Britanski su mediji ovih dana prenijeli stravičnu priču o ženi koja je kao tinejdžerka bila oteta i čak 13 godina sustavno silovana, zlostavljana i držana u zaključanoj sobi. Anna Ruston (ime je izmijenjeno zbog zaštite identiteta) je sad, 16 godina nakon što se oslobodila ropstva, progovorila o svom životu i nasilju koje je proživjela te o tome napisala knjigu ('Secret Slave') kao dio terapije koja još uvijek traje.
Njezina priča neodoljivo podsjeća na priču Natasche Kampusch ili Elisabeth Fritzl što dokazuje koliko je žrtve ovakvih otmica teško prepoznati.
Sve se dogodilo nekoliko dana nakon njezinog 15. rođendana. Annu roditelji nisu htjeli pa ju je odgajala baka s kojom je imala lijep odnos, no umrla je kad joj je bilo deset godina. Nakon rođendana je boravila neko vrijeme kod majčine prijateljice gdje je viđala taksistu azijskog porijekla. Bilo je to 1987. godine kad ju je taksist, poznat samo pod imenom Malik, pozvao na čaj da upozna njegovu obitelj, piše Mirror.
‘Bila sam jako nesretna i sama. Tko god bi mi pokazao malo nježnosti ili naklonosti, ja sam stjecala povjerenje. Malik me znao pitati kako sam i bilo mi je lijepo da je netko zainteresiran. Kad me pozvao na čaj, znao je da nikome neću nedostajati. Mnogo je ranjivih djevojaka kakva sam ja bila. To se može dogoditi bilo gdje’, rekla je Anna.
Malik je živio s braćom, njihovim suprugama i djecom, te majkom. Tog dana ju je zaključao u sobu i više je nije puštao van, a obitelj je to tolerirala. Iste večeri joj je, priča Anna, došao u sobu, vrijeđao da je ‘bijelo smeće’ te ju brutalno silovao što će nastaviti raditi gotovo svaku večer sljedećih 13 godina.
Anna je tokom tog perioda rodila četvero djece koje je Malik odmah prodao. Iz kuće je izlazila jedino ako je morala u bolnicu zbog ozljeda nastalih zlostavljanjem ili za porode. Tad je on išao s njom i predstavljao se kao njezin muž, a ona je bila previše u strahu da bi bilo što rekla. Misli da nitko ništa nije pitao, čak ni kad su vidjeli da ima samo 40-tak kilograma, jer su mislili da je to stvar ‘običaja’: ‘Malik me oblačio u tradicionalnu odjeću svoje zemlje, bojao mi je kosu u crno, morala sam nositi šal preko glave i hodati pognute glave. Govorio je umjesto mene i ljudi su mislili da je to stvar običaja. Vjerojatno su se bojali optužbe za diskriminaciju. Osjećam se da su me izdali.’
Danas 44-godišnjakinja kaže da nije potpuno poludjela jedino zahvaljujući imaginarnim razgovorima s pokojnom bakom i maloj, pohabanoj slici Jamieja, njezine prve ljubavi, koju je skrivala u podu sobe.
Kroz neko vrijeme Anna je shvatila da braća zlostavljaju svoje žene te da one zato šute. Povremeno bi joj u sobu prokrijumčarile tabletu protiv bolova ili bi joj šminkom skrivale masnice, kao i sebi. Nije ju zlostavljao jedino kad je bila trudna, i to samo zato da bi mogao prodati bebe za koje danas ne zna gdje se nalaze.
Jednom je čak policija došla, pozvali su ih susjedi jer su čuli Annine vriskove, no Malik ih je uvjerio da je sve u redu. Nekoliko je puta pokušala pobjeći kroz stražnja vrata kuće, no to je svaki put završilo brutalnim batinama. Zato se više puta pokušala ubiti tabletama, jednom se bacila niz stepenice, a jednom se pokušala obijesiti.
Konačno se odvažila tražiti pomoć od medicinske sestre koja je obavljala kućne posjete. Na mali je papirić napisala ‘pomozite mi’ i datum kad je znala da će Malik i obitelj biti zauzeti molitvom, te ga bacila na pod. Sestra je odmah shvatila poruku i potiho joj rekla da će pustiti da telefon zazvoni tri puta kad bude pred kućom. Plan je uspio.
Dok su došle do policije, Malik ih je već nazvao i prijavio nestanak mentalno bolesne supruge, no ipak su povjerovali njoj. Nažalost, Anna nije imala čvrstih dokaza o sustavnom zlostavljanju i nije htjela dizati tužbu protiv njega. Premda joj je policija rekla da je još jedna žena spremna prepoznati ga kao nasilnika i silovatelja ako i ona to učini, no nije imala hrabrosti. Nada se da će se s vremenom to ipak promijeniti i da će njezin otmičar završiti pred sudom.
Kratko je bila pod policijskom zaštitom, nakon toga je kratko živjela s mamom koja nije bila zainteresirana za ono što joj se događalo, a onda je ponovno srela Jamieja. Njemu je nakon puno godina tek priznala što joj se dogodilo, a do tad ga je pustila da živi u uvjerenju da je mentalno bolesna. Ipak, Jamie je shvatio da joj treba podrška, dobili su troje djece i Anna se nada da će joj i emotivne rane s vremenom zacijeljeti.
Zbog depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja rijetko napušta kuću, no kaže da zbog Jamieja i djece nastavlja sa životom koji je za nju svakodnevna borba.