Nina Kljenak, isprva dopisnica iz Rima i Vatikana, na N1 televiziji, koja krajem mjeseca obilježava svoju petogodišnjicu, urednica je i novinarka od samog starta N1. Po čemu je ta televizija drukčija od drugih?
Stipendija
- Po shvaćanju realnosti i vremena u kojem živimo, što se onda prenosi na televizijski ekran. Sve se događa brzo, naša društvena i politička zbilja mijenjaju se iz minute u minutu, gledatelje zanimaju vijesti u ‘real timeu’, ne čekaju se kao nekoć Dnevnici - kaže novinarka s impresivnom biografijom. Diplomirala je engleski, španjolski i ruski jezik, magistrirala političko novinarstvo. Je li oduvijek znala da će biti novinarka?
- Uopće nisam razmišljala o novinarstvu. Nakon gimnazije dobila sam talijansku stipendiju i u Perugi upisala engleski, španjolski i ruski, smjer diplomacija. Moj cilj bili su međunarodni odnosi, a u nekom trenutku me počela intenzivno zanimati politika, čak sam radila i u hrvatskom veleposlanstvu u Rimu. Upravo tamo sam i prelomila te odlučila da se politikom želim baviti kroz novinarstvo - kaže Nina, koja je u Italiji živjela, školovala se i radila gotovo 10 godina. Čime ju je Italija očarala, a čime razočarala?
- Zaljubljena sam u talijansku glazbu, kulturu, arhitekturu, kuhinju... Rim je grad koji ima najljepše svjetlo na svijetu. S druge strane, Italija ima mane tipične za europski jug. ‘Lako ćemo, tako ćemo’, ‘ti meni - ja tebi’, zapošljavanja preko veze, politička involviranost u sve segmente društva... - kaže Nina. Pitamo je po čemu pamti dane kada se kao dopisnica javljala iz Rima i Vatikana, a istodobno i radila kao konobarica.
- Bilo je to uzbudljivo i na trenutke šizofreno vrijeme. Početni honorar koji je Slobodna nudila bio je skroman, troškovi života u Rimu visoki pa sam istovremeno konobarila u jednom irskom pubu. Išla bih u UN-ovu organizaciju za poljoprivredu i hranu, pratila Sanaderov ili Mesićev posjet Rimu ili posjet pape Benedikta potresom razorenoj Aquili, natipkala tekst ili obavila već što bih taj dan imala dogovoreno, sjedala na motor da stignem na drugi posao i - u pubu posluživala pivo - kroz smijeh govori Nina. Pitamo je po čemu se najviše razlikuju hrvatski i talijanski političari. Tko je otvoreniji za novinarska pitanja?
- Italija ima drugačiju političku kulturu. Talijanski političari su dostupniji, u smislu da ih novinari ne moraju hvatati za izjave na događajima, nego su češće tiskovne konferencije, dogovorene izjave, intervjui... No, Italija ima i drukčiju povijest, građani češće prosvjeduju, imaju jasniji osjećaj da mogu nešto promijeniti ako to pokažu određenim inicijativama, prosvjedima.
Teta Dragica
Zanimljivo, odvojenije je i sekularno od vjerskog, bez obzira na Vatikan koji se nalazi u srcu Rima. Primjerice, kad je papa Benedikt XVI. odlučio doći na moj fakultet, La Sapienzu, u povodu otvaranja akademske godine 2007/2008., profesori i studenti su se pobunili i taj posjet nije se dogodio - prisjeća se majka trogodišnje Francesce. A kako njih dvije najradije provode vrijeme?
- Francesca obožava kazalište, tako da smo svaki vikend na nekoj od dječjih predstava. Neki dan dobila je malo kućno kazalište i sada priprema svoje predstave. Ritual je i odlazak na tržnicu subotom, zajedničko kuhanje, a često i putujemo, ili kod mojih u Dalmaciju ili na izlete. Prilagodljiva je, s njom sam sama kad je imala osam mjeseci letjela u Rim, a nije imala ni dvije godine kad smo otputovale u SAD. Tko je čuva s obzirom na ‘ludi’ novinarski ritam koji često ne poznaje radno vrijeme?
Ide u vrtić koji obožava a poslijepodne po nju dolazi naša teta Dragica bez koje ne znam kako bi mi život izgledao, s obzirom na to da smo same u Zagrebu. Često uskače i moja mama, posebno kad su radni vikendi ili putovanja. Komplicirano je, ali na sve se čovjek navikne - govori Nina, koja je bila u braku s američkim novinarom i piscem.
- No, život se nije odvio kako smo planirali, a dobro je što imamo prijateljski odnos. Carmen pokušava doći u Hrvatsku kad god može, a kad Francesca bude malo veća, dio praznika provodit će kod tate. Nove partnere imamo i moj bivši suprug i ja, o čemu otvoreno razgovaramo i šalimo se kako nam je, očito, sudbina da budemo moderna obitelj. Važno je da Francesca vidi skladne odnose i da joj to bude primjer - ističe Nina Kljenak.