- Čim smo uzletjeli, preciznije 90 sekundi nakon uzlijetanja, začuo se tup i strašan udarac. Jedna žena je glasno vrisnula. Pogledao sam kroz prozor i vidio kako iz zrakoplova suklja vatra. U kabini se osjećao miris paljevine. Shvatio sam da se događa nešto grozno. Budući da su motori prestali raditi, odjednom je nastala potpuna tišina. Učinilo mi se da vrijeme stoji. Tada sam začuo glas pilota koji se javio preko zvučnika. Glas mu je bio smiren: ‘Pripremite se na udar’. To je bila najužasnija stvar koju sam ikad u životu čuo - rekao je za Jutarnji list 48-godišnji softverski inženjer Ben Bostic, koji je prije jedanaest godina preživio pad Airbusa A320 na letu 1549 iz New Yorka.
Ben je bio na poslovnom sastanku i 15. siječnja 2009. godine vraćao se avionom prema svom rodnom gradu Charlotti. Sjedio je na sjedalu 20A, na mjestu kraj prozora na lijevoj strani zrakoplova.
Jato gusaka
Jato gusaka odmah nakon uzlijetanja uletjelo je u oba motora. Motori su se iste sekunde ugasili, a u trenutku sudara s pticama, zrakoplov je bio na visini od 975 metara iznad gusto naseljenog područja New Yorka.
Pilot je odmah nakon otkazivanja oba motora radijskom vezom Kontroli zračnog prometa dojavio da su mu ptice uletjele u motore i da se vraća na aerodrom LaGuardia.
Snimke iz kokpita poslije su pokazale da su piloti cijelo vrijeme bili vrlo mirni i sabrani. Kapetan Chesley Sullenberger tada je ipak procijenio da neće stići natrag na aerodrom te da je “slijetanje u rijeku jedina mogućnost”. Nije želio dovesti zrakoplov iznad naseljenog grada i tako ugroziti još ljudskih života.
- Pomislio sam da ću umrijeti. ‘Je li ovo stvarno?’, prolazilo mi je kroz glavu. Grozničavo sam razmišljao da je to kraj. Pogledavao sam kroz prozor dok je avion u tišini letio zrakom. Shvatio sam da slijećemo u vodu. Svi putnici su se stisnuli na sjedalicama i čekali. Neki su molili. I ja sam čvrsto stisnuo bradu uz koljena i zatvorio oči - ispričao nam je Bostic. Dodao je da je oduvijek strahovao od vode.
Trauma iz djetinjstva
Naime, imao je traumatično iskustvo kad mu je bilo osam godina. Bio je na plaži s obitelji, a njegov čamčić je dok nitko nije gledao, krenuo u duboku vodu. Ben, koji nije znao plivati, prepao se, a u tom se trenutku čamac prevrnuo. Roditelji su u zadnji čas vidjeli da je dječak pod vodom, a on nikad više nije uživao u kupanju. Ben kaže da je tog kobnog 15. siječnja nakon dramatične objave iz pilotske kabine samo želio da mu smrt bude brza i da ne pati. Preletjevši most Georgea Washingtona, Airbus je 800 metara dalje sletio u rijeku Hudson, u blizini 48. ulice u srednjem dijelu Manhattana.
Avion je snažno udario u rijeku. Nevjerojatno, ali svi putnici su prošli bez većih ozljeda.
Zahvaljujući prisebnosti i velikom iskustvu kapetana Sullenbergera, tada 57-godišnjeg pilota, svih 150 putnika i 5 članova posade preživjelo je pad zrakoplova, koji je sletio u Hudson usred milijunskog New Yorka.
Nije bilo strašno
Ben priča da je tek nakon čudesnog slijetanja u zrakoplovu nastao kaos. Svi putnici su grozničavo krenuli prema van i blokirali izlaze.
U zrakoplov je počela ulaziti voda i prodirala je sve brže, a on je doslovno prelazio preko sjedala da se nekako dočepa spasa. Jedan muškarac bio je u invalidskim kolicima.
Kad je došao do izlaza, kaže nam Ben, vidio je ispred sebe samo golemu rijeku i preplašene ljude. Skočio je na napuhani ‘tobogan’ za spašavanje na kojem su svi bili stisnuti ‘kao sardine’. Svi su bili u nevjerici i velikom šoku.
Temperatura zraka bila je -7 Celzijevih stupnjeva, a vode 5 stupnjeva.
