Svaku je nedjelju, rano ujutro, išla čistiti kaveze i pomagati napuštenim životinjama o kojima brine udruga Noina arka. I tako tijekom cijele godine.
Javljala se i na Plavi telefon te svojim savjetima pomagala mladima u prevenciji ovisnosti. Kada bi na televiziji vidjela što proživljavaju stradali u poplavama u Gunji ili izbjeglice iz Sirije, nije samo sjedila i preko Facebooka slala poruke podrške. Doista im je pomagala. U kratkom bi roku okupila svoj volonterski klub, odredila strategiju i krenula u akciju. Tako su, primjerice, skupljali školski pribor, odjeću i hranu, pakirali ih i slali u Gunju.
Solidarnost
A svoju prvu volontersku akciju nikad neće zaboraviti. Imala je tek 15 godina.
Nekoliko dana prije samog Božića provela je s djecom iz Centra za odgoj i obrazovanje - trogodišnje strukovne škole koja obrazuje mlade s teškoćama u razvoju. S klincima iz zadruge “Dar-Mar” izrađivala je i prodavala razne ukrase kako bi pomogli siromašnim učenicima.
Ne zaboravlja ni na starije i nemoćne, ali ni na socijalno ugrožene.
Upravo zbog te ljubavi prema svakom živom biću i velike nesebičnosti Patricija Marelja, bivša učenica Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, ovogodišnja je dobitnica nagrade Luka Ritz - Nasilje nije hrabrost, koju dodjeljuje Grad Zagreb.
Zbog nagrade je, kaže, u “sedmom nebu”.
- Jako sam sretna i ovo mi je poticaj da budem još bolja. S volontiranjem sam počela kad sam upisala srednju školu. Nije bilo nekog posebnog razloga, mislim da svi trebaju imati tu potrebu da pomažu drugima te da razvijaju solidarnost. Te prve akcije bile su mi posebno iskustvo i inspiracija da nastavim dalje - istaknula je mlada volonterka.
Razredni kolege i profesori za nju imaju samo riječi hvale te ističu da svojim radom i plemenitošću utječe na odnose među mladima u lokalnoj zajednici, čineći društvo pravednijim, tolerantnijim i ljepšim. A ono što je svi uglas pitaju je: “Kako sve to stigneš?”
- Za sve se može naći vremena. Onaj tko doista želi pomoći drugima, to će i napraviti - poručuje Patricija Marelja.
Najljepši dio volontiranja joj je, dodaje, kada uspije u nekome probuditi želju da i sam pomogne.
Osim Patricije, nagradu je dobio i Luka Gnjidić, odličan i svestran učenik Osnovne škole Dragutina Domjanića. Nije očekivao da će dobiti nagradu i čudi se po čemu ju je posebno zaslužio jer se samo ponaša, dodaje, onako kako bi volio da se i drugi ponašaju: da ne budu bahati, da ne zadirkuju druge, nego da pomažu.
Mačevanje
Ovaj skromni 14-godišnjak otkriva kako bi jednoga dana želio biti profesor hrvatskog jezika jer mu je to zanimljivo i htio bi svoje znanje prenositi drugima.
Uvijek je na strani slabijeg, i to svakodnevno pokazuje pomažući svojem razrednom kolegi, dječaku s posebnim potrebama, i zalažući se za njega. Ne isključuje druge i “drugačije” iz igre, ne omalovažava ih, niti im se ruga. A upravo to želi prenijeti i na druge. Učiteljice kažu da uvijek prvi pomaže u rješavanju problema, ali razgovorom i smirenošću, nikad svađom.
- U našoj školi nema nasilja, ali neki učenici često zadirkuju druge i mislim da to nije u redu. Roditelji su me naučili da se prema svima ponašam jednako, bez obzira na to je li netko drugačiji od mene - objašnjava Luka.
Član je Hrvatskog akademskog mačevalačkog kluba Mladost već pet godina te na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima postiže izvrsne rezultate. Sretan je zbog nagrade, kaže, a bit će još sretniji ako to potakne i njegove kolege da krenu stopama tolerancije i prihvaćanja.
Njegova je smrt postala simbol borbe protiv uličnog nasilja
Nagrada Luka Ritz - Nasilje nije hrabrost dodjeljuje se od 2009. godine učenicima od petog do osmog razreda osnovnih škola te od prvog do četvrtog razreda srednjih škola grada Zagreba koji su svojim djelovanjem znatno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava, izrazitoj toleranciji i promicanju mira, slobode i jednakosti među svojim vršnjacima.
Luka Ritz bio je pred polaganjem mature u srednjoj Grafičkoj školi. Vraćajući se u kasnim večernjim satima 1. lipnja 2008. godine kući s kolegom, brutalno je pretučen na Mostu slobode kod Bundeka.
Od posljedica zadobivenih ozljeda umro je 12. lipnja. Njegova smrt postala je simbol borbe protiv uličnog nasilja, a u Zagrebu je 12. listopada 2010. otvoreno Savjetovalište protiv nasilja djece i mladih na inicijativu njegovih roditelja Suzane i Rena Ritza.