U Čučerju, Markuševcu i zagrebačkoj Gornjoj Dubravi proteklih dana mogli ste na krovovima urušenih kuća vidjeti četiri mladića. Oni su pokrivali rupe u crjepovima, uklanjali dijelove koji su bili pred urušavanjem te svojim prisustvom dali do znanja ljudima pogođenim potresom da nisu sami.
Samoinicijativno su ponudili svoje ruke stradalim građanima i za svoja djela ne traže novac niti priznanje. Ne žele da ih se proglasi junacima, iako ih se, u ovo doba izoliranosti i kaosa, upravo tom riječju najbolje može opisati.
Brojni pozivi
Njihova imena su Antonio Huzek, Zvonimir Beketić, Jurica Huzek i Fran Luka Franić. Najmlađi među njima ima 19 godina, a najstariji će ove godine napuniti 29. Oni nisu profesionalni krovopokrivači, nego mladi ljudi koji ne žele da ljudi koji su izgubili svoj dom dodatno pate pod naletom snijega i moguće kiše.
- Kad je udario potres i naša kuća je bila oštećena. Krov nam je bio dosta uništen pa smo improvizirali da zatvorimo rupe. Malo najlona, malo crijepa, ali morat ćemo platiti majstora da se to pravilno sanira. Za prvu ruku smo učinili najviše što smo mogli. Nažalost, moja kuća nije bila jedina koja je stradala, pa smo počeli pomagati i drugim obiteljima u Gornjoj Dubravi - priča Antonio.
Nedugo nakon toga na društvenim je mrežama objavio da će pomoći i drugim ljudima čije su kuće stradale u potresu, a pomoć u tom poslu su mu ponudili brat Jurica te prijatelji Fran Luka i Zvonimir. Prvo su zajedno pomogli ljudima u svom kvartu, a potom su došli pozivi i iz drugih dijelova Zagreba.
Dvadesetak preko mobitela i još četrdesetak preko društvenih mreža, sve vapaji ljudi koji su ih molili da dođu pomoći i njima. Nažalost, nisu mogli pomoći svima odjednom, pa su preko svog DVD-a Granešinski Novaki, čiji su članovi, otišli prvo u Markuševec, naselje koje je bilo među najbližima epicentru nedjeljnog potresa.
Dodatne štete
U ponedjeljak su pomogli djelomično zaštititi 12 kuća. Zahvaljujući njima te obitelji nisu pretrpjele dodatnu štetu koju bi im donio jučerašnji snijeg. No, svjesni su da još mnogi trebaju njihovu pomoć i zato nemaju namjeru stati dok ne pomognu svima koji su najugroženiji.
- Nama je drago kada vidimo osmijeh na licu čovjeka koji je preko noći skoro izgubio sve. Oni su veoma očajni i platili bi sve samo da im netko može pomoći, ali problem je što nema dovoljno osposobljenih ljudi unutar sustava koji stvarno mogu nešto napraviti, što se vidi u ovakvim situacijama. Ima dobrovoljnih vatrogasca i članova civilnog stožera koji su spremni, kada treba, otići na zabavu društva, pojest’ i popit’, ali ne znaju se popeti na krov. To se mora promijeniti, sustav mora biti organiziraniji i osposobljeniji - priča Antonio.
Uz to što pomažu drugima, oni i dalje imaju svoje redovne poslove. Antonio je inače policajac, pa je tako ponedjeljak dan proveo na krovu i osiguravao kuće, otišao doma, odspavao dva sata te potom otišao u noćnu smjenu i radio do 5 ujutro, samo da bi, nakon par sati sna, već krenuo put Čučerja.
- Na poslu sam puno puta vidio kako izgleda ljudski očaj. Taj osjećaj kada vidiš te bespomoćne ljude, to je užasno. Zato, zbog njih, moramo im pomoći - kaže Antonio.
Zahvalni
Zvonimir ima sličnu priču. On je profesionalni vatrogasac i u utorak je rano ujutro prvo morao na gašenje požara na Ravnicama, otišao se doma presvući i odmoriti te potom pravac prema pogođenim dijelovima Zagreba.
- Čudan je to osjećaj kad smo s tim ljudima. Oni su u tako tragičnoj situaciji, no, opet, sretni su i zahvalni jer im je netko došao pomoći. To pomaže i nama da radimo dalje - ističe Zvonimir.
Što se tiče ostale dvojice, Jurica također ide za vatrogasca, dok Fran Luka, kaže nam Antonio, ima volju pomoći i želi biti drugačiji u ovome svijetu, u kojem mnogi više govore umjesto da rade.
Ako ih pitate za umor, oni će kolektivno odmahnuti rukom.
- Postoji jedna doza umora, ali kada vidite razlog zbog kojega ste umorni, onda se to sve lako prebrodi - kaže Zvonimir.
Za sada nemaju neki konkretan plan, osim da žele pomoći svima.