Do zrakoplova je prvi doplovio trajekt njujorškog brodara NY Waterwaya i odmah je počeo spašavati putnike koji su izašli na krila zrakoplova. Pridružili su mu se i drugi trajekti te brodovi obalne straže i vatrogasne službe New Yorka.
Kapetan Sullenberger je nakon evakuacije dva puta obišao zrakoplov kako bi se uvjerio da u njemu nitko nije ostao.
Ben sa posadom zrakoplova
- Moja misao, malo prije slijetanja, bila je: ‘Ovo će biti gadno’. Ali kad smo se zaustavili u vodi i kad nam je postalo jasno da je zrakoplov ostao čitav, stabilan i ostao plutati, Jeff (kopilot Jeffrey Skiles) i ja smo se pogledali i rekli u isti glas: ‘Ovo i nije bilo tako strašno kako sam očekivao’ - rekao je kasnije Sullenberger, koji je prozvan herojem.
Let na liniji New York - Charlotte trajao je manje od sedam minuta. Zrakoplov je uzletio u 15.24 sati, a prizemljio se u 15.31.
Taj događaj, koji se pamti kao “čudo na Hudsonu”, ekraniziran je 2016. godine. “Sully”, u kojem naslovnu ulogu igra Tom Hanks, Bena je, kaže, ponovno vratilo u dan koji mu je promijenio život. Sve je u filmu, govori nam, toliko realistično da je doslovno osjetio grč u utrobi kao i tog dana.
Putnici i članovi posade nalaze se svakih šest mjeseci od nesreće. Postali su kao članovi obitelji, govori nam Amerikanac. Veže ih posebno iskustvo i jednak osjećaj - zahvalni su za svaki dan koji su dobili nakon nesreće i tek sada osjećaju da žive punim plućima.
Kapetan Sully, godinu nakon svog “leta života”, prestao je raditi za US Airways, no i dalje je vrlo zaposlen.
- Samo sam promijenio karijeru. Postao sam govornik, autor, stručnjak za sigurnost, ali i aktivist za sigurnost u javnom prometu. Kad sam shvatio da mi je ova neočekivana slava ‘dala glas’ koji dopire puno dalje nego dotad, osjetio sam obavezu da to iskoristim u dobru svrhu, čineći dobro - izjavio je prije godinu dana.
Bostic posljednje desetljeće neumorno putuje, često odlazi i na prekooceanske letove. Prije nekoliko godina bio je i na krstarenju Jadranom, gdje su ga posebno oduševili Split i Dubrovnik.
Puno putuje, a posjetio je i našu obalu
Smije se i voli
U početku se, priznaje, bojao ponovno letjeti pa je pio sredstva za smirenje, a sad ne treba ni to. Jedino više nikad ne bira mjesto kraj prozora.
Iako svi žele znati spektakularne detalje kobnog leta, Ben kaže da je puno važnije govoriti o tome kakve mu je lekcije donijelo to iskustvo.
- Toliko stvari je moglo biti drukčije. Meni je najčudesnije kad vidim koliko je detalja dovelo do toga da sam danas živ - kaže.
Nakon nesreće je na leđa tetovirao riječ - Survivor (Preživjeli)
Nakon ovakve nesreće, govori, postoji Ben prije i poslije.
“Prije tog dana sve sam imao pod kontrolom, činilo mi se da su mi puzzle u životu pravilno posložene na mjesto. I onda se sve sruši, sve se razmiješa i napravi totalnu zbrku. Iako sam bio presretan što sam živ, bilo je teško presložiti u glavi sve te silne osjećaje... Dugo je trajalo dok sam našao novog, ‘normalnog’ sebe. Kao što smo i rekli Sullyju (pilotu Chesleyju Sullenbergeru): on nije spasio samo 155 života, spasio je 155 svjetova za sebe. Jer naša pogibija imala bi posljedice i na naše obitelji i ljude oko nas. I danas savjetujem preživjelima nakon zrakoplovnih i sličnih nesreća, svakako potražite stručnu pomoć, nekoga tko će razgovarati s vama iako vam se isprva ne čini da je potrebno. Dugotrajan je proces povratka... Ali danas sam sretniji nego ikad.”
Taj dan mu je promijenio prioritete.
- Svima govorim da svako jutro razmisle kako žele da im se ispiše nova životna stranica. Zato se smijem, volim, putujem i svaki dan plešem jer nemam garanciju da ću imati sutra - zaključuje.