riječ u kući?

- Da, ja sam šefica - smije se.

Djevojka nevjerojatnog duha u našem kratkom razgovoru prije probe spominje i da je imala problema sa zdravljem, no oni su, nasreću, iza nje.

- Imala sam leukemiju 2003. godine. No uspjela sam je pobijediti jako brzo - nonšalantno kaže Dora, koju kromosom viška nije uspio omesti u tome da vodi ispunjen život i svojom energičnom pojavom uljepšava život svima oko sebe. Potvrdila nam je to i predsjednica udruge.

- Doru poznajemo već dugo, ona je vrlo lijepa i mlada djevojka koja voli svoj posao, obitelj i prijatelje... Voli sve što vole mladi i svojim je primjerom pokazala da osobe sa sindromom Down mogu živjeti dobar i kvalitetan život - kaže Belošević.

Smatra da osobe sa sindromom Down u Hrvatskoj već od samog rođenja nisu u dovoljnoj mjeri uključene u sve segmente života zajednice.

- Nema dovoljno osiguranih terapija za našu djecu u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, također nema dovoljno srednjih škola koje bi otvorile svoja vrata, nema osiguranih radnih mjesta nakon srednje škole, a i općenito nedostaje uključivanje u zajednicu poput odabira nekog sporta ili zabave koji bi ih uključili - ističe.

Žele ljubav

- Zajednica prvenstveno iz neznanja i nepoznavanja naše djece ne zna kako bi pristupila. Nepoznatome pristupamo sa strahom i oklijevanjem, pa tako i svi koji se prvi put susreću s osobama sa sindromom Down žele, ali ne znaju kako im pristupiti, zbog čega često i odustanu.

Oni su ljudi kao i svi ostali, vole i žele biti voljeni, pružaju ljubavi više nego što dobivaju, a prijateljstva su im jako važna i rado ih prihvaćaju.

Poručili bismo svima neka ne oklijevaju kada dođu u doticaj s njima, neka se predstave, rukuju i upoznaju kao i sa svakom drugom osobom. Kako su oni svi individualni i različiti, neće svi jednako reagirati. Neki su otvoreniji i pristupačniji, a neki zatvoreniji i više im vremena treba da steknu povjerenje u druge osobe. Ali jednom kada dobijete njihovo povjerenje, ljubav i prijateljstvo, to je vječno - sigurna je predsjednica Udruge za sindrom Down Zagreb.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